Umjetnost nikad ne govori doslovnim jezikom, uvijek prenesenim značenjem, uvijek metaforom, porukom, simbolom, asocijacijom,... jer tako radi, shvaća, komunicira naša svijest i percipiraju naša čula oblikujući svijet kojeg ćutimo prema mjeri našoj, čovjekovoj.

Uvek kada pričam sa svoji prijateljima, krivim narod bio u Srbiji bio u Hrvatskoj, jer ćutimo i trpimo, korumpirano stoku treba pohapsiti, sve vlade totalno očistiti i razvijati selo i sve privredne grane koje imamo u svom dvorištu

Vlada nas krade mi ćutimo i trpimo jer smo toliko silovani tokom ovih 20 godina, da više nemam snage da se branimo, nego nas jeb. ko stigne

Svetkovina Duhova nudi nam mnoge miline, poticaje i bezbrojna nadahnuća koja izviru iz zagledanosti u otajstvenu ljepotu treće božanske Osobe u njene Visine koje su nam nedokučive, ali ih dubinama bića slutimo, naziremo, ćutimo.

Zato i mi ćutimo, da je dramatični dio prikazanja u mnogom pogledu tek izvanjski to je djelo velikog majstora pozornice i orkestra, ali nije više izraz napastovanja puti onakav, kakav ga osjeća još Tannhäuser.

Drugi tada za nas bivaju: drukčiji, stranci, neprijatelji, oni drugi ljudi bez lica, bezoblična masa za koju ne ćutimo obavezu odgovornosti.

Oni žele da mi pokorno konzumiramo njihovu trulu jeftinu robu za skupe pare, i da pokorno ćutimo dok nas ta ista roba truje, ne bi li nas posle " lečili " svojim lošim i korupiranim lekovima i vakcinama...............

Mjesec listopad na Lošinju u znaku je mirte, planike, maslačka i šipka, a studeni je mjesec masline, divlje ruže i nara, dok u prosincu na Lošinju ćutimo miris bora i smrike ili se divimo prekrasnim agavama koje su na otok donijeli moreplovci i lošinjski kapetani koji su još u 19. stoljeću oplovili svijet, a lošinjski ugostitelji nude gastro delicije na bazi biljaka mjeseca.

Usnismo taj glas i ja u našoj potrebi da ćutimo jedno drugo.

ajmo svi pravi Hajdukovci SVI ZA ISTI ŠĆAP - malo je mlitava ova keromova chuna, ali sad će mu ga kre-pat@ podudlit, pa će se logirat ka zeleb@-nejeb i polizat mu muda, a svesralica555@ polit don perignon po chuni, pa će ščap bit ki novi hehe A narator jojLord@ će čitat svojih 100, da se ćutimo teplije oko srca dok nas kerom und jaranen prca Poslin ovega cmok cmok slidi šljop šljop, ne brigajte se, neće puno bolit, samo ispočetka a kad nan pinku uđe, raćunajte da će vrlo brzo uć cili, do jaja.

2. Poradi lakoumnosti srca i nemarnosti za svoje pogreške ne ćutimo boli svoje duše; nego se često smijemo gdje bismo s pravom morali plakati.

Eto zašto se ćutimo ovlašteni da privremeno ostavimo po strani arhitekturu eda bi joj se vratili nakon pristupanja problemu semantizacije formi.

Daj da ćutimo, molimo Te, Gospodine, primanjem Tvoje Tajne pomoć pameti i tijelu, te da se spaseni u jednome i drugom hvalimo puninom nebeske pomoći (Popričesna na XI.

Ali istodobno ćutimo neki osobiti bol koji je nemoguće lokalizirati, koji nas postupno podilazi i zbog kojega se ukočimo od zaprepaštenosti: zamjećujemo da je to neki bol zbog nas samih, bol zbog razočaranosti čovjekom.

Iznova ćutimo duboku bol zbog teških terorističkih napada koji su se u petak dogodili u Norveškoj.

Da se konačno malo ćutimo ka ljudi Tata je rekao: A šta nam fali na kauču, mačak?

Ali emancipirane žene ne kuže taj muški izraz zajedništva, mi želimo stapanje, sjedinjenje po svim nivoima koje ćutimo.

I tako ćutimo mi jedno pola sata i konačno se odvažih pa rekoh: " Dobar dan, Bože ".

Opet ćutimo, a mene već počele i noge da izdaju.

