primitivni ekstremni jugoljevičari i mrzitelji hrvatske valjda moraju imati ovakav ventil za ispuhivanje svog čemera i jada

Povorka jada i čemera, 50 ak bolesnika digli krpe u zdrak i treze da se stopira referendum???

Iz čemera ustaškog Osijeka, vagona i barake došao je do Akademijina ćelavog kipića, do podija losangeleske Kodak arene, pa i ako ćemo biti malograđanski materijalisti do pristojnog imutka i kuće s bazenom.

Kad se to sagleda u ovom " kontekstu " čak bih mogao citiirati i don Grubišića., glede " grijeha crkvenih struktura ". (indulgencije i kamatarenja) da nije u istom loncu " čemera i jada " hobija i lobija,

Ustani radni narode što bereš pesticidne jagode i ne zaboravi šećera da se lijepo večera ta slatkoća puna čemera...

U Gradu vjeruju kako je Jelena Veljača Popović Volarić Ožujak pravi izbor jer je iskusna u prezentiranju jada i čemera.

Tek sam nedavno počeo posjećivati nekad razvikani forum, ali drago društvo, odoh.Moderator već spava, Ratnik Svjetlosti harači ko masovne ubojice u Americi kad policija nije blizu.Mcori fali mašte, ali lijepo prepisuje.Svratit ću opet ove godine, (ultra) katolici hrvati desničari, jer to je sve što jeste, imali doktorate i diplome, od čemera ste daleko otišli, ali čemer od vas nije.Puno dobra vam želim unatoč opaski.

One su: Kako žive mrtvi (2000), Dorian (2002) i Dr Mukti i ostale priče čemera i jada (2004).

Ona koja me doista volo.. i čije mišljenje cijenim danas su mi je rekla da me ne prepoznaje.. da to nisam ja.. a sve samo na temelju onoga što pišem u postovima, rekla je da ne razumije zašto se trudim uveseliti blogerski svijet, kada zna koliko je tuge i čemera u meni.. i znaš u pravu je.. pretvorila sam se u cirkusanta i klauna.. onaj dio sebe koji sam našla sa tobom izgubio se i pojavila sam se neka nova ja, koja glupostima pokušava navuči druge da je vole.

Premijerka Jadranka Kosor je upozorila predsjednika Ivu Josipovića kako nije lijepo govoriti kako je Hrvatska zemlja jada i čemera, te ga pozvala na razgovor, piše Tportal.

Iz tog se čemera bila izdigla mistična ikona, križar kraja i karasevdaha, jednoga divnog pleonazma, jahač narkoapokalipse Hali Gali Halid.

Ali sve su to uglavnom drame beznađa, jada, tuge i čemera.

lavandar, prije 849 d 15 h u moru čemera i jada ova akcija i svaka slična je hvalevrijedna... činjenica da još uvijek ima ljudi koji su spremni dati dio sebe kako bi spasili nečiji život daje nam trunku nade da politika još uvijek nije prodrla u sve pore društva i da nije zagadila dobrotu koju imamo u sebi...

Guši od nemoći, čemera i prijeke potrebe za samo riječ-dvije utjehe.

Sjene predmeta obraćaju nam se s ovih platana melankolično i sjetno poput bolećive Matoševe proze na koju smo se nadovezali na početku: Ja sam sjena i volim sjene tihog čemera...

Gasi mi se život kap od čemera i jadi, vidim bližnje kako plaču, majka maramicu vadi...

Samo ti zauči rukave i umjesto čemera i jada istresi par kontraargumenta.

Barakovića: A puni lopiži otrofna čemera.

Ostatak ne želi, milostinju što prosipaš zbog čemera i glada, pogleda jada i našeg vječnog pada.

Ovaj lijek iz glave tjera mrloću, ublažuje glavobolju, jača pamet i tijelo, čisti oči i prsa, ublažuje bol srca, oduzima mirise iz usta, lijek jek protiv griže, kamenca, melankolije, čemera, zlatne žile, groznice, daje tek za jelo, čisti krv, oslobađa gluhoću, vodu i krmelje, lijek je za želudac i vrtoglavicu, a dobar je protiv drhtavice.

Poslije stravičnih represalija, smrti, stradanja i goleme štete kroz duga i preduga 1282 dana okupatorske čamotinje i čemera, sunce slobode opet je 18. listopada 1944. godine zasjalo.

