U štaglju onkraj kolibe Djed je imao parkirane saonice koje su vukli njegovi sobovi Din i Don.Din i Don po cjelu su godinu slobodno lutali u šumi koja je okruživala imanje Djeda Mraza u potrazi za travnatim izdancima što bi povremeno izvirivali ispod gustog snijega.Kao i svi šumski stvorovi tako i patuljci iz ove priče, imali su svog nebeskog zaštitnika dobru Vilu sa sjevera koja je brinula za sigurnost patuljaka i životinja iz Sjeverne šume.Jedne noći sa neba se spusti sjajna kugla obasjana polarnim svjetlom, upravo u dvorište Djeda Mraza.I dok je Djed Mraz uživao u večeri i veselom čavrljanju sa svojim prijateljima patuljcima za stolom pod prigušenim svjetlom kamina u kojem je tiho pucketala vatra što je naložiše zajedno patuljci i Djed Mraz kako bi se ugrijali.Najednom usred mrkle polarne noći ružičasta svjetlost obasja djedovu kućicu.Odjednom se na velikim hratsovim vratima začuje zvonjava mjedenog zvona što je visjelo iznad vrata.Djed zajedno sa najstarijim patuljkom u nevjerici krene prema vratima u čudu su se zapitali što li se to događa, tko je zvonio na vratima? U nevjerici otvoriše vrata, a na pragu drvenih vrata stajala je dobra vila sa Sjevera, začuđeni patuljak i Djed Mraz pozvaše vilu u trošnu kolibu.Sijeli su za stari hrastov stol, na stolu se se nalazile četiri adventske svjeće koje su skoro dogorjele i svojim slabim svjetlom osvjetljavale kolibu, a pokraj stola na ležaju ostali patuljci su zbunjeno gledali vilu koja je stigla kao nenadani gost.Djed Mraz započne razgovor i tada ga vila prekine, Djede reče ona došla sam ovoga puta potražiti pomoć vas i patuljaka, naime djeca u svjetu su tužna i nemaju nikakvu nagradu za svoja dobra djela tijekom godine, roditelji nemogu svoj djeci kupovati poklone za predstojeće novogodišnje blagdane, pa sam mislila da im zajedno pomognemo da dobiju zaslužene poklone.Ali kako mi tu možemo pomoći, naime ja nisam godinama vidio ljude a ni moji prijatelji patuljci, reče Djed Mraz, a patuljci samo potvrdno klimnu glavama.Vila nastavi pa reče dragi moji prijatelji znam da u djedovoj garaži postoje strojevi za pakiranje kojima je nekad davno djed pakirao pokone za svoje poznanike i prijatelje, koji godinama nisu radili jer se djed povukao tu na Sjever gdje nema nikoga svoga.Da tako je reče Djed ali mi nemamo poklone, a sami ih teško možemo izraditi, nemamo ukrasnih traka, mašnica, kutija, igrački i svega što za jedan poklon treba reče djed a patuljci samo potvrdiše nejgove rječi.Tad vila čarobnim pokretom svojeg magičnog štapa pretvori stare cjepanice pokraj kamina u veliko brdo igrački, sljedećim pokretom stvori na stolu razne slatkiše i veliku hrpu šarenih paketa.Tada najstariji patuljak reče, mi ćemo pakirati poklone a Djed obzirom da je ljudskoga roda neka razveze pokone do svake kuće na kugli zemaljskoj.I svi se žurno premjeste u Djedovu garažu gdje su patuljci cjelu večer čistili i popravljali stare stojeve, a u rano jutro strojevi su bili spremni za rad.Jedan dio patuljaka koji te večeri nisu bili u kolibi Djeda Mraza izjutra su se pridružili ostatku patuljaka u garaži i zdušno pomagali u spremanju poklona.