Kad bih se mogla popeti tako visoko kao što je to još samo dva preostala kata zavojitim stubama do vrha katedrale i svladati strah od visine, vidjela bih tebe i sebe kako sa vrha tornja promatramo mapu grada što se prostire pod nama i veliki otvoreni krug Vestibula pod kojim se vrtimo i smijemo a onda silazimo u Naše podrume, tiho i svečano, kao da ondje ćutimo nešto o svojim prošlim životima zavjetovanim uvijek na sadašnjost.

Kako to da mi lučani, di god bili, što god činili uvik ćutimo to šiloko, to gnjilo, blesavo vrime kad i čejad i živina popizdi i grinta i reži na sve i svakoga?

Ali življe ćutimo tu nevolju mi, ćutimo je od više vjekova, i junački odbijahu naši djedovi silu nekrsta kad još nije bilo gospode Teuffenbacha i Halleka, a nismo li mi sami pod zastavom Frankopana i Alapića ljute dijelili bojeve za našu kraljevinu?

Najednom smo sami na nekom " proplanku ", na obali nekog diluvijalnog " oceana ", prvo i jedino biće na cijelome svijetu, i u toj nepojamnoj samoći ćutimo vjetar na licu i miris pradavnoga mora i vidimo sunce na horizontu, kako pada u more.

kad se čežnja i lutanja pretvore u POLJUBI ME kad dodir usnama tako vrije u nama kad običan pogled metastazira u svakoj pori kad se ćutimo bez dodira kad u mislima ljubimo.. dodirujemo kad mislima vodimo ljubav kad se moje ruke u tvoje pretvaraju kad te moje miluju.. istražuju kad smo sposobni osjetiti se fizički a nismo blizu mislima grliti toplo tilo udisati miris muškarca i žene kad ćutiš miris lavande i ruzmarina miris bora i mora... mirise koje ja mirišem kad čuješ cvrčka pjev a jesen je kad vidiš starinski ormar i dunju na njemu a u gradskom parku sjediš kad plavu ružu nosiš a znaš da mi je nećeš dati kad ja oblačim plavo a znam da večeras nećeš doći puno je toga KAD a odgovor je samo jedan TO MORA DA JE LJUBAV POLJUBI ME I OVE NOĆI JER ZNAM DA ĆU TI U SAN DOĆI

Gledamo se mjesečinom obasjani, moja ljubav i ja.. Čekamo i ne slutimo buru što dolazi s vjetrovima.Ne ćutimo u toj tišini požar samoće, već jecaje i otkucaje srca, koji lome tišinu usidrenih uzbuđenja u nama....... A onda u noći prepunoj južine tijela zadrhte.

Na povratku po Arsenovu naputku konačno u jednom restranu ćutimo što je to raznovrsna riblja spiza, na sve načine i po slobodnom izboru.

" Ljubav koja se osjeća pred nebeskim svodom, ravnicom, morem, planinama, pred tišinom prirode koju ćutimo preko tisuću njezinih laganih šumova, u fijuku vjetrova, u sunčanoj toplini, ta ljubav koju barem nejasno u jednom trenu predosjeća svako ljudsko biće, nepotpuna je, bolna, zato što se obraća stvarima koje su nesposobne odgovoriti, materiji.

Ne znam kako bi forumaš Potjeh komentirao tadašnja konvertitstva, i bi li bio blaži za konvertitstva u krugu naroda knjige (judaizam, islam i kršćanstvo koje se u to vrijeme sastojalo uglavnom od katolika i pravoslavaca) i naroda koji štuju istog Boga, Jahvu, Allaha dž. š., ali tko smo ja i ti da bilo kome sudimo radi konvertitstva ili da ćutimo krivnju zbog mogućeg konvertitsva nekog pretka, možemo im se pomoliti za duše i to je manje-više sve.

Ta nas bliskost i ljubav prema Njoj, koju ćutimo u sebi, sabra danas u slavlju ove svetkovine Nje, čašćene ovdje kao naše Gospe Brze Pomoći.

Stoga danas nećemo pod mudrost razvadati o hrvatskom pravcu; nećemo ispredati dubokih načela, nit nanizivati svjetskih događaja; nit ćemo glave trti za susjede, nego, ćemo naprosto razabrati što svi ćutimo u duši, da našoj narodnoj vjeri svečano, bez stida i bez straha zasvjedočimo, da se ukrijepimo, da sve to bolje nastojimo za se.