vȑt m <G vr̀ta, N mn vr̀tovi>

DEFINICIJA

1. zemljište, obično u blizini kuće i ograđeno, u kojem rastu trava, ukrasne i jestive biljke i sl.
2. zelena površina u gradu za ukras i rekreaciju; park

SINTAGMA

botanički vrt park u kojem se uzgajaju i izlažu biljke;
rajski vrt 1. bibl. mjesto gdje su živjeli Adam i Eva prije pada; Eden 2. pren. bilo koje mjesto koje se ističe ljepotom i plodnošću;
zoološki vrt park u kojem se drže i izlažu žive životinje

ONOMASTIKA

pr. (prema zanimanju): Vȑtār (190, Novi Marof, Ivanec, I Slavonija, Samobor), Vȑtarić (540, Međimurje, I Slavonija, Zagorje, Sesvete), Vȑtlār (Kaštela, sred. Dalmacija, Vukovar), Vr̀tović (Dubrovnik, Osijek)
top. (naselja): Vrtlínovec (Novi Marof, 312 stan.), Vrtlìnskā (Čazma, 214 stan.), Vrtnjákovec (Zabok, 177 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. *vъrtъ (stsl. vrъtъ, slov. vrt) ← lat. hortus

PRIMJERI U REČENICAMA