tautològija ž

DEFINICIJA

1. retor. stilska figura u kojoj se, radi isticanja, jedna za drugom nižu riječi istog ili vrlo sličnog značenja [i lijepa i zgodna]
2. preobilje u izražavanju koje nalazi opravdanje u prirodi jezika [kiša kiši; stara baba; vući za sobom; prekriven odozgo]
3. a. izjava koja je uvijek istinita jer uključuje sve logičke mogućnosti, označavanje istoga istim b. log. logička formula koja je istinita bez obzira na to koje vrijednosti istinitosti dobivaju varijable u toj formuli

SINTAGMA

nepotpuna tautologija ponavljanje riječi kod kojih je nastala razlika u značenju [pokušaj atentata: atentat = pokušaj

ETIMOLOGIJA

lat. tautologia ← grč. tautología ≃ tauto- + -logija

PRIMJERI U REČENICAMA