Čečeni su onda započeli borbu za svoju državu, ali na neprihvatljiv i nemoralan način, tj. terorizmom: napadi na moskovsko kazalište, na bolnice na jugu Rusije, rušenje zrakoplova i ova najnovija i najužasnija kriza u Sjevernoj Osetiji gdje je poginulo na stotine djece i odraslih.

Danas su Čečeni podijeljeni na tri glavne struje, od kojih samo ona najradikalnija, pristaše lani ubijenog čečenskog vođe Arbija Barajeva, otvoreno prihvaća suradnju s Al Qaedom.

Čečeni su muslimani, ali Mašhadova podržavaju njegovi sunarodnjaci koji su politički umjereni i nisu radikalni islamisti.

Prema popisu stanovništva iz 2002. najbrojniji su Rusi (79,8 %), slijede Tatari (3,8 %), Ukrajinci (2,0 %), Čuvaši (1,1 %) i Čečeni (0,9 %) i Armenci (0.8 %).

Barajev se rodio 1973. u mjestu Alkhan-Kala odakle su bili i neki drugi vodeći Čečeni.

U prvom su od 1994. do 1996. Čečeni uspjeli nanijeti ruskoj vojsci poraz, pa su se ruski vojnici povukli iz Čečenija koja je dobila neku vrstu neformalne nezavisnosti i samouprave.

Odmah se posumnjalo da su je likvidirali Čečeni jer je pisala o okrutnostima koje se tamo događaju, posebno u plemenskim raščišćavanjima računa.

Otada su Čečeni radikalizirali svoje akcije, pa je i to bio jedan od razloga da je 1996. ruska strana pristala na sporazum po kojem su Čečeni dobili mogućnost da sami upravljaju svojom zemljom, iako bez formalne nezavisnosti.

Zbog toga se našao na udaru drugih umjerenijih čečenskih vođa, pa i Mashadova koji je bio uvjeren da Basajev ugrožava ono što su Čečeni do tada postigli.

Ni Rusi, ni Bjelorusi, ni Ukrajinci, ni Amerikanci niti Čečeni ne mogu odgovarati za ratne zločine, jer se to na njih ne odnosi.

Nismo se još dovoljno stigli ni razgunđati na činjenicu da se naši pretplatnički novci troše na Čečene o kojima će ionako brujati cijeli svijet, kadli je Inka Eterović iz Moskve javila da to uopće nisu Čečeni, jer ništa nije potvrđeno

Ipak je trebalo imati čelične živce i smiješiti se cijelu večer, nakon svjetski ekskluzivne vijesti da ljudi koji iz kazališta traže prestanak ruske okupacije Čečenije i za koje sve svjetske agencije javljaju da su Čečeni, možda ipak nisu Čečeni.

Koristimo priliku da zahvalimo sretnoj zvijezdi koja je nekim čudom sačuvala Dnevnik od Čečena koji nisu Čečeni i ozračja Šeremetjeva.

Aleksej Kallima (35), jedan od najprovokativnijih mlađih ruskih umjetnika koji je prošlog tjedna u Paviljonu 19 Zagrebačkog velesajma crvenom kredom na crnom zidu izradio ogroman mural " Odmorište ". Čečeni su moji heroji, oni me inspiriraju svojim životom, pjesmama i islamskom mitologijom na stvaralaštvo i smatram se pozvanim da čečensko pitanje pretočim u umjetnički oblik.

ŠAMIL BASAJEV Pokojni radikalni čečenski vođa: on je bio tvorac ideje prema kojoj Čečeni moraju terorističkim napadima udarati na Ruse i izvan Čečenije Rođen je 1964. u južnom brdovitom dijelu Čečenije, a nakon studija građevine u Groznom radio je na raznim mjestima u Ruskoj Federaciji.

Zbog tih događaja Basajev je smatrao da Čečeni moraju početi napadati, i to izvan Čečenije.

Zbog toga se našao na udaru umjerenih čečenskih vođa, pa i Maškadova, koji je bio uvjeren da Basajev svojim akcijama ugrožava ono što su Čečeni dotad postigli.

Čečeni su za njegova nasljednika izabrali također umjerenog Abdula Halima Sadulajeva, a Umarov je izabran za potpredsjednika.

Čečeni su uspjeli vratiti kontrolu nad glavnim gradom Groznim, no stabilnost je bila potpuno narušena.

U ožujku je u Čečeniji organizirao referendum na kojem su se Čečeni u području pod ruskom kontrolom izjasnili da žele ostati u sastavu Rusije.

To su bili: krimski Tatari, Čerkezi, Inguši, Čečeni, Kalmici i povolški Nijemci.

Tragedija je započela u prijepodnevnim satima prvog dana škole u srijedu 1. rujna, kad je skupina maskiranih otmičara - vjerovalo se da su bili Čečeni - među kojima nekoliko žena, upalo u školu u gradu u Sjevernoj Osetiji, gdje je više od 1000 učenika i roditelja prisustvovalo proslavi početka školske godine.

U međuvremenu je ruska televizija objavila snimku navodno preživjelog terorista koji je izjavio kako su napadači bili Čečeni, Inguši i Arapi, a za napad je optužio vođu čečenskih pobunjenika Šamila Basajeva.

Nakon ruske okupacije Čečeni su nasilno deportirani u tadašnje Otomansko carstvo.

I Čečeni su imali pomoć izvana kao i FSA i dobro se zna od koga, i situacija je bila takva do te mjere da je malo falilo da se rat prelije iz Čečenije na Rusiju dalje.

Čečeni napadnu Nikolaja noževima, ali ih ovaj uspije ubiti obojicu.

@ neutrino: 13:24 jeste opasno su bili blizu. poslije prošlotjednih poraza bili su se nameračili na bazu. prekjučer su čečeni bili uzeli vodotoranj, a SAA je bila na ca 20 km, jučer na nekih 10 ak zračne linije a ako su danas kod vodotornja u bazi... sve i kad bi se povukla saa sada sa zatocenim vojnicima bio bi to veliki uspjeh, mada mislim da je cilj cijepanja sjevernog dijela sirije koji je pod sa i čišćenje šire okolice Alepa i tim putem izlazak na Tursku granicu.. prikaži cijeli komentar

Čečeni nisu narod, zato što im je jedina posebnost vjera (nešto slično kao " bošnjaci), takve " narode " ja ne priznam, no o tome ćemo kad gazda otvori forum, sad tu nema smisla širiti temu, jedino, ako inzistiraš...

Pomišljam da nisu neki Čečeni, Tatari... neki od tih naroda.

Samo je manji dio populacije aktivno religiozan, a dominiraju tradicionalne vjerske zajednice: Ruska pravoslavna crkva kojoj pripada slavensko stanovništvo, te islamska zajednica kojoj pripadaju neki narodi turskog porijekla (Tatari, Baškiri i dr.) i većina naroda sjevernog Kavkaza (Čečeni, Inguši i dr.). [ 5 ]