Mislim, super je kad te netko izvede na ručak baš kad ti se ne da kuhati, a nikada ti se ne da kuhati, pa naručiš skupo jelo, ono šareno, s pršutom i purećim prsima, jer su ona skuplja od pilećih, a pileća su skuplja od svinjetine ili nisu, nije bitno, ali su ukusnija kad se umoče u umak od šampinjona, vrhnja i nekog čudnog sastojka, brijem da je afrodizijak, jer zbog čega bi mi stojko cijelu večer imao sjajnu glavu i tražio med da se zabija u nj kao sjekira ili mlijeko pa da se umije u njemu da bude sve kao u raju pa i velikog grožđa da ima, s bobicama poput lubenica, a peteljkama kao u hrastovih grana i onda možemo od njih praviti sanjke ili, što ja znam, daske za bačve, pa ih kuhati dok se ne savinu, okovati, namočiti u hladnu vodu i pustiti da se jedan dan osuše, a onda iz onog rebeleovskog rajskog grožđa napraviti crno vino, trpko i fino, uliti ga u bačvu, od tropa ispeći rakiju, od otpadaka zagnojiti vrt, posaditi luk, uzgojiti janje, zaklati ga, nabiti na kolac, polijevati pivom, zarumeniti, rastrančiti, uzeti slana rebarca, natočiti onaj isti trpki nektar i zaliti mlado jaganjce božje koje nikada nije shvatilo zašto kad ga kolju, kad to neizmjerno boli, zašto ono samo bezlično i monotono bleji, a trebalo bi vrištati od čemera, pokazati svoje preživačke zube, razderati tijelo nekom nesretniku kojeg su pozvali da im zakolje janje, posoli, žicom zaveže noge i vrti li ga vrti satima, dok pijano društvo, susjedi i znanci, u krug okupljeni pametuju o vremenu i načinu kako ispeći mlado janje, prhka, meka mesa, gotovo jednakog najslasnijoj slanoj kremšniti i okusa poput onog koji ostaje nakon što ste suhim malim usnama podojili svoju mater, a ona je od sreće što vas tako gladnog ima, zaboravila na bol koju ste joj nanijeli grickajući rumene bradavice s ovećim kolombarima i smijala se kao Bogorodica dok u krilu drži malog Isusa, a on je nalik vama, samo se svesrdno nadajte da nećete završiti na križu kao on, jer vas nisu godinama najavljivali kao spasitelja, već su vas samo roditelji spomenuli nekoliko godina prije no što ste se rodili, kao što narod kaže, bili ste u planu, ali bolje je biti u planu no nenadano zaurlati, izašavši iz rodnice majke koja vas nije imala u planu, pa vas, ako imate malo sreće, zavoli, a ako nemate, ako ste jedan od deset, zamrzi, umota u pelene i baci u kontejner za smeće, pronađe vas siromah koji traži suhi kruh, preda na policiju, što će vam za ubuduće obilježiti život jer će vas smjestiti u dom za nahočad, tamo ćete kao pubertetlija pušiti travu, opijati se, provaljivati u kioske i trgovine, završiti u popravnom domu, u međuvremenu biti stalni gost policije kao što je od prvog dana počelo, pa onda krenuti na teža razbojstva, završiti u zatvoru, biti član neke zatvorske bande, ali ne američki način, već član udruge zatvorskih vrtlara, kovinotokara ili stolara, a ako pak nemate sreće kao što je niste ni dosad imali, na zub će vas uzeti neki rmpalija i tjerati vas da mu pušite kurac sve dok vam vena posred čela ne eksplodira i uzmete tajno napravljeni nož i zabijete mu ga u trbuh i to desetak puta da sigurno umre, ali da satima pati kao što je patio i onaj Ivica, siromah bez prebivališta, kad su ga uhvatili da krade krumpir i iz blizine ispalili u njega sol iz sačmarice, jadnik se mučio danima sve dok nije u gnjusnim i odvratnim prizorima umiranja spoznao sam kraj života, a ja sam jedan od rijetkih koji je bio jučer na njegovom sprovodu, a nakon toga pošli smo prilično tužni u restoran Kapuciner na nenadjebivo ukusan ručak, pureći file u toskanskom umaku, punjen pršutom i sirom, s njokima i gljivama.

