Pročišćava lažne pojave uz koje se vezalo naše čeznuće.

Daj sažgaj moje predanje da bi čeznuće moje u stvarnost preraslo.

On ne pokazuje ono bodrijarovsko čeznuće za stvarnim koje bi trebalo prethoditi fotografskoj reprodukciji.

Shvaćanje toga odvelo ga je u čeznuće za nemogućim mjestima stabilnim, nepomičnim, neopipljivim, nedirnutim i gotovo nedodirljivim, nepromjenjivim, duboko ukorijenjenim, mjestima koja bi mogla biti točke referiranja, odlaženja, i podrijetla

Ona ista čuvstva, koja su ga onda obuzela u neposrednoj blizini njezinoj, sad ga isto ovako saletila, i opet se nalazio u istom čarnom kolobaru, u kojem je sve dublje i dublje tonuo u slatko, silno i neobuzdano čeznuće za svom onom raskošnom slasti, što no je od nje pršila i opojnim dahom gotovo svu njezinu blizinu napunila.

I moguće da je ovo traženje onih vječno lijepih iskrica čeznuće i ljubav.

Tu mi je tekar puknulo među očima, zašto se taj gospodin kod posliednjih izbora sakrivao, imao je Shensucht (čeznuće) za jednim mjestom u raju ili da me bolje razumijete u jednom ravnateljskom vieću.

Objavio je zbirke pjesama: Izabrane pjesme (1899.), Čeznuće maštanja (1908.), Sa visina i dubina (1918.), Izabrane pjesme (1924.).

Čeznuće za osobom koja nas je napustila je izraženije kod udovica.

- Prijatelj Drugovićev bio je upravo zadivljen: osjećao je sve življe ono neizvjesno čeznuće, što ga osjeća svaki čovjek za krasnom ženom drugoga čovjeka i čemu se ne može ni silom oteti.

Vjerujem da mi isusovci moramo svjedočiti ono što neki autori zovu " nostalgija za Bogom ", tj. ono nutarnje čeznuće koje svaki čovjek nosi u sebi, ali nije uvijek tematizirano.

Bude mu ujedared neizrecivo teško, samo da ne plače; tako ga zaokupi neko čeznuće za nečim, što mu samomu nije bilo jasno.

I jedno i drugo kada se poslije zamijetiše gdjegođ, obuzela je valjada neka tajna sjeta, neko čeznuće...

Neko neizrecivo, duboko i milo čeznuće slijevalo se u njeno srce, sjećajući se kako bi blažena legla, svršivši svoje tople večernje molitve, sjećajući se na svježu i hladnu bjelinu svoje postelje i na laka i tanka pokrivala što se ugodno dodirivahu njene mlade i cvatuće puti.

Često je osjetila u svojim grudima neki nemir, neku želju i nepoznato čeznuće za nečim što nije mogla pojmiti ni razumjeti.

Priznajem da ja u sebi osjećam po tom sjećanju silnu raspaljeno čeznuće.

Skladba Čeznuće, koju Knjižnica posjeduje u originalnom Skladateljevu rukopisu, postala je i dijelom digitalizirane baštine.

Osim toga kao izljev duševnih mu želja i naslada bijahu sve ove stvari također u veoma tijesnoj svezi s cijelim mu umnim životom, pa pogledavajući na njih nije nikada u blizini njihovoj osjetio boli osamljenosti niti duga vremena; uvijek mu se misli dizale u svijet i život onih velikana, kojih ga lica pozdravljahu, kojih ga djela naslađivahu i u njem uvijek podjarivahu čeznuće za svim, što je lijepo, veličajno i savršeno.

Iz sadržaja Uvod: Suočavanje s gubitkom - proces žalovanja/tugovanja I. dio: Nestali - tuga i čeznuće II. dio: Prekid dugogodišnje veze i razvod III. dio: Gubitak dijelova tijela IV. dio: Promjene na radnom mjestu i umirovljenje Zaključna riječ: Uspješan proces prilagodbe

U prvome: Nestali - čeznuće opisane su sudbine žena kojima je zbog političkih okolnosti bilo oduzeto pravo na žalovanje.

