I Rinuccini također prerađuje te mjere u slične sheme s refrainom (Dafne: Âť Non si nasconde in selva/Ne skriva se u šumiÂŤ) ili s reprizom (Euridika: Âť Al canto, al ballo, a l ' ombre, al prato adorno/Pjesmi, plesu, sjeni, polju urešenomeÂŤ), ali se također često okreće također osmercu, bez obzira na svečane invokacije (Dafne: Âť Almo dio, che ' l carro ardente/Slavni bože, koji vatrena kolaÂŤ), sentenciozne meditacije (ibid: Âť Nudo arcier, che l ' arco tendi/Goli strijelac, koji napinje lukÂŤ) te tugaljiva oplakivanja (Euridika: Âť Cruda morte, ahi pur potesti/Okrutna smrti, ah, kad bi moglaÂŤ): u raskošnim finalnim zborovima obaju uprizorenja ide čak tako daleko da ga združuje s istorodnim četvercem â čije je on udvostručenje â uobličujući sklopove bliske anakreontskoj odi, slične onima koje je Chiabrera smišljao za komornu lirsku poeziju.