došao sam, kao i svaki vikend do tada, po porciju kvalitetnog (insert rekalama za ribar crni) vinca vincacaj crnog ribara: (u market u varoši.nakon obavljene kupovine vidno zadovoljan krenuo sam prema rivi kršiti zakon i picukati po starom običaju vikend pijanaca.. hm utorkom... da čuo sam priče o njima ali nisu mi do tog dana bile ništa doli običnih pričica kojima dokoličari, ispičuture, raspikuće, i neradnici.. kao ja krate vrime.zamišljajući u sebi kako bi to uopće đaner (narkoman) vampir trebao izgledati smijem se sam sa sobom i podižem pogled prekinut iznenadnim upadom tj upitom-mrate ej, imaš dvi naku, ej..? naravno, pomislih, napad žicanjem na tvoje zadnje dvi kune ko uvik.. ili ne.nestalo mi je sve na ribara i retardiranu falšu colu.iznija sam svoju problematiku spodobi koja je stajala isprid mene ili radije lelujala naprid nazad pokušavajući ostati na mistu i hineći " normalu ". vani je bilo poštenih 4 - 5 iznad nule ali njemu nije previše smetalo hladnjikavo vrime jer je bija obućen u obični šuškavac ispod kojeg je virila majca nekog nogometnog kluba i naravno loto trenerka.ispijenog pogleda, vidno iznerviran što nije uspija užicati, nabacija je neki polu osmjeh u djeliću kojega sam uhvatio pogledom lijevi dosta razvijen očnjak.. koji sam više viđao u psa nego u ljudi.naravno da sam ga primjetio kad razmišljam cilim putem do grada o đanerima vampirima i ostalim ubber šizofrenim bitnim stvarima.javio sam se još nekoj silueti koju poznam i viđam po varoši i nastavija napokon prema cilju - ugodnoj čaši vina sa ekipom. da, eh naravno bez greške sve je bilo na razini ugodnog utorka na rivi.čaša vina, čaša razgovora, čaša smija i svak svojoj kući.hard core rekli bi naši stari hehehe. kud bi išao nego kroz varoš.. jednom sam dobro rekao da mi je varoš matični kvart ali da se idem doma odmoriti-što je i blizu istine ako uzmemo u obzir vremenski razmjer mojih lutanja po gradu i vrimena koje provodim u kući.da, sad opet idem kući i usput onako pripit i sa prikrivenim smješkom pregledavam ostake kaosa koje pijanci ostavljaju iza sebe, od boca, razbijenog stakla, plastičnih vričica pa do razno raznih kutija cigareta, limenki i sličnog materijala bilo je tu svega, starih novina, patika.. patika? par starih diadora patika virija iza visoke zelene kante.ništa tu nebi bilo čudno da ove nisu bile na vlasniku koji je ležao duboko uronjen u masnilo crnih vriča iz obližnjih fast food bistroa.zastao sam na trenutak i uočio onu istu loto trenirku na onoj sivoj eminenciji ranije ove večeri.. varoš je bila neobično pusta i tiha, čak malo previše tiha iako je bio utorak, tj srida ako je sad 04 i 25 po mom satu koji je kupljen u nekom velikom trgovačkom lancu ali usprkos tome nije nikad kasnio.nisam previše razmišljao što ću uraditi.pokuša san probuditi tipa koji kako se činilo ipak disao.pokušao sam ga izvuči iz gadosti i ljige u kojoj se nalazija.napokon sam mu izvuka glavu i posjeo ga sa strane kante.lice, osim što je bilo tipično đanersko i zasrano različitim smećem, imalo je nekakvu nijansu ljubičastila laganog ili je to bilo u mojim očima koje su pomalo još plivale u crnom ribaru.da stvar bude još gora liku je u desnoj ruci visila zabijena šprica.odlučio sam se svega riješiti i posisti tipa na stolicu obližnjeg kafića i eventualno pozvati nekog ili potražiti neku pomoć, bilo kakvu pomoć.kad sam ga uhvatija oko struka očekiva san da ću lomiti kičmu od tereta ali imao sam osječaj da dižem plastičnu vriču od dvi kile kruva.pomislio sam da je to malo previše lagano čak i za đanera koji su uglavnom kost i koža.nisam previše s tim razbija glavu.postavija sam ga na stolicu.glava mu je zakljucala na obližnje staklo u kojem sam vidija svoj bljedunavi alkoličarski odraz, ljubičaste podočnjake i usne ljubičaste od bojila kupovnih " kvalitetnih ispod stolnih vina " nešto mi je falilo u cijeloj slici i nije mi ulazilo u glavu ali mi je dolazilo slabo od tolikog buljenja u iskrivljeni odraz samoga sebe koji je u stvarnosti ionako bio dovoljno sikrivljen.otišao sam do ugla i odmah naišao na poznatu osobu s kojom rado uživam tekuće opijate.ukratko sam mu rekao o čemu se radi te ga zamolija da na mobitel dozove pomoć.ja naravno nisam ni pomislio na svoj mobitel.. ali da ionako mu je baterija krepala.otišli smo natrag do onog nesretnika da odlučimo što ćemo.jedini problem koji smo zatekli kad smo došli je taj što ga uopće nije bilo.na podu je bila samo šprica koju je koristija. nakon dovikivanja i tražnja po varoši zaključili smo da nas je spasija brige i posla i otišli smo prema kući.kad smo se proljudikali i zapalili duvan, dva razišli smo se. meni je ostalo još dobrih 25 min do kuće.sam sa sobom svatko razmišlja pa sam i ja prolazija cilu tu situaciju u glavi koja se odvijala malo prije u varoši.blesave situacije pomislija san i prevrta to sve po glavi.došao sam do parka koji je po danu vrlo zelen i zanimljiv prizor i po noći bi bija da neki kreteni nisu polupali pet od šest rasvjetnih lampa.moram se negdi popišati zaključija san.imao sam i što poslije toliko vinarenja. u trenutku dok sam se olakšavao dobio sam jezivkast osjećaj da me netko potapša po ramenima te sam se naglo trgnuo u čudu ali naravno da nije bilo nikoga.osupnut završija sam dotad ugodno pišanje.začudo kad sam nastavio svoj beskrajan put doma osjeća san se nekako otežanim iako sam se olakšao kako se kaže.. pripisao sam to svom dosta teškom kožnjaku, motorki kako je odmila zovemo.teturao sam prema onoj jedinoj lampi koja je izbjegla sudbinu svih ostalih.park je bio zimski tih i spokojan sa tupim šumom vitra u visokim krošnjama starih hrastova-bura pomislih.odlučio sam se još jednom pozabaviti onim svojim odrazom u staklu onog šminkerskog kafića.da bilo je tu nešto jezivo ali nisam sam sebi toliko jeziv, mislim, nisam ni prekrasan ali nešto me tu kopalo osim mog okorjelog umornog lika.nešto je falilo na toj slici, na tom odrazu.falija je lik koji je sidija na stolici na koju sam ga ja postavio i koji se polovicom tjela naslanjao na staklo i kasnije isparija kad sam se vratija sa pomoći.. da to nisu oni alkoholni filmovi o kojima sam toliko sluša? nadam se da nisu jer mi psihoza pored svega mog čemera i jada ne treba u životu.ali opet pokušavam sebi racinalono objasniti stvar i naravno zdravom pameti zaključujem da može biti optička varka ili jednostavno crni ribar u koji ko zna što ne stavljaju.

