Ćujem da je nekima zasmetalo što sam u prošloj emisiji progovorio na onakav način o pokojnom političaru.

Ćujem da su ulaznice već rasprodane, znači, bit će 6000 vrlo bučnih navijača.

jutrooo sad se probudih naspavala se pa valjda najduže i najviše u zadnjih dva mjeseca uf baš mi pasalo neznam koliko sati spavanja po danu nemože mi zamijenit san i odmor po noći dobila sam strašnu želju da jedan dan odem u Pokio ono na onu pravu selsku zabavu da ćujem kaj ima novog iako tjedna izvješća dobivam od majke al ono tam me svi znaju to je užifancija a morala bi i u još neke djelove hrvatske samo nikako da se pokrenem usfali mi novaca al smislit ćemo nekaj uvijek se snađem nego jes pošto još jedva gledam odoh kavicu popiti uživajte danas lijep je i obiteljski dan odmaranje i uživanciju ja ću sve do navečer onda u nočnu kissaa....

" Makni tog pasa odavde " - dere mi se najranije član nasada i parkova, čije je šešir zauzeo pola parka. " - " - štuim i pravim se lud jer znam da mi pas se neće nigdi drugdi popišat - " Lipo sam rekla makni ga, ode nemogu pasi " - sad je već stavarno pocrvenija i to od sunca u obrazima - ha? - e ovo mi je bio zadnji pokušaj da ga ne ćujem.. glupi pas mi se ne odaziva

ana22 slazem se ana znam da se edi irobi trude i stvarno rade iako ćujem da su se odojili no oni nižu rezultate več godinama i ljudi ih jako cijene,, ali u gradu zadru ne vrijednuju rezultat nego politika kroji novac a to je zalosno,

Jurica Buljat, fizićki pa i motorićki izgleda i djeluje poput pravog modernog stopera.Međutim problem je više taktićke kvalitete koju naprosto ovaj igrać nema ili je ima ali u malim kolićinama.Nisam ga imao prilike gledati u dresu Izraelaca ali kako ćujem i dalje je sklon nepromišljeno djelovati a kao takav je uistinu nezgodan i opasan za svoju momćad.Međutim Bilić je najavio i nije nemoguće da se desi da ga naknadno pozove ako zatreba.

ah, ja sam u kuči ali upravo ćujem ojkanje ili tako nešto, vrlo fini kvart: ne zna: Da, ali nisu svi iz istih razloga na forumu I na različite načine ga doživljavaju točno, ali.. za to postoji neka doza tolerancije isto kao i u zbilji.. ne doživljavamo život jednako, ali živimo zajedno, osim ako se ne roknu

ne ulazim ovim povodom ni u kakve rasprave o opravdanosti ili neopravdanosti tog čina... ni o kakvim moralnim dilemama i nikom ne držim strane... nego imam pitanje... je li moguće da se netko odlučio na samoubojstvo u kriznom trenutku jer mu je bilo dostupno? jel bi karenjina napravila to da u tom trenutku nije bilo vlaka? mislim... naravno, nije sporno... tko se želi ubiti napravit će to, bez obzira na sredstvo... ali sad se osvrćem na smrt mladog ročnika, i držim se scenarija da je namjera bila samoubojstvo iako je kako ćujem i čitam navodno riječ o nesretnom slučaju... ali recimo da je to bila namjera... pitam je li moguće da mu je odluku ubrzala/potakla blizina i dostupnost vatrenog oružja? ponavljam... tko se želi ubiti učinit će to, bez daljnjeg, vješanjem ili na neki drugi način ali ako je osoba u krizi za što razlog može biti milijun i jedna stvar, banalna ili kardinalna ako u nekom trenutku pomisli da mu s eizmaklo tlo pod nogama bilo zbog smrti bliske osobe, gubitka posla, egzistencije, svađe s bliskom osobom, možda banalna uvreda u nekom trenutku nam je svima dosta, i možda je netko napravio glupost bez da je promislio jer mu je tad bilo teško a nije to mogao nekom reći ili sl a imao je pištolj recimo.. u tom slučaju... bože moj ako naš zakon štiti kradljivce zbog prilike pa kažnjava one koji su u autu ostavili ključ jer time potiču nekog na krađu možda.. onda je za svaku osudu takva nimalo kriterijima vođena politika dolaska do vatrenog oružja... možda sam blesava ali mislim da svatko ako nema dovoljno prisustvo svijesti zbog nekog razloga će postupiti krivo i napraviti glupost ako to može...

