I jedno i drugo kada se poslije zamijetiše gdjegođ, obuzela je valjada neka tajna sjeta, neko čeznuće...

Čeznuće za Gospodinom koji je uzašao na nebo najljepše izražava divan i ujedno dirljiv završetak zadnje novozavjetne knjige Otkrivenja sv. Ivana apostola.

Možda je ovo traženje vječno lijepih iskrica čeznuće i ljubav.

»Kako sada stoje stvari, upućen je svaki slavenski mladić većeg poleta, u kojega se u grudima slučajno ili sudbinom probudilo čeznuće za dubljim proučavanjem materinskog jezika, samo na svoju pomoć i na svoj neprestan i ustrajan studij.

Čeznuće za Uskrslim dolazi iz dubine srca i omekšava vanjsku formu koja jedino ima smisao ako je isključivo znak unutarnje svjesnosti o prolaznosti i stvorenosti.

Drugi dan čisto je tvrdo odlučio ne ići onamo, no - silno čeznuće uhvati ga podvečer, i on je morao opet potražiti mjesto kod pčelinjaka.

Ta o težini grijeha svoga bila je jednako svjesna, ljubav i čeznuće za Jankom nije ni jedan čas oslabilo u svom žaru, a prokletstvo i mržnja stare mame izjedali joj svaki pokoj duše.

Često je osjetila u svojim grudima neki nemir, neku želju i nepoznato čeznuće za nečim što nije mogla pojmiti ni razumjeti.

U njezino srce počne se slijevati neko bolno čeznuće za životom, za utješljivom svjetlošću, kad se soba punila onom sivom i sjetnom polusjenom umirućeg dana.

- Ti jesi, ti živiš, pa bilo i daleko od mene, ali živiš - i uzdajem se da ću te ikada opet vidjeti, opet te pritisnuti na bolno, toliko silno za tobom čeznuće, srce...

Tko je pogleda, udahnjuje mu čeznuće za čistoćom.

Obuze me neko tajanstveno čeznuće i neko drhtavo veselje, pomiješano s iznenađenjem i novošću...

Želja je uvijek čeznuće (nostalgija), bol-za-povratkom-kući.

Pa i čeznuće za njezinom blizinom tek je hlepilo da mu se duša i duh naužiju njezine čiste naivne nutarnjosti.

Tako je svaki dan bivalo te je podjednako u svakojake sumnje padao, a čeznuće za djevojkom i želja da se riješi svih tih duševnih boli svakim je mahom silnijom postajala.

Ovo čeznuće za« prvom intimom »neće stati sve dok ne bude u potpunosti zadovoljeno.

Ono čeznuće za njim i ona pobjeda nad njim, učiniše ga nečim znamenitim.

Neko neizrecivo, duboko i milo čeznuće slijevalo se u njeno srce, sjećajući se kako bi blažena legla, svršivši svoje tople večernje molitve, sjećajući se na svježu i hladnu bjelinu svoje postelje i na laka i tanka pokrivala što se ugodno dodirivahu njene mlade i cvatuće puti.

Ili se čovjeku u srcu uzbudi čeznuće te vapi.

U prvome: Nestali - čeznuće opisane su sudbine žena kojima je zbog političkih okolnosti bilo oduzeto pravo na žalovanje.

Iz sadržaja Uvod: Suočavanje s gubitkom - proces žalovanja/tugovanja I. dio: Nestali - tuga i čeznuće II. dio: Prekid dugogodišnje veze i razvod III. dio: Gubitak dijelova tijela IV. dio: Promjene na radnom mjestu i umirovljenje Zaključna riječ: Uspješan proces prilagodbe

A kad ga ugleda, nepovjerljivo preleti očima svoju krhku lađu; bolno čeznuće stisne mu grudi, u srcu ga zazebe, pomišljajući na ženu i djecu.

Objavio je zbirke pjesama: Izabrane pjesme (1899.), Čeznuće maštanja (1908.), Sa visina i dubina (1918.), Izabrane pjesme (1924.).

I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela.« (Rim 8,21 - 23) Ekologija, kršćanskom vjerom prodahnuta, ne može zanijekati rast svijeta i njegovo čeznuće za novim postojanjem.

Život dvoje ljudi u braku treba biti neprestano čeznuće za šaptanjem nježnih i lijepih riječi i to sada, kako nam reče onaj starac jubilarac kad govori o tajni svojega sretnoga braka.

Vjerujem da mi isusovci moramo svjedočiti ono što neki autori zovu " nostalgija za Bogom ", tj. ono nutarnje čeznuće koje svaki čovjek nosi u sebi, ali nije uvijek tematizirano.

Bude mu ujedared neizrecivo teško, samo da ne plače; tako ga zaokupi neko čeznuće za nečim, što mu samomu nije bilo jasno.

- jesen je godišnje doba kao stvoreno za uspomene - slatko je gledati gdje se gasi sve ono što je još nedavno gorjelo u vama - sunce je bacalo posljednji zbogom iza brežuljaka - imam brojne uspomene koje osjećam kako me tište - uostalom, zar srce čovjekovo nije ogromna samoća, u koju nitko ne prodire - pogled koji otapa ljudsku volju - ulazio sam što sam dublje mogao u svoju misao - sni koji gore groznicom želje - čeznuće za nečim uzvišenim - kad se čovjek obijesno smiješi, kao da ima cjelova u zraku - srce je nabreklo od mirisava lahora - zvukovi zasićene raskoši - jednoga dana sam se osjetio star i pun iskustva u tisuću neokušanih stvari - ima dana kad je čovjek toliko žalostan da bi htio biti još žalosniji - bezimeni bolovi - jeste li i vi umorni da želite, umorni da imate? - zašto nismo dovoljno osjećali svoju sreću kad nam je prolazila kroz ruke - rodio sam se sa željom da umrem - rado bih uništio čitav stvoreni svemir i zaspao s njim u beskonačnosti ništavila - živio sam u trajnom sutonu - jer, uspomene su slatke, bile one žalosne ili vesele, svejedno je - čovjek katkad misli na neki određeni sat, koji se ne će više vratiti, koji je prošao, koji je