Debeli (125 kg, svinja I. kvalitete): " sve je bilo savršeno, trajanje službenog dijela dobro tempirano, ni dugo ni kratko, samo falilo je da se nešto događa dok se jelo " Čelavi: " sve je bilo super, mislim da je dobro što se ništa nije događalo dok su ljudi jeli pa su mogli razgovarati, samo jedna zamjerka na duljinu filma " Bradonja: " bilo je jako dobro, filmom je sve rečeno, ne bi valjalo da je bio kraći, ali ozvuka je bila loša " Sijedi: " ozvuka je bila dobra, da je bilo bučnije samo bi iritiralo, ali recitiranje poezije je bilo neprimjereno toj vrsti promocije " Komesar (stari komunista iz predratnih dana): " kako neprimjereno, pa ona je bilo najupečatljivija, jedino je trebalo izbaciti plesnu točku zbog dinamike " Partijska Knjižica (nema veze s komunistima nego s bojom nosa teški aklos): " ma dajte, plesna točka je digla cijelu stvar, šteta što je prostor bio neprikladan " Računovođa: " zašto neprikladan, svi koji su htjeli vidjeti mogli su, samo što je trebalo bolje urediti prostor " Umjetnik: " prostor je bio uređen reprezentativno, tekst je bio malo nepovezan, inače je ostalo bilo u redu " Rajska Kokoš (zbog pofarbane kose): " tekst je bio dobar, s njm je sve rečeno, samo je onaj na klavijaturama trebao bolje svirati, to je moje mišljenje " Ministar (stalno govori, a ništa ne kaže): " ma pijanista je dobro svirao, samo je sve malo dugo trajalo, službeni dio je trebao biti kraći " e, jebiga ljudi, daj se više dogovorite što je valjalo, a što ne. vas da je šutnuti u onu bigbrader kuću spavali bi stojeći jer se ne bi mogli dogovoriti ni tko će na kojem krevetu ležati. u ostalom, već mi je odavno jasno, uspjeh obavljenog posla obrnuto je proporcionalan broju kritika na taj posao. u čovjeku se, naprosto nesvjesno, probudi onaj jal, i to je to. fizički smo možda pola koraka udaljeni do europe, ali psihički svjetlosnim godinama. ma nisam ja očekivao tapšanje po ramenu (od toga već imam grbava leđa) niti vanjske znakove hvale (koju kunu na računu), pobogu, samo sam radio svoj posao. posao koji volim i koji mi dozvoljava da mislim svojom glavom, da stvaram ideje. na vama je da ih uzmete ili odbacite. ali zar baš moram, nakon svakog posla, stajati pred ogledalom i gledati kako se pretvaram u magarca? da vas ne poznam, dame i gospodo radne kolege, već bih vam odavno rekao onu čuvenu Gadafijevu sa zasjedanja nesvrstanih: " doviđenja, smiješni skupe "