Suočiti se sa sobom i istinom, pogotovu kad vas netko na sve to podsjeti, za dosta čeljadi je to i provokacija, a pritisnuti teretom prevelikih očekivanja i nevoljama, nerijetko i subjektivnim, podosta ih i bježi od sebe i svojih korijena, pa i od onoga na što ni objektivno nisu mogli utjecati.

Ništa toliko bijesa i zgražanja kod ne baš tako malobrojne obične i neobične, ugledne i neugledne čeljadi ne " proizvede " koliko možda i prividna spoznaja da netko zgrče silne novce prodajući nešto što nije tobože naše, autohtono, izvorno, nego što je tuđe, kičasto, ružno.

[ 5 ] Ovdje su u popisu vjerojatno slučajnom zabunom ponavljene kuće kojima su na čelu bile Margherita Agustinouich, odnosno Margherita Agustinoua i Anna Sariscieva, odnosno Sarich, jer jedva da bi se moglo misliti da su u selu bile po dvije kuće s istim brojem čeljadi kojima su na čelu bile domaćice istog imena i prezimena.

Ovo posljednje pogotovo zato što su najvjerojatnije (ovo ne znam, ali pretpostavljam kao i u drugim izvještajima koje su radili kanonski vizitatori, " financi " i ostali) u izvještaji bili tipa: Glava kuće (ime i prezime) te broj odrasle muške i odrasle ženske čeljadi, a ponekad i broj djece.

Batorić bi znao pripovijedati da je za matere njegove bilo redovno najmanje deset do dvanaest ženske čeljadi u gospodskoj službi.

A to, treba ponoviti su gradski miri i sve ono unutar njih, od crkava, muzeja, u manjoj mjeri restorana, butiga i sl. i nažalost sve manje čeljadi, kulture i života.

" 1668., miseca studenoga na 16. Nikola Žaper, samo 15, uhiti 2 Imoćanina, golema četnika, i uciniše ji pasti. 1686., miseca marča na 22. otidje naša četa, 340, u Imotu, odrenu male živine 70, i čeljadi, pak čeljad puste, a oni danuju u Slivnu, pak se vratiše pod Imocki, pridju vodu 16, ostali u busiji.

Za vrijeme praznika išao bih u susjedna hercegovačka sela da se divim onoj krasnoj snažnoj čeljadi u lijepoj i čistoj nošnji, bistrom umu i slatkom jeziku.«

Znam tu oko sebe toliko drage, pametne, strpljive, poštene i tolerantne čeljadi kojoj jednostavno okolnosti vremena i mjesta nisu sklone i koja naprosto nije kadra mijenjati i pokretati stvari oko sebe.

Kad si fukara poput Ante Tomića, splitskog dotepenca koji i sam nositelj kompleksaških gena i dinarske glave i goriš od želje da se dokažeš finoj spljetskoj čeljadi kao skroz O. K. lik koji nema apsolutno nikakve veze sa prološkim seljačinama kojih se stidiš, kao što se na jedan određen način stidiš vlastite majke i oca, kad si glup kao Renato Baretić npr., kad si moralna nakaza i novinarski k n sin, onda lako postaješ korporativno piskaralo koje za potrebe zamagljivanja ove ili one megaafere u svakom trenu može izbaciti 5 kartica teksta a koji opet imaju samo jednu svrhu - odvratiti pozornost čitatelja sa bitnih tema.

Znam tu oko sebe dosta čeljadi koja puno radi, ali im se i ne isplati, a znam i onih koji malo ili nimalo ne rade, ali sve im ide... Kad će već jednom Milanović, a ima ih dosta njemu istih ili sličnih, shvatiti da su praktična znanja i vještine, poznavanje okolnosti mjesta i vremena, ćudi tržišta kakvo jest da jest, ono što se sigurno isplati i da je posve u redu kupiti dionicu danas po 100 kuna, a već sutra je prodati po 200 i nije to nikakva špekulacija.