S Y se slabo ćujem poneki sms i to je to za sada obadvoje malo previše zauzeti...

e moj malešu koji si ti presjednik istupite iz lige već jednom a ćujem i rijeka će tražiti izvanrednu skupštinu zbog krađe na poljudu

Ma, niste valjda... barem ću se probati tješiti... Ajd neka se barem netko javi pa da ćujem kako tom nekom napreduje učenje Pozdrav i naravno

Evo ćujem da mnogi ljudi daju potporu Plutonu i njegovu statusu Plutona živio Pluton nedamo Pluton Pluton ruls

Ja ih ćujem više na desno uho, doduše moguć je i eho efekt zbog patologije lijevog bubnjića.

Npr sad je nešto bolestan i pod antibioticima i šećeri divljaju - to divljaju u našem remisijskom slučaju znači idu do 11 ali nama je i to puno, no alarm se pali na vrijeme, ja ga ćujem na bebifon, reagiramo i sve je pod kontrolom.

A što se tiče tvog problema da čuješ šta te čeka sutra je to što ti ustvari želi čut kakvo je vrijeme bilo danas ugrađena ti je pločica koja uvijek vrti isto, tako da sad već zahtjeva s tvoje strane ogroman napor da bi čuo kakvo nas vrijeme očekuje sutra jerbo moraš da menjaš mentalne navike uffff a to ti je brale moj veče čudo od letenja prije Ikara, a moraš priznati da nije lako prognozirati i ljudi ih uvijek spomenu kad ne pogode prognozu nikad ih ne pohvale SUUUUUPPPPEEERRRRR kako je moj prognozer danas dobro prognozirao SVAKA ČASTTTTTTTT Ja upravo volim da ćujem kakvo je bilo vrijeme jer onda mogu da ćutim odmaram.

Ma možda bolje da ni nju više ne vidim i ne ćujem, jer želim da mi ostane tako draga...

Svojevremeno je MIka Špiljak bio u službenom posjetu SR NJemačkoj i u prigodnom obilasku njemačkih pokrajina Villy Brandt mu objašnjava; ovo ti je Bavarska, ovo ti je Baden-Württemberg - vidiš tam ti je grad Baden-Baden; Prekine ga Špiljak, kaj me hebeš s dvaputa Baden-Baden - reci jedanput, ćujem dobro

Čita Vezir knjigu odaslanu knjigu čita, oči mu se žare gleda snove na javi što stoje veli snovi zlatnike mu broje šalje Pašu, svoga ljuta zmaja vjernu vojsku s Dinare brda da dovedu Zlo i Naopako umnu glavu i njegove momke da preprave što je noću sanjo. moj vazalu Zlo i Naopako tvoja knjiga puna lipih riči vidi mu se, zadivit Sultana samo malo dotjerati treba mjesto Dvora bili šator dići ne krasiti ga zlatom neg srebrom nek pjesnici naši odabrani pjesme sklope starije i bolje nek su naše, nek Sultana slave ne treba nam darivati darom svakog gosta što se divit došo dotjeraj mi moje snove lude velim ću te darivati darom. moj Veziru, moja svjetla glavo ne mogu ti uslišiti želje šator nije što i bili Dvori niti srebro kao zlato sija Sultanove pjesme nisu naše ko da slavuj poje glasom kosa tvoji snovi košnica je bila u koju su marljive pčelice unosile ideje što skupe sada hoćeš, vrli gospodaru da zatvorim košnice sa medom i ostavim pčele na livadi a košnice da nastavi punit one muhe što po govnima lete ima jošte umnih glava ovdje koji snove stvaraju u javu tako vjerno ko da nisu tvoji ne treba me darivati darom nagrada će meni dobra biti kada ćujem smjeh ti iza leđa i savjet ću tebi jedan dati nije svakom stvorit san u javi.

