Odgovornost za teroristički napad preuzeo je čečenski vođa Shamil Basayev, tvrdeći da je akcija bila dio pobunjeničke borbe za nezavisnost Čečenije. (H)

Film opisuje život oca Sultana i sina Aptija, koji su nakon pogibije Aptijeve majke i uništenja njihove kuće pobjegli iz Čečenije u ruski kolhoz.

Tako je, uz taj sud, moguće da jedni nekažnjeno izmišljaju tzv. preventivne ratove u kojima ubijaju milijune ljudi po svijetu, od Iraka do Čečenije, dok se drugima sudi za zločinački pothvat, jer od osvajača brane svoje živote i domove.

Taj klub je veliki ponos Čečenije, države koja se vjekovima bori za svoju neovisnost, u ruskom prvenstvu osuđen na donji dio ljestvice, lani su završili prvenstvo kao 11. To je relativno solidan klub ali bez jačih imena.

Dzhennet je tzv. crna udovica i ovo je bio njen način borbe protiv ruske dominacije nad područjem Čečenije, Ingušetije i Dagestana, pretežito nastanjenih muslimanskim stanovništvom i pripadnicima pobunjenih snaga.

Globalnim političkim makjavelistima bi to možda bila i dovoljna izlika za daljnje zločine, samo što tog toliko željenog mira, i nakon drugog svjetskog rata nije bilo niti u nemirnim snovima svjetskih moćnika, koji su i nadalje ciljano raspirivali parcijalne oružane sukobe od Vijetnama do Falklandskih otoka, od Čečenije do Balkana, od Palestine do Kube

Sukob se dogodio na jugoistoku Čečenije.

Nakon dužeg primirja, u posljednje vrijeme iz Čečenije sve češće dolaze vijesti o sukobima.

S druge strane, čečenski separatisti koji se bore za odcjepljenje Čečenije od Rusije pozdravili su jednostrano proglašenje neovisnosti Kosova.

Najbrojnija i najumjerenija čečenska frakcija, koju predvodi Aslan Mašhadov koji je1997. izabran za predsjednika Čečenije, odbija veze s Al Qaedom.

Otkrio je i da bi radije na Olimpijskim igrama branio boje Sjedinjenih Država nego Rusije, osim naravno Čečenije ako bi bila neovisna.

Utjecaj islamskih separatista iz Čečenije u posljednje se vrijeme proširio i na susjedni Dagestan.

I sad su dvojica braće iz Čečenije izvela napad na bostonski maraton, na praznik zvan Patriot ' s Day.

Nakon što su se 1996. ruske snage povukle iz Čečenije, otimao je ljude u Čečeniji i diljem južne Rusije, dovlačio ih u Čečeniju i prisiljavao od svojih obitelji, poduzeća i ruske države traže da za njih plate odštetu.

Pokušao je preuzeti kontrolu i nad drugim po veličini gradom Čečenije, Gaudermasom, ali su vojnici lojalni tadašnjem čečenskom predsjedniku Aslanu Mašhadovu izbacili njegove pristaše iz grada, a Mašhadov je Barajevu oduzeo sve vojne činove i odlikovanja te ga proglasio neprijateljem naroda.

Otmičari na to nisu pristali: pustit će taoce tek ako Putin naredi povlačenje ruskih snaga iz Čečenije, a Putinu daju sedam dana da to provede, u suprotnom će početi likvidirati taoce.

" Napad je izvelo 20 napadača iz Čečenije i Ingušetije ", tvrdi regionalni tužitelj Jurij Turigin.

Arbi Barajev, koji je imao nadimak Terminator, sam se hvalio da je osobno ubio 170 ljudi, neke odsijecanjem glave, a među ubijenima nisu bili samo ruski zavojevači Čečenije nego i obični ljudi.

9. prosinca 2003. - Petero ljudi je ubijeno, a 14 ranjeno u samoubilačkom bombaškom napadu u središtu grada čiji je cilj očito bio novoizabrani ruski parlament. 10. srpnja 2003. - Jedan je pirotehničar poginuo prilikom demontiranja eksplozivnog sredstva koje je jedna Čečenka pokušala aktivirati u restoranu. 6. srpnja 2003. - U dvostrukom samoubilačkom napadu, koji su izvršile Čečenke, poginulo je 14 ljudi na rock koncertu, a ozlijeđeni su deseci. 23. listopada 2002. - Čečenski teroristi uzeli su 800 ljudi za taoce u kazalištu i zatražili su povlačenje ruskih vojnika iz Čečenije.

Ruske snage masovnom upotrebom brutalne sile, doduše, jesu preuzele potpunu kontrolu nad nizinskim sjevernim dijelom Čečenije i ondje uglavnom skršile pobunjeničku aktivnost.

Čečenski borci su se povukli dublje u brda na jugu Čečenije i svoje djelovanje proširili iz Čečenije na susjedna muslimanska područja Ruske Federacije na sjevernom Kavkazu, u Ingušetiju, Dagestan, Sjevernu Osetiju i još neka.

S tim mnogi u Rusiji nisu bili zadovoljni, ali ni u Čečeniji gdje su mnogi radikali željeli da se Rusi i formalno zauvijek odreknu Čečenije i daju joj nezavisnost.

Ujesen 1999. tadašnji novi premijer Vladimir Putin pokrenuo je vojnu ofenzivu, pa su čečenski borci istjerani iz nizinskog dijela Čečenije, iz svih velikih gradova, te prisiljeni da se sakriju u kavkaske planine.

Braća Ibragim i Džabrail Mahmudov, rodom iz Čečenije, zatim bivši suradnik Federalne službe sigurnosti Pavel Rjaguzin i bivši policajac Sergej Hadžikurbanov morat će opet na sud jer je u prethodnom postupku prekršena zakonska procedura.

Tijekom dugogodišnje karijere obišla je većinu ratnih zona, a prošle je godine dobila i nagradu »Hrabrost u novinarstvu« za tekstove iz ratnih područja Kosova i Čečenije.

Rodio se 1965. u Vedenu u planinskom dijelu Čečenije u relativno imućnoj obitelji.

Ondje su stanovnici Čečenije, ali i drugih područja na Kavkazu, gdje su u većini živjeli neruski narodi islamske vjere, počeli tražiti politička prava.

Zbog toga je pokrenuo i neke oružane akcije izvan Čečenije, a posebno je spektakularna bila akcija početkom kolovoza 1999. u susjednom Dagestanu.

Njezin je muž, s kojim je imala dvoje djece, nakon jednog njezina povratka iz Čečenije jednostavno rekao: " Ja više ovo ne mogu izdržati " te ju je napustio.

Ipak je trebalo imati čelične živce i smiješiti se cijelu večer, nakon svjetski ekskluzivne vijesti da ljudi koji iz kazališta traže prestanak ruske okupacije Čečenije i za koje sve svjetske agencije javljaju da su Čečeni, možda ipak nisu Čečeni.