Ili se čovjeku u srcu uzbudi čeznuće te vapi.

- jesen je godišnje doba kao stvoreno za uspomene - slatko je gledati gdje se gasi sve ono što je još nedavno gorjelo u vama - sunce je bacalo posljednji zbogom iza brežuljaka - imam brojne uspomene koje osjećam kako me tište - uostalom, zar srce čovjekovo nije ogromna samoća, u koju nitko ne prodire - pogled koji otapa ljudsku volju - ulazio sam što sam dublje mogao u svoju misao - sni koji gore groznicom želje - čeznuće za nečim uzvišenim - kad se čovjek obijesno smiješi, kao da ima cjelova u zraku - srce je nabreklo od mirisava lahora - zvukovi zasićene raskoši - jednoga dana sam se osjetio star i pun iskustva u tisuću neokušanih stvari - ima dana kad je čovjek toliko žalostan da bi htio biti još žalosniji - bezimeni bolovi - jeste li i vi umorni da želite, umorni da imate? - zašto nismo dovoljno osjećali svoju sreću kad nam je prolazila kroz ruke - rodio sam se sa željom da umrem - rado bih uništio čitav stvoreni svemir i zaspao s njim u beskonačnosti ništavila - živio sam u trajnom sutonu - jer, uspomene su slatke, bile one žalosne ili vesele, svejedno je - čovjek katkad misli na neki određeni sat, koji se ne će više vratiti, koji je prošao, koji je zauvijek propao, a koji bi on rado iskupio čitavom svojom budućnosti - činilo se da i samo sunce ima svoj šum - nešto nježno poput ljubavi i čisto poput molitve - divan vrat na kojemu bi čovjek poželio umrijeti, zagušen od ljubavi - čudnovata vjernost pamćenja koju nam daju samo sni - zašto je čovjekovo srce tako veliko, a život tako malen - iščezla iluzija ostavlja u nama svoj vilinski miris - treperiti pod dodirom svojih misli kao što i zvučni instrument, kad umjetnik već ode, još isparuje neki tajni miris zaspalih zvukova - umoran sam poput onih koji su prejako voljeli - snaga da i ona meni stisne ruku ostala je u njenu srcu - želja za ženom koju ste imali, nešto je okrutno i tisuću puta gore nego ikoja druga želja - tip žene koji gotovo svi muškarci traže možda je samo uspomena na ljubav - oh, kad bi čovjek mogao izvaditi iz sebe sve što je u njemu i stvoriti biće od same svoje misli - pamćenje zaboravlja, slika blijedi, dok tvrdoglavi bol ostaje u vama - da te cijene, moraš pokazivati samo svoje najružnije strane, samo tako možeš biti jednak svima drugima - ljubim samo neku zamisao svoga duha - kako je svijet prazan za onoga koji po njemu ide sam - gdje je čovjek koji se tuži da su dani kratki?

Dramatičnost ovih, često puta monoloških, priča počiva na kontinuiranoj linearnosti, iz koje istodobno smireno i divlje navire bol, čeznuće i očaj nade, a opisani prizor doživljava se na tragu uvodnog crteža tušem.

I koliko je to njezino čeznuće za odličnim društvom i zabavama što bi ih sad građani a sad časnici davali, bilo neobuzdano, opet ga je neumoljivo sapinjala tvrdokorna vlast oca.

Nije htio ni misliti na to da njezina ljubav i čeznuće hrli k drugomu; plakao je, ali je bio sretan.

Jao kad te obuzme čeznuće za domom, za kopnom, kao da bi tamo bilo više slobode a kad tamo nema više nikakva ' ' kopna ' '

Čeznuće za Gospodinom koji je uzašao na nebo najljepše izražava divan i ujedno dirljiv završetak zadnje novozavjetne knjige Otkrivenja sv. Ivana apostola.

I nada, i čeznuće, i strah, i veselje, i turobnost, i potištenost, i ushićenje ovlada sa mnom...

