vrȃg m <V vrȃže, N mn vrȁgovi/vrȃzi>

DEFINICIJA

1. rel. mit. simbolično biće kao oličenje zla; đavao, napasnik, pali anđeo, sotona
2. zast. knjiš. neprijatelj
3. razg. nestašno, nemirno dijete, nemirna osoba [ne da mu vrag mira uvijek nešto poduzima, kopka; vragolan
4. (u raznim kontekstima), v. đavao

SINTAGMA

crni vrag bilo tko ili bilo što, tko bilo ili što bilo, neodređenih ili nevjerojatnih osobina [ponudit će posao i crnom vragu; spetljati se s crnim vragom; bavit će se i crnim vragom samo da zaradi]

FRAZEOLOGIJA

A. do vraga! do sto vragova! idi do vraga! k vragu! neka te vrag nosi! vrag te odnio! i sl. kletve kojima se nekome želi zlo;
jest, vraga! nikako, nipošto;
koga vraga? što? zašto? (kad se govori u ljutini ili se što odbija);
koji mu je vrag što mu je;
nije vrag nije valjda, nemoguće, ne vjerujem; u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika kao čuđenje [A: Od kave uvijek osjetim lako trovanje B: Nije vrag;
nije vrag da... neće se valjda dogoditi, nećemo valjda imati nesreću [sutra ću doći, nije vrag da će mi pasti crijep na glavu;
vraga! pri nijekanju: nikako, ni govora;
vraga će u dijaloškoj situaciji ili nakon čije tvrdnje da će se tako što učiniti u zn. nevjerice; neće, ne vjerujem da hoće, opr. vraga neće;
vraga ćeš (ti to)... (kad se ne vjeruje da je moguće ostvariti ono o čemu se govori) [Čovjek misli: ako se ne budemo slagali razvest ćemo se. Ali vraga ćeš se samo tako razvesti, nije to jednostavno;
vraga nije (vraga jest) (na riječi sugovornika) u opreci prema onomu kako je on rekao [A: Ovo nije bilo skupo plaćeno B: vraga nije;
vrag bi ga znao, vrag zna nitko ne zna [vrag zna što će se još sve dogoditi;
vrag ga zna nije moguće znati, tko bi ga znao;
B. bojati se (čega) kao vrag tamjana zazirati (od čega), izbjegavati (što), ne trpjeti, ne podnositi (što);
došao vrag po svoje, v. svoj ;
eto vraga skok na skok (citat iz pjesme A. Šenoe »Postolar i vrag« ob. u šali ili vedrijem raspoloženju kao komentar neke bezazlene i ne previše velike neprilike ili više njih);
hajde (idi) s vragom (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika kao blaži prijekor ili kad se što sitno neželjeno dogodi);
hoće vraga u dijaloškoj situaciji ili nakon čije tvrdnje u zn. nevjerice; neće, ne vjerujem da hoće, opr. neće vraga;
idi s vragom (u dijaloškoj situaciji kad je sugovornik rekao nešto lascivno ili vragolasto pa ga se upozorava da se toga ostavi) [A: Ako ti muž hrče, ti dođi ove noći k meni B: Idi s vragom;
iz mire tri vraga vire posl. onaj koji je naoko miran često je najspremniji za nepodopštine, ulaženja u galantne veze, za smionije pothvate i sl.;
kao vrag jako (hladno, vruće itd.);
ko vrag u malo vode (ob. na pitanje kako si?) loše, slabo, nikako [A: Kako si? B: Ko (kao) vrag u malo vode;
ne da mu vrag mira uvijek nešto poduzima, kopka;
neki se vrag kuha nešto se sprema;
ne lezi, vraže! zlo može uvijek doći, nastati;
nije (to) bez vraga nije posve bezazleno;
nije đavo nego vrag isto je (kaže se obično za nešto loše);
nije ni vrag tako crn 1. nije nesreća tako velika 2. nije tako zao (onaj o kojem se govori);
ni svi vragovi (vrazi, đavoli) ne bi... nitko ne bi mogao, nitko to ne može [vezao je tako čvrsto da ni svi vragovi ne bi odvezali;
ni vrag mu se ne događa (izostaju posljedice koje bi se inače očekivale) [bavi se mutnim poslovima, ali ni vrag mu se ne događa;
ni vrag mu (nije) ništa mu nije (kad bi se očekivalo da će mu se što loše dogoditi kao drugim ljudima) [legne vruć na hladnu travu i ni vrag mu (nije);
ni vrag neće, ne može nitko neće, ne može;
poslati koga k vragu zaželjeti komu zlo;
(ali, kad itd.) po vragu uvod u opis kad je nešto pošlo loše, kad je krenulo naopako i protivno očekivanjima;
(pošlo) po vragu po nesreći, loše, uslijedile su nepovoljne okolnosti, sve je pošlo loše;
po vragu poći odati se zlu, pokvariti se;
prođi se vraga! ostavi se zla;
s vragom tikve saditi loše proći, biti u lošem društvu;
tražiti vraga (svijećom) namjerno se izlagati zlu;
ušao vrag u narod (ljude) svi, neki ili netko je poludio, odao se zlu, poludjeli su, dali su se na zlo, prepustili su se čemu, poveli se za glupostima, novim običajima i sl. (kad dođe zlo u obliku bandi, pljačke, hajdučije i sl., formula koja onome tko govori omogućuje da ne označi krivca i da ne kaže ništa određeno);
u vraga biti vrlo daleko;
vidi vraga iznenađenje kad se ustanovi da se nešto umjereno nepovoljno dogodilo;
(ima toga) vraga i po razg. reg. (ima toga) vrlo mnogo, više nego što je potrebno ili poželjno;
vrag me (te itd.) ne vidi (gleda, poznaje, sluša, pita itd.) nitko me (te itd.) ne vidi (gleda, poznaje, sluša, pita itd.);
vrag ne spava zlo je uvijek moguće;
vrag odnio vraga i vražju kuću (u gomilanju riječi simuliranje neke nepostojeće psovke u prilici koja podrazumijeva blago mirenje s umjereno nepovoljnim okolnostima, s nečim što nije strašno);
vragu dušu zapisati predati se vragu, odlučiti se na zla djela;
vragu iz torbe uteći biti vragolast, vragolan (o djeci);
za vraga ni za što, uzalud, utaman [za vraga sam se ženio, usp. đavo

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka): Vàržak (Požega, Zagreb, Otočac), Vàržić (300, Valpovo, I Slavonija, Donja Stubica), Vrȁgolōv (Dubrovnik), Vragólović (100, Đakovo, I Slavonija), Vragòtuk (Zlatar Bistrica, Prigorje, Zagorje), Vrȃgović (380, Zagorje, Zagreb, Varaždin, Križevci), Vràžić (240, Zagreb, Međimurje, Pregrada, Kutina, Vukovar, Sisak, Karlovac)

ETIMOLOGIJA

prasl. *vorgъ: neprijatelj (stsl. vragъ, rus. vórog, polj. wróg), lit. vargas: siromah

PRIMJERI U REČENICAMA