Prva knjiga u tom nizu je upravo objavljena zbirka priča ' Dr Mukti i ostale priče čemera i jada ' Willa Selfa.

Nakon umjetničkih preispitivanja, čemera siromaštva i usamljeničkih sudbina, predstava završava snoviđenjem u Maksimirskoj šumi, u kojoj dvoje zaljubljenih sreću mitska bića poput Marice i vuka iz poznatih dječjih priča, i, last but not least, biskupa Maksimilijana Vrhovca.

haha, kakva jadna " ekipica " tetkica kojima je najveći gušt plandovati i ogovarati ljude... pa kaj si vi zamišljate kaj ste vi, šaka jada i čemera... i btw. otkud ti to pravo da tako s visoka pričaš o ljudima???

Daleko je to od onog glazbenog čemera koji me oduvijek oduševljavao, ali ovakva glazbena inovativnost i švedski stol žanrova spojenih u cjelinu veoma su uzbudljivi i uhu zanimljivi.

O jada o čemera u ovoj septičkoj jami.

Ubijte glasnika jer loše vijesti nosi, pun čemera i jada... Zdravko logici prkosi.

Možda Schimmelpfennig na taj način olako sažima svakidašnjicu, umanjuje konkretni pokretački razlog postojanja djela s temom čemera imigracije, uklanja individualizirajuću raznobojnost figura, deformira prirodnu statiku, ali svakako pojačava oštricu dramatičnosti psihičkog proživljavanja do krajnjih stupnjeva ekstaze ili grča.