tkȍ (

kȍ razg. knjiš.) zam. <G i A kòga, D kòmu, L kòme/kȏm, I kȋm/kíme>

DEFINICIJA

1. (upitna) a. izravni upit [tko je to?; tko ti je to rekao?b. neizravni upit nakon izravnih glagola [reci mi tko je bio]
2. (odnosna) u korelaciji s taj, svatko [tko je jači taj kvači]
3. (neodređena) [Ako se tko javi neka čeka = Ako se neko javi neka čeka; Ima li tko što pitati = Ima li netko nešto pitati

FRAZEOLOGIJA

A. tko bi se nadao! upitno zn. u pitanjima koja ne traže odgovor, nitko se nije nadao;
tko će kao... nitko ne može bolje, nitko se s njim (njom) ne može mjeriti u takvim činima [tko će kao majka!;
tko će sad to (u raznim situacijama kad se što čini previše zamršenim kao posao, pothvat i sl. ili kad je za što previše kasno da bi moglo biti korisno) [A: Možda da se vratimo i provjerimo B: tko će sad to!;
tko će to! to je vrlo teško izvesti, postići itd.;
tko si ti pa da... pejor. u izravnom obraćanju onome tko nešto traži, buni se i sl. [tko si ti pa da tražiš bolji smještaj; tko si ti pa da te nitko ne tjera na posao;
B. bilo tko ma tko;
bog (vrag) zna tko je nitko ne zna tko je;
malo tko (ima, zna itd.) vrlo su rijetki (oni koji imaju, znaju itd.);
ne može to bilo tko (tko bilo) nije tome svatko dorastao, to može samo nekoji, to može onaj koji je sposoban;
(došlo je) tko će koga (došlo je vrijeme) obračunavanja među ljudima, nesmiljene borbe, uništavanja;
tko će koga (ostatak rečenice u zn. situacije kad zavladaju međusobna obračunavanja i uništavanja u javnom i političkom životu) [počelo je idealistički, a sad (ostaje jedino da se vidi) tko će koga (uništiti);
tko god svatko, bilo tko, tko bilo;
tko hoće tko neće (ja hoću) bez obzira na druge, nije važno kako će se drugi odlučiti;
tko koga tko s kim iron. naznaka teme koju govornik ne prihvaća ili smatra banalnom i daje na znanje da ga ne zanimaju tuđi intimni odnosi i tko s kim održava ljubavne veze;
tko rukicu tko nogicu (napravio) iron. neodređeno zn. kao da se ne zna tko je djetetu otac;
tko šta kako otkuda (gomilanje riječi kojima govornik uz moguće druge dopune kaže sugovorniku da nije potrebno istraživati uzroke i krivce za što nego da se treba ograničiti na činjenično stanje i na posljedice onoga što je tko učinio) [A: Neki su radili naopako, a ja znam i drugo... B: (Pustimo sada) tko šta kako otkuda, nego hajde da vidimo što se može sada učiniti;
tko što radi (on...) bez obzira čime se drugi bave, (on) radi uvijek isto, uporan je, ustrajan itd.;
tko je + prid. radni (+ glagolsko vrijeme) + ponovljeno u zn. radnja je završena, nitko je neće ponoviti ili nastaviti [tko je uhvatio, uhvatio (je); taj je uhvatio, drugi više neće, za druge je kasno, prošlo je vrijeme, izmijenile su se prilike, nema više mogućnosti, usp. što ;
tko je da je, tko bio da bio, tko si da si bez obzira na to tko (ob. kad je onaj kome se govori važan, moćan i sl. ili misli da je takav, da stoji visoko na društvenoj ljestvici i sl.) [on će od mene čuti što mislim, tko je da je; za svakog vrijede propisi, tko bio da bio;
tko te sili (kad tko poduzima neku radnju za koju sugovornik ne vidi prave svrhe ili koja traži neki napor koji sugovornik vidi kao suvišan ili kad tko misli da što mora) [A: Morao bih ovo sve pojesti, a ne da mi se B: Tko te sili (pitanje koje ne traži odgovora) = nitko te ne sili;
tko te tjera = nitko te ne tjera;
tko te goni = nitko te ne goni;
kome ćeš ako nećeš + dativ (kome ću itd.) samo se po sebi razumije da ću (+ dativ) nitko mi nije bliži od..., najprije njemu [kome ćeš ostaviti što imaš, ako nećeš djeci;
tko te (me, nas, vas, ih) pita nitko te ne pita;
tko te sluša nitko te ne sluša, nitko ne mari za ono što kažeš;
tko te gleda, tko te vidi nitko ne obraća pažnju, nitko (te) ne zapaža [danas je u oblačenju stil sve visi, ukus baš me briga, a stav tko me gleda;
tko ti brani (u dijaloškoj situaciji kad sugovornik pita da li što smije učiniti ili na drugi način pokazuje da krzma da što učini, prisniji ili prijateljski odgovor) zašto ne bi, nije zabranjeno, nitko ne priječi;
tko traži taj i nađe posl. odnosno zn. ob. u korelaciji s taj, onaj;
(imenica/pridjev) + tko + gl. jd kao rečenica podrazumijeva jedan dio koji se ispušta jer se podrazumijeva u situaciji da je onako kako kaže imenica/pridjev [sramota tko vidi = sramota (reći će onaj) tko (se tu nađe i to) vidi; užasno tko naiđe = užasno (reći će onaj) tko (to vidi ako) naiđe;
tko (ga) zna nitko ne zna

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. kъto (rus. kto, polj. kto), lit. kas ← ie. *k w o-, *k w i- (lat. quis, grč. tís, skr. kas)

PRIMJERI U REČENICAMA