Ni ovaj moj crni ogrtač, dobra majko, ni uobičajena svečana crnina, ni vetrovit uzdisaj stegnutog daha, ne, ni u oku potoci od suza, ni utučen izraz lica mog, zajedno sa svim načinima, bojama i oblicima tuge... ne mogu me stvarno izraziti.

I tad to "treba" je rasipan uzdisaj... što olakšanjem ozleđuje.

Na kraju njegovog jadnog života, gdje je uzdisaj bio vrijedniji... od srebra ili zlata...

Gledala sam ga kako uzima posljednji uzdisaj.

Ne zanimaju me.... ustvari, svaki uzdisaj koji udahnem....o istini.

( režanje ) - ( uzdisaj )

( uzdisaj )

( uzdisaj ) - Hajde,djevojko!