Trenutak, koji je čekala spremna nova generacija hrvatskih političara, javlja se krajem osamdesetih godina, padom komunizma.

Oni su, naime, imali natjecanje u orijentacijskom trčanju po trim stazi, a na kontrolnim su ih točkama čekala pitanja o kopnu, vodi, Zemlji, nebu.

Da budem iskrena, sad bi ja tako rado sve ovo zavlačila, i držala vas u neizvjesnosti, bar malo, kad samo skontam, koliko se ovaj događaj čekao... i kako sad, samo tako prevaliti preko usta, i ispaliti kao iz topa, u jednoj jedinoj sekundi... jednu tako važnu i spektakularnu vijest... vijest koja se valjala i kotrljala, čekala i priželjkivala... godinama...

Sad mi je drago da sam dovoljno dugo čekala, jer se moja koža...

Cibalia je na Poljud došla po bilo šta, igrala povučeno čekala priliku za ubosti, jednom čak i ubola.

tonula je u san baldahin na njenom krevetu, štitio ju je od vjetra koji je puhao upravo u takve večeri kao što je ova, njena uzdahnuvši, znala je da stiže san onaj omiljeni uvijek je sanjala to jezero, obučeno u trave, lopoče i šaš, ali samo sa jedne strane.. s druge je vrba spuštala grane tik do vode.. a ona je voljela to kupanje u povečerje.. upravo pored vrbe gdje je i sunce u kasno popodne, još ljeskalo svoje zrake, gdje su ribice znatiželjno prilazile i na kraju, ako bi bila dovoljno mirna u vodi.. pomalo ju škakljale voljela je malo pričekati osjetiti mir i čeznutljivost u zraku do pasa u vodi pomirisati miris vode i gledati vretenca kako lete a tada zaplivati... onakva prirodna, naga voljela je takve dane, ovo jezero.. ovaj mir okrenuvši se na leđa pustila se toliko da ju je voda držala osjetila je kapi na prsima klize.. niz njene dojke taman u onu udubinu na vratu da bi se preko ramena ponovo vratile vodi koju je ona raširenim rukama lagano mreškala tiho dišući ne bi li što prije čula. onaj jasan, zvonki, žuboreći zvuk jer je čekala njega jezerskog vilenjaka.. koji je svaki puta stizao kad bi ona zaplivala. primijetio ju je već prvi puta bio začuđen, bio iznenađen djelovala mu je skroz ljudski a jako dugo nije vidio ljudsko stvorenje da se kupa u ovom jezeru. uostalom, on se pobrinuo da mještani ne dolaze uznemiravati ovu milinu mira očito je u tome i uspio, jako rijetko bi neko zalutao, ali i brzo otišao to su ionako bili oni koji nisu znali disati zrak jezera, osjetiti čežnju koja razdire srce isprva joj se nije javljao kad je stizala samo ju je gledao i nestajao prije nego ga je mogla primijetiti a onda se počeo pojavljivati samo kao sjena zelenkasta sjena iz dubine.. koju se lako moglo zamijeniti sa travama i obraslim kamenjem kad bi ona i primijetila nešto takvo.. umjesto nemira i straha. osjetila je povjerenje i mir u počecima njihovih susreta samo su plivali.. zajedno jedno uz drugo privikavajući se da bi on čas bio ispod nje, pored nje.. s jedne, sa druge strane bio je tu, uz nju i oko nje istovremeno svaki puta kad bi joj pogled potražio njega vidjela bi ga gdje god bi pogledala to joj se svidjelo.. nekako su se razumjeli, nekako su komunicirali, a da ona nije morala prozboriti ni riječ i bio je lijep upravo onako lijep kako si svaka od nas na svoj način zamišlja jezerskog vilenjaka vretenastih mišića, a snažan toliko da ju je nekad nosio skroz po površini svaki put on je napravio nešto više.. bliže svaki puta ona mu je upravo to više dozvolila i tako su vodili ljubav a ljubav sa vilenjakom je nešto potpuno..??? paaa vilenjački u jednom momentu ona je bila on, on je bio ona da bi zatim oboje bili voda pretapajući se jedno u drugom

A eventualni okršaj Spahijine Cibone i Repešine Cedevite bila bi poslastica koja bi se čekala s nestrpljenjem više

Noseći čašu u ruci, Sonja obzirno išeta iz sobe, ignorirajući Natašin pokret rukom kojim ju je pokušala zaustaviti, ostavljajući bespomoćnu Natašu glasu kojeg je čekala.

Ipak sam se nakon par mjeseci odlučila otići u bolnicu, i čekala na red 2 mjeseca.

Taj dan kada sam došla na pregled, kirurg me je pitao što sam čekala do sada.

Kad sam se petkom i subotom vraćao kasno kući, ona me čekala uz upaljeno svijetlo u stanu, prekriženih ruku kao brižna majka.

