za prij.

DEFINICIJA

1. s riječju u genitivu uz koju stoji određuje istovremenost s trajanjem onoga što označava ime u genitivu [za života]
2. a. s riječju i izrazom u akuzativu označava namjenu [roba za prodajub. kao dopuna glagolima: znati, misliti, govoriti, osjećati, bojati se i sl. označava na koga ili na što se odnosi glagolom označeno [brini se za moje dijetec. kao dopuna glagolima: znati, misliti, govoriti, osjećati, bojati se i sl. označava namjenu [moli za njegovu dušud. uzrok od kojeg potječe ono što se kazuje glagolom ili drugom riječju; zbog [platio je za pogrešku = platio je pogreškue. raspoloženje uz glagol biti ili glagol raspoloženja [ja sam za pićef. kretanje usmjereno prema onome što je označeno riječju u akuzativu [putujem za Rijekug. da se nešto hvata, vezuje i sl. [uhvatio se za glavuh. označava vrijeme u koje je što predviđeno [poziv za subotui. označava odnos mjere, količine, vrijednosti itd. [viši za glavu]
3. uz glagole koji kazuju mirovanje ili kretanje u granicama onoga što ime u instrumentalu znači, pokazuje a. da se tko ili što nalazi uz ono što riječ u instrumentalu označava [sjedi za stolomb. da je tko ili što s druge strane ili iza onoga što je označeno instrumentalom u onom smjeru kamo gleda govornik [nalazi se za kućomc. da je što obuhvaćeno pojmom u instrumentalu [za pojasom]
4. kretanje u prostoru otraga ili u vremenu poslije onoga što riječ u instrumentalu označava [on dolazi za mnom; jedan za drugim]
5. usmjerenost ili namjenu uz glagol ići [idem za poslom]
6. kazuje da se što događa istodobno s onim što je označeno imenom u instrumentalu; za vrijeme čega, prilikom čega [za ručkom dok smo ručali
7. uz glagole osjećanja i raspoloženja s riječju u instrumentalu uzrok koji ih izaziva [žali za lijepom mladošću]

FRAZEOLOGIJA

biti za pristajati uz kakvu ideju ili prijedlog, odobravati/odobriti što, dati svoj glas za što [ja sam (ti si itd.) za, opr. biti protiv

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. za: iza, iznad (rus. za, češ. za), lit. dijal. ažu

PRIMJERI U REČENICAMA