Obuze me neko tajanstveno čeznuće i neko drhtavo veselje, pomiješano s iznenađenjem i novošću...

Čitateljice, proljeće je kada dođeš kao proljeće. proljeće je curica koja pita jer bi učila i želi dodire. proljeće je kada ponovno shvatiš da te zavolio, da traži da mu oprostiš preljube, proljeće je kada maloj iza škole nekada otkrijem nešto čemu se nije nadala, izvanrednu pažnju ili ekskluzivno bavljenje micicom. proljeće je cvijet, kada ležiš sa dragim u travi, žvačeš ivančicu ili poljski zvončić, gledaš u plavo nebo i pitaš se " hoće li uvijek biti tako dobar, zašto baš ja i meni toliko, hoću li ga moći zadržati, bože daj da se ovo dogodi i sljedećeg travnja ili svibnja ". proljeće je kada ti uđe u sobu ili auto i ostavi iza sebe SVE, ALI BAŠ SVE TRICE I KUČINE OD DNEVNIH OBVEZA I SRANJA I LAGANJA I MANAGEMENATA, PA TE VOLI I OSJEĆA I OSPLUŽUJE KAO LAHOR, KAO DA SI RUŽIČASTA MAGLA, A UVIJEK MU MOŽEŠ KAO PURPLE-HAZE VRATITI, I TO BAŠ ONAK KAK SAM NEKAD TU NAPISAL, DOK NE ČUJEŠ ONO PRIMORDIJALNO, CRNO, IZ SRCA KAKO DOLAZI ZA ORGIJASTIČKU EKSPLOZIJU, KOJA NARAVNO SAMO VAMA PRIPADA, TO JE ZA DVOJE, PA ŠTO BI TO TREBAO SVATKO VIDJETI, i što bi to trebalo biti po svim novinama i nešto specijalno, AKO SMO, MI NEKI, SAMI SEBE ODGOJILI DA JE ŽENU ZADOVOLJITI I UČINITI SRETNOM NAJPRIRODNIJA JEBENA STVAR NA SVIJETU, NEŠTO O ČEMU UOPĆE NEMA RAZGOVORA I SPIKE, ŠTO JE APRIORI ANTICIPIRANO. samo živinče primitivno to ne kuži. ali ovaj fazon i rezon, da je ona moderna i iskusna lavica zato što je polickala sebi u usta pet štrcajućih kara odjednom, to ne vjerujem.... jer ili je moja, ili je svačija. svačije me ne zanima, NISAM KOMUNJARA. proljeće je istom i kad ispitaš samu sebe, svoje pozicije.... DAKLE, I ONDA KADA SAMA LEŽIŠ U TOM POLJU NA DEKICI, ILI SI U AUTU SAMA MALO IZMASIRAŠ ORGANČIĆ PA SE DOVEDEŠ DO VRHUNCA, JER TAKO JASNO FORMIRAŠ ČEZNUĆE PREMA MUŠKARCIMA, ILI TOM JEDNOM SVOM. (ovu moju glavatu Adri moram sad zadnji puta ovako javno upozoriti, usput, ovdje, da mi ne radi sa Mirom dotičnim ono što mi je radila sa srpskim ciganom, jer Miro ne kuži otkuda takve poruke tvoje, Adrijana, niti je Ivana ikada rekla da umire za njim od ljubavi i slično... molim te, ne dovodi ga u nezavidne i zbunjujuće situacije, i radi svoj posao tu na tom usranom fejsu ili se primi gaće mužu prate, ne zaliječite se na spike o kojima pojma nemate, hvala Adri, zadnje upozorenje, nemoj da pustim pse rata, brat sam ti, šugo poremećena, već si mi sranje napravila, a mirek je u gabuli jer ne zna što se događa, pitao sam ga/i toga mi je pun kurac, lažnih znalaca i tih zajebanih frustriranih ženica mutavih koje nemaju milijunaše, a htjele bi ih imat, ili ih mamice sjebu u glavu, gospodski, no gospočiju pravu ne zna, pa bi onda kao na tuđim leđima frajere glumili/strašno).