Uradila sam sve nalaze od ekg ultrazvuka abbdomena i krvnih pretraga (više puta) i sve u uredu.Al ja se uvijek uznemirim kad ćujem da se nekom nesto dogodilo odmah počinjem osjećat fizičke simptome, počne me boliti na lijevoj strani, u prsima mi sijeva, pa osjećam neke nestabilnosti u glavi.Od lijekova uzimam lexaurin po potrebi.Da li još neke nalaze moram radit da si dokazem da sam zdrava?

e, tako... dosta sam bio dosadan, sad mogu dalje... taman bio gotov s biznisom, i šta.. ćujem plaće beba neka... naravno ne prava beba, ja ga samo tako zovem (od milja).

Uglavnom ukratko ću opisati šta se događalo do sad.... DRUŠTVO odavno ne postoji.... to je sad jedna lijepa uspomena.... koju ću pamtit cijeli život... mi smo još u drugom misecu krenuli svatko svojim putem... ali nikad neću zažalit šta sam imala takve ljude do sebe 12 godina... a šta se tiće onog novog društva s kojim sam bila na ljetopvanju (mali, plavi, luna, slatkica, haker)..... Plavi ima novu curu Slatkicu.... i to je bio udarac preko kojeg sam ja prešla ali samo za okolinu.... boli me to unutra ali ne jer se on meni sviđa (jer nije) nego jer mi je to moja najbolja prijateljica Slatkica krila od mene... iako je uz mene bila kad sam ostala sam bez prijateljice (imala sam ja hakera), pomogla u mnogim stvarima to ipak boli.... ali nisam se ja s njom svađala nego sam se makla od tog društva.... reka mi je rođak jednom sve što brzo plane isto tako se brzo i ugasi... pa tako je i to prijateljstvo...... s tim ljudima.... mislim ćujemo se mi, odemo na piće i vanka koji put... ali praktićki tek sad vidim da me je uz njih vezala samo škola i ono šta su u trenu kad sam ostala sama bili do mene (ne ubrajam hakera)... sad moj život ćine neki novi ljudi... neke nove prijateljice... ali s njima to ide polako.... jedna od njih dvi, dat ćemo joj nadimak Lipotica je išla s menom u srednju u razred... uvik smo bile o. k.... poprićale bi u školi.... pomagale jedna drugoj.... ali kad bi zvono zvonilo svaka bi išla svojoj ekipi.... ona je uvik imala ekipu stariju, iz svog mista... ali ovo ljeto slućajni susret njom i njenom prijom Najluđom nakon šta sam se vratila s ljetovanja, koju sam uvik znala ali nikad nismo bile ludilo prije, je sve promjenio... od tad se više ne odvajamo pogotovo ja i Lipotica.... po cile dane smo skupa.... upoznala sam njene prijatelje, ali samo muške jer se i ona sa svojim najboljim prijama posvađala.... oćito smo bile jedna za drugu tu u pravo vrime... čak smo nas tri upisale isti fax..... ne želim sad opet pisati o njima kako su one najbolje cure na svijetu i takve priće jer ovaj put želim polako.... pa šta bude... sad nam je ludilo.... i dok naši karakteri budu odgovarali jedni drugima.... mi ćemo uživat.... inaće s Hakerom sam i dalje ludilo... malo sam tužna zbog njega jer je otišao studirat u drugi grad.... nije to neka udaljenost ali i pola sata udaljenosti od njega je za mene previše... ipak je on moj veliki braco... i sad mi je jedino trenutno drago što su mi roditelji dobrostojeći jer ću ga moći ćesto posjećivati.... uostalom nije bez veze u svom stanu gdje živi sad dok studira u sobu stavio dva kreveta.... bit će meni veliki raćuni mobitela... jer sam navikla njemu prićati sve ali apsolutno sve događaje svog života i već sad mi fali a vidila sam ga prije tri dana.... ali isto toliko koliko mi fali sam ponosna na svoju gorilu jer znam koliko je želio taj faks, koliko se trudio, mućio, ućio da bi ga upisao.... i uspio je.... šta se tiće ljubavi tu nema nićeg novog.... plavog više ne volim.... jedan Konobar s ljetovanja mi je pomogao u tome ali to nije potrajalo, ustvari uopće nićeg nije bilo jer mi je odmah reka da voli jednu drugu curu.... par momaka je htjelo biti s menom ali nije jedan mi nije bio napet... u jednom trenu se pojavila moja Stara ljubav ali je isto tako i nestala... ima jedan dečko s kojim se svako malo ćujem, idemo vanka skupa (ne sami) ali zato svako drugi dan idemo na piće sami... on ponaša zaštićnićki prema meni kao da mi je dečko.... ali nije nikad bilo ništa.... jer ima jedan problem ja sam bila s njegovim prijateljem koji s njim i radi... a oni su takvo društvo da se bivša cura ne dira.... iako taj bivši je s menom bio tjedan dana i on je mene ostavio i sad ima novu curu.... ali oćito ga to koći.... i onda kako se bila vratila ta stara ljubav boji se da ga ja još volim ali to nije istina.... a ne znam ali znam jedno da ću mu ovih dana reći da odlući jer ja se neću tu natezat s njim.... eto tako sam vam ukratko isprićala šta se sve događalo ovo vrijeme.... sad ću nastavit pisati knjigu samo još ne znam da li kao Zvrkin dnevnik ili kao priću.... razmislit ću još......... sve vas volim i pozdravaljam.............. vaša Zvrka