Bilo je očekivano, no čekala se službena potvrda.

Danijela Martinović nije dugo čekala na snimanje spota za svoju najnoviju skladbu, Jednom se živi, koja je premijerno predstavljena tek prije nekoliko dana.

Krajem 1857. godine Vela Luka je dobila ono što je dugo čekala.

Inače ne slušam radio, ali negdje sam sjedila i nešto čekala kad su primali pozive građana s pitanjima.

Današnji dan prošao mi je obilazeći specijalističke ambulante u KBC-Rijeka, bila san na audiologiji, kao ča znate barbe u bijelom sumnjali su na centar za ravnotežu ali hvala Bogu s te strane sve je uredu, je da san čekala od o7-13 sati, znači u pitanju je vratna kralježnica kaže neurolog, sad ću i na fizikalnu krenut samo da zahladi, ja ko jeremija, ma nedao bog većeg zla, bit će sve uredu.Do čitanja.

I ja sam pokušala razgovarati, brinula se da možda nije bolestan, pod stresom, u depresiji... i čekala da ga " faza " prođe.

Jedva sam čekala da vidim gošću koja će mi doći

Ondje nas je čekala sestra Damjana koja je vodila i animirala duhovnu obnovu.

" Toliko sam dugo čekala da Lilly zatrudni, napokon sam sada i dočekala.

Ja sam strpljivo čekala (ignorirajući živce koji su igrali žikino kolo na mojoj glavi) da dođe policija, pa da sve lijepo idem poslikati i da im se smijem svojim najzlobnijim smijehom.

Ona je očigledno samo to čekala jer je izašla odmah za mnom.

Ne znam... cijelu noć možda... neću otići, iako znam, vidim da to nema smisla... jednostavno ne mogu otići jer ako odem, sve je gotovo i neću se nikad više vratiti... ovo čekanje je kao neki procjep u vremenu... ne mogu reći koliko sam tamo stajala među rijetkim putnicima, prolaznicima ni što sam zapravo čekala, zašto nisam otišla... jednostavno nisam mogla otići... nadala sam se da će sudbina načiniti neki neobičan obrat... iako sam znala, oko srca bilo mi je hladno... uzaludno je, ne bih trebala biti ovdje... rješenja nema, nema obrata... čekam ono što doći neće... u ovom nepoznatom gradu ja sam stranac i uskoro, te noći otići ću svojoj kući da se nikad više ne vratim... suze iz očiju nisu više ništa neobično, lako kliznu niz obraz... nije mi stalo što će netko vidjeti... ovdje me nitko ne pozna... ovaj Gaj neću zaboraviti, urezao mi se u mozak taj suton oronulog predgrađa, miris ceste, auti koji prozujavaju kraj mene u mraku, poneki uspori na križanju da skrene... promatram oblike svjetala, pokušavajući se sjetiti koji je oblik svjetala njegovog automobila i s koje strane će doći... ako dođe...

nisam ko neke pa da ću sad okrenuti dečka u suprotnom smjeru, čekala sam reakciju.. pogledali smo se i nasmijali, dragi je izustio: ' ' opaa ' '.. bila je koka s nekim tipom, i taman se sjedne u kinu do mog dečka, cijelo vrijeme gole noge, križa ih malo sim malo tam ko Sharon Stone u Sirovim strastima.. meni smiješno, čak mi je cura izgledala malo jadno s tim svojim forsiranjem...

Zaslužio je da više popričamo, ali su nas čekala nova uzbuđenja na " stotki " leđašica, u finalu u koje je Sanja ušla kao četvrta, a na kraju izborila broncu.

Samo znam da sam odlučila više ne razbijati si glavu, imam toliko vremena da uživam da bi ga potratila plačući... Å to reći, trudim se da se stvari poprave... ne znam dali radim dobro ili ne, ali kada se voli, nije lako nekoga zaboraviti... pogotovo ako ga mogu prečesto viđati, a uostalom, ništa mi više nije jasno... jeli to samo prolazna faza... i isplati li se čekati... no kako bilo da bilo, moram nešto raditi, čekala ili ne... tako da u svakom slučaju, neću sama sebe više žaliti, od sada ću promjeniti ploču

E, da ne bi bilo ono, čekala princa na bijelom konju pa dobila konja u bijelom princu

Prema za sada neslužbenim informacijama djevojka je u utorak oko 13 sati čekala autobus u Košutama koji ju je trebao odvesti u školu u Sinj.

Cijele dane smo se dopisivali, viđali, minimalno radili i jedva bih čekala da sutra opet dođem na posao da se vidimo.

U polufinalu nas je čekala Peć, puno teži protivnik od Bashkimija koji je platio danak umoru i stalnoj igri s prvom petorkom pa ga je Priština lako svladala s 30 razlike u obje utakmice.