Važno je u tom razgovou čuti i vidjeti dijete s njegovim željama, čežnjama, idealima, idejama i ne podcijeniti te želje, čežnje, ideje... Vidjeti ih na ravnopravan način, u smislu - nema ničega loše u želji, nema ničega loše da želiš to što želiš.

U dva sata virtuozne turbo igre - oni će vam pričati o svojim željama i promašajima, o susretima, mimoilaženju i razilaženju, o samoći i čežnjama, o jalovim savjetima, konceptima i receptima

Ali nije ljubav samo radost; mnogo je pjesama o izgubljenoj ljubavi, nevjernoj ljubavi, o neostvarenim čežnjama za ljubavlju, o zaljubljivanju, o gubitku i nestajanju ljubavi.

Dolazak u Split sredinom šezdesetih godina znatno je ojačao njegova sredozemna nadahnuća, dao krila mašti i slobodi, otvorio vrata čežnjama i nostalgijama.

zastani možda je vrijeme da budeš muškarac i da kažeš što točno želiš... ne, ne skrivaj pogled ne bježi u zagrljaj sjenama ja sve već odavno ZNAM... zar ne misliš da bismo zajedno uspjeli pobijediti sve čak i tvoj strah?... pusti me bliže znaš da sam ti potrebna ovaj svemir je mračan ove zvijezde su daleke i ravnodušne pusti da u tebi probudim čovjeka znam da se još uvijek krije negdje duboko u tebi vrijeme liječi? ponovno tvoje tamne oči i tvoje lice vlažna zemlja i miris smrti nešto je u zraku zemljom lutaju duhovi gdje si, moja ljubavi? gdje da te potražim? znam da si blizu negdje iza tanke koprene sna noć je mračna i bez zvijezda nešto u zraku šapuće... i drhti vrijeme liječi? ono je za mene umrlo kad i ti utrnuo je svaki smisao prestala sam postojati zar još dišem? nije li i to samo varka u noći? nešto je u zraku zemljom lutaju duhovi noktima grebem vlažnu zemlju crnu kao smrt polako ne žuri završiti sa svime od koga zapravo želiš pobjeći? koga zapravo napuštaš? polako rasvijetlimo mračne tajne, razriješimo zagonetke raspletimo zamršene priče učinimo svemu dostojan kraj onako kako nismo znali dosad noćas smo lutali pijanim gradom bezimenim krivudavim uličicama ljubili smo se pod neonskim svjetlima dugo, dugo... nismo se željeli zamarati istinom da već sutra više ništa neće biti isto noćas sam lutala pijanim gradom i susretala verzije sebe izmučene od predugih borbi sumnji i dvojbi neriješenih pitanja... sve smo bile tako patetično iste nevoljene ni od koga ni od sebe utvare sablasti sjene izmučene čežnjama iskušenjima zatočenjima... pijane i pretučene i modre silovane povrijeđene zarobljene dužnostima obećanjima... sve smo bile tako patetično iste nevoljene ni od koga ni od sebe, ni od sebe. šuti ne želim te čuti ne želim slušati razloge isprike nova obećanja ti ustvari ne možeš ništa ti si kockar i neprestano gubiš tvoj je život pješčani dvorac nestat će s prvom kišom šuti dovoljno sam čula pokupi stvari i idi bez osvrtanja baš onako kako si oduvijek odlazio (da bi se ponovno vratio s prvom kišom)

U procesu stvaranja, fotografija je za Željka Jermana uvijek medij koji omogućava verifikaciju bivanja: od gesti upisivanja tragova postojanja u kojima je čitljiv žestok poriv za legalizacijom i afirmacijom vlastitog ljudskog slučaja, sa svim vrlinama, manjkavostima i čežnjama (A. Maračić) pa do dosljednog dokumentarnog bilježenja vlastita portreta u svakodnevnom postupku fotografiranja što je rezultiralo jedinstvenim autobiografskim ciklusom Moja godina 1977.

Potencijalni vjernik zapaža relativno brzo kod upoznavanja vjere da vjera od njega traži odgovore i odgovornost, da vjera zahtijeva usmjerenje njegova života koje je u mnogočemu suprotno njegovim vitalno-duhovnim čežnjama.

Što smo vjerniji Bibliji, što su nam konzervativniji argumenti, to nam je teže zaobići istinu: ako vjerujemo da bog ljubi ljude, da nas je svjesno stvorio i želio takve kakvi jesmo, onda nas je želio skupa s našom spolnošću, željama i čežnjama, ubrzanim bilom i crvenim ušima.

Mi kršćani - i s nama mnogi ljudi otvorenog duha - duboko smo uvjereni da je koncept života po kršćanskom duhu jedino istinit i primjeran ljudskim naravnim sposobnostima i čežnjama za puninom uspjelog i sretnog života.

Upravo ta snovitost svojom figuracijom govori o ovim zbiljskim čovjekovim koracima, strepnjama, čežnjama, strahovima, pa je u čitavom Sinčićevom postupku pjevanja to prožimanje u krugu, taj spoj konkretnoga i apstrakcije, stalnost što organski povezuje dijelove zbirke.

Mi kršćani - i s nama mnogi ljudi otvorenog duha - duboko smo uvjereni da je koncept života po kršćanskom duhu jedino istinit i primjeran ljudskim naravnim sposobnostima i čežnjama za puninom uspjelog i sretnog života.

Činom krštenja Isus se je solidarizirao s čežnjama ljudi da iz »mutnih i potapajućih voda«, tj. iz svakovrsnih otuđivanja, porobljavanja i stradavanja svi izrone čisti za put u novu zemlju i u novo nebo u koje Stvoritelj zove sve ljude da budu s njime u vječnom i sretnom zajedništvu.

Roman odlično dočarava atmosferu straha i rata, očajne ljude u bezizglednim situacijama, pri čemu Gstrein ostvaruje potresne portrete ljudi suočenih sa svojim strahovima i čežnjama.

Već sam dosadila i Bogu i ljudima sa svojim čežnjama prema moru.

Opet me hvata moja opijenost...., glupošću.Ne mogu se otrgnuti osjećajima, čežnjama srca...

Sjećam se dana kada sam uživala u čežnjama.

Riječ je o duhovitom i intrigantnom tekstu američkog pisca Erica Bogosiana, koji govori o snovima, čežnjama, težnjama ali i zabludama rock ' n ' roll generacije.

U usporedbi sa srazmjerno trijeznom Mesnevijom, pojedinačne pjesme u Divanu po svojoj su prirodi ekstatičnije i doimlju se kao izljevi čuvstvenih ushita što često oslikavaju opojnost Božje ljubavi, i govore o najdubljim čežnjama ljudskog srca.

Kao da je prošlo tisuću godina ODONDA jesam li mogla biti drugačija?... tu na mom dlanu još leže pospani snovi ruke su mi okovane olovnim čežnjama... i strepnjama... ipak sam sama groznica nemira će proći jecaji utihnuti tijelo će se smiriti postati krhko i prozirno poput vela ostat ću sama prebirati po crno-bijelim tipkama klavira... ista nepromijenjena samo zato što je cijeli svemir na tebe i mene rekao ne

Također i Vaše insinuacije o mojim tobožnjim čežnjama da Vas se briše i ukloni su totalne bezvezarije.

Tada bi jecao, sav ozaren i ispunjen svetim čežnjama.

Antologijska američka drama, crna, mračna i divlja komedija Tko se boji Virginije Woolf? u prvome sloju čitanja bavi se potisnutim čežnjama, nikad savladanim frustracijama, perverznom i zvjerskom bračnom borbom.

Nastala na osnovu britkog teksta mladog dramskog pisca Jordana Cvetanovića, predstava " Terapija " redateljice Maje Šimić na neuobičajen, brutalno crnohumoran i inspirativan način razotkriva čitav jedan svijet ljudi s njihovim strahovima, čežnjama, radostima, nesigurnostima... Predstava je koncipirana kao serija monologa, odnosno niz obraćanja osmero likova psihoterapeutu koji se ne pojavljuje, odnosno gledalište je terapeut.

Da bismo kada dođe izvor svega dobra, Logos, Gospodin i Kralj, onaj iz kojeg je proizišlo sve što je uistinu lijepo, dobro, istinito, sve što je istinski užitak, mogli uspraviti glave i prepoznati ga kao onoga kojega smo živeći život zapravo iščekivali i za njim u svojim čežnjama čeznuli.

Razgovarajte o filozofiji, o smislu života, o svrsi, o osjećajima, snovima, čežnjama, knjigama, glazbi, umjetnosti...

No ostali su simbolima i za dobrostivost prema ljudskim nesavršenostima: neznanju i sklonosti da se duhovno poklekne, privremenoj zabludjelosti osjetila i nestalnosti ljudskih emocija, čežnjama ne toliko za bogatstvom koliko za dalekim i egzotičnim svjetovima, kao i melankolijama što nerijetko opsjedaju protagoniste.

Vjetar je pjevao o ljudskim čežnjama, zvijezde šutile o snovima, kišile su neisplakane suze.

Vjetar je šumio baladu čežnjama zvijezde tihovale odu žudnjama, kišile su neisplakane suze.

Doći će dan kad ćeš se smijati u brk svim svojim čežnjama, strahovima, nadama, zabludama...

Želite li osmisliti svoj život prema svojim najdubljim čežnjama, spoznati što želite i što zaista osjećate, te donositi jasne odluke?