Ćujem tvoj odgovor. [ ] Svojim sam te imenom pozvao, moj si. Moj.

Da od svega nastane zvučna kuharica »kriv« je Mirko Hrkač, upravitelj i osnivač Zaklade »Ćujem, vjerujem, vidim« koja se bavi i snimanjem zvučnih zapisa i digitalizacijom tiskanih knjiga.

NE... ja dapaće ne mogu reči skoro ništa o drugima.. kada nisam bio u prilici da vidim i ćujem svojim očima i svojim ušima neke stvari.... ovdje sam samo naveo ovo što sam 100 % siguran da mogu u svoje ime garantirati da je bilo tako...

Kako ne poznajem te dugo... niti mjesec dana... da ne znam ni tvoju najdražu boju... ni tvoju najdražu igru iz djetinstva... ni ime tvoje prve ljubavi... ni jeli više voliš čokoladu ili sladoled... i još takvih milijun sitnica... znam to su SITNICE.... ali te sitnice po meni ćine osobu posebnom... pa ako ih ja ne znam zašto si ti meni tako poseban... zašto se bojim da te ne izgubim... zašto ti otkrivam tajne... zašto s tobom zamišljam svoje prvo svitanje u zoru... odgovor sam dobila sinoć... jućer popodne dok sam se spremala za vani sama sebi sam u jednom trenu poželjela pljunut u lice... jer kao da sam osjetila sreću što idemo vani samo mi cure... i što ti uopće nećeš biti na istom mistu kao ja.. pomislila da je ova veza moja iluzija... da te možda ni ne volim kao momka nego kao prijatelja... da te ustvari samo poštujem kao ćovjeka... izlazak je poćeo super... nas 6 cura se zagrijavamo u nekom kafiću prije odlaska u klub gdje je nastupao XXX... od njih 5 cura samo te Lipotica poznaje... one me pitaju kakav si... ona odgovara umjesto mene... hvali te na sva usta... ona kojoj ni jedan moj dećko nije odgovarao... nakon nekog vremena odlazimo u klubu... sve punou jednom trenu ostajemo samo ja, Lipotica i Plesačica... ostale tri cure odlaze do garderobe... mi plešemo... nakon sat ipo vremena na moj mob dolazi poruke... od one tri cure... da su one izašle i idu ća... da dođemo po jakete... onda shvaćamo da ako izađemo nećemo više moći ući... ali moramo... izlazimo ljute... ja pogotovo... jer mene su maltretirale da nabavim karte... one su to forsirale... a i sama obožvam tog pjevaća i željela sam se isplesati... ne pokazujemo ljutnju... u jednom trenu shvaćam da su one izašle jer je jednoj dećko u klubu do s neka dva prijatelja i one su odlućile ići do njih... one koje su toliko željele ženski izlazak... u tom trenu Lipotica zove dećka s kojim se bari da dođe po nju... a Plesačica odlazi kući... vidim da odlaze jedna po jedna... ženski izlazak je gotov... u meni se javlja bis... oći mi se pune suzama... Lipotica se okreće i vidi to... želi ostati ali ja joj ne dam... guram je u njegovo auta i zatvaram vrata... uzmem mobitela da zovem mamu da dođe po mene... ali ja primam poziv... na zaslonu piše Kviki... kako sam plakala pokušavam prominit glas i javljam se... razgovor teće ovako: ja: HALO... k: jeli me ćuješ (muzika trešti)... ja: ćujem, reci... k: ma tija sam samo provjerit jeli sve u redu... iako sam se trudila do tad jer mu nisam željela pokvarit izlazak... poćimam plakati... k: šta ti je, jesi dobro... ja: jesam, ne brini, lipo se ti zabavi, ćujemo se sutra... poklapam slušalicu... opet zove... ja: halo... k: ako mi ne rećeš di si i šta ti je poludit ću, odmah mi reci... ja: ispred XXX kluba sam... k: dolazim po tebe za min, da se makla nisi... nakon toćno 6 min vidim njegovo auto kako se zaustavlja... trći prema meni... diže me s kamena... k: Šta ti je, jesi dobro, jeli ti ko šta napravio?... ne odgovaram, samo mu gledam u oći... te velike crne oći koje su me toliko puta nasmijale u ovo kratko vrijeme... u tom trenu me zagrlio... i pogodio je što mi treba, taj zagrljaj, dokaz da nisam sama... da imam nekog ko me voli... ćuva... poštuje... tu je za mene... odlazimo u auto... tišina... stavlja cd... poćimlje meni najdraža pjesma... otkrivam jednu stvar... DA I ON PAZI NA SITNICE... pa tako ću polako otkriti i druge... okrećem se prema njemu i shvaćam da ja tog momka volim, da to nije iluzija... to je stvarnost... on je moja stvarnost... i HVALA mu na tome...

Ćujem se sa starim prijateljima doktorima Ivanom Bagarićem i Andrijom Gudeljom i žao mi bi što su zauzeti i što se ne možemo barem nakratko družiti.

Kad poslje rata svako malo ćujem za nekog generala za kojeg u ratu nisam ćuo.

diste says neznam ko si i zakaj si anoniman, mislim da Darota i Fabeca nemožeš stavljat u isti koš sa onom dvojicom jer su jednostavno i Daro a kasnije i Fabec (puno je mlađi) doprinjeli uspjehu i popularnosti nogometa u D. Resi, a ona dvojica neki sadašnji-o moj Bože.Znaš lijepo je bilo nekada igrat u Zagrebu, Petrinji, Glini, Sisku, Gospiču itd a di su sada, Rečica, Šišljavič, Kamanje.Bez ikakove uvrede i omalovažavanja ovih klubova ali mislim da Duga Resa mora i može puno, puno više, a zašto ne, neznam možda zna Prcko.U moje vrijeme je bilo 30 - tak prvotimaca, 20. tak juniora i 50 - tak Drdinih pionira-ne Radinovičevih i nitko nije nikada plačal svoje treninge niti pranje dresova, a bilo je puno blata i znoja, i na Vinici smo bili domače životinje a kako ćujem neki od ovih danas ni neznaju di je Vinica.Bili su to pošteni i vrijedni ljudi i u upravi a bogme i igrači, koji nisu štedili sebe da bi u nedjelju pred PUNIM stadionom pobijedili protivnika.Možda se je i kralo, al se i igralo i igračima nije ništa falillo pa valjda niko nije ni pital za krađu.E a ima tu još nešto, dobra stara Pamučna-al nečemo dalje ko zna di bi završili.

Zašto se sada pokušava omalovažiti Dinamova pobjeda (novinski natpisi, tv) koja je tako čista.Zanimljiva je ta neobjektivnost večeg dijela navijača Hajduka kao da se time dokazuje neka ljubav prema Hajduku.Navijam za Dinamo i kontra sam Mamića ali kada vidim i ćujem kako se neopravdano sere po Dinamu kažem " Ma bravo Mamiću ". U državi u kojoj NIŠTA ne štima, stvorio si klub koji nešto vrijedi, igra nogomet kakav-takav, ima nog. školu, nikomu nije dužan, itd, itd. Močvare treba isušiti, samo adresa nije u maksimirskoj šumi.Prije će biti da je to ipak nešto južnije, tamo gdje je sve nekako i tužnije.

Ćujem da ti je i društveni život izvan sporta dobar, a posebno kad govorimo o ljubavi