Da i ne pričam o čeljadi koji su tamo živjeli i/ili radili, oriđinalima, tom dobu kad se nije puno imalo, ali nije ni puno htjelo i kad je svatko svakoga " zno ", makar da i to nije uvijek dobro.

Padne mi i to napamet, u to subotnje poslijepodne, kako smo više držali do naše čeljadi i više se međusobno cijenili, s razlogom.

Kad se čovjek prisjeti Marka i " Dubrovačkih trubadura ", od prije četrdesetak godina, tih taktova, pjesme, stihova, ondašnje čeljadi, ozračja i navika, unatoč i ondašnjim jadima i mukama, koji su inače sudba čovjekova stalna, sve se to lakše podnosilo, jer duh je onda uvijek izlazio kao pobjednik s materijom, duh nas je s Markom, trubadurima i sličnim povezivao, davao nam smisao življenja.

Trebalo bi istražiti, pa tu i po Gradu i nešto šire, što se zapravo dogodilo i što se događa, u čemu su uzroci sve raširenijeg straha, depresije, nervoze, pohlepe, ravnodušja i pesimizma najčešće čeljadi... A trebalo bi istražiti što je to što, opet tu najčešću čeljad demotivira, utrnjuje im volju i umanjuje energiju, jer nema iskoraka, dragi i manje dragi moji i vaši, uza svu pamet i znanje, ako se nema motiva, volje i energije.

Ipak, čak i s tolike distance zaključili su da je riječ o pristojnoj čeljadi, pa su nakon desetak sekundi gledanja produžili dalje.

Na čelu s Linićem i sličnom čeljadi.

Teško je i povjerovati da u Gradu nema takvog ljudskog potencijala koji bi Igre vratio svojim izvorištima, dakle tom istom gradu i njegovoj čeljadi, kakva jest da jest.

Dakle, svi ti izljevi mržnje i to nasilje, ne pripada ovome Gradu i nikad Grad ni golemu većinu naše čeljadi nisam takve prepoznavao.

Sve u svemu, unatoč brojnim povijesnim nevoljama, agresijama, pljačkama, pa i ne tako davnim, Grad i većina naše čeljadi sve je to izdržala, s visokim pragom tolerancije, strpljenja i nije se utopila u mržnji, potvrđujući one trajne civilizacijske, vjerske i moralne vrijednosti.

Valjda i to ide s godinama, pa sve češće i izbjegavam dosta čeljadi, jer znam njihovu priču i njihove jade za koje su im uvijek neki drugi krivi, čak i oni kojih više i nema, tu među nama.

Nemam ništa protiv bezvoljne ili mrzovoljne čeljadi, možda je i dobronamjerna, a možda i nije, ali kao da gase vatru života i neku vjeru u bolje i danas i sutra.

Pa čeljadi moja, od pokretnih, bogatih, poduzetnih, opet kakvi jesu da jesu, više je, na kraju svih krajeva i njihove osobne, ali i opće koristi.

Čak i među čeljadi koja je slušala takvu vrstu glazbe bilo je u to vrijeme podosta onih koji nisu znali precizno povući granicu između likova i djela Halida Bešlića i Halida Muslimovića.

A sve manje čeljadi koji su u " stanju sama sebe vidjeti kao nešto jedinstveno, svejedno kakav je tko čovjek, on je jedinstven i tako se spasiti... ".

Eugen Patak u Haaškom sapunu sažimlje svoje viđenje te čeljadi u jedinstven opažaj.

U svoja doba su bi će dimenzionirane tako da svaka nosi svoj parat one prokisle betonske dekice od pet cenata i pesto kila tj. petero čeljadi po kvadratu na njoj makar vizički ne meš lako zbit petero čeljadi na kvadrat.

Oni su zaslužni što Biličani odolijevaju demografskoj eroziji: Puna kuća zadovoljne i sretne čeljadi Bilice.

skaska e jebiga. kortikosteroidna čeljadi. sad više nebum zbrajala.

evala kako ste čeljadi? jeste li sustali? kako zdravlje? ima li krmetije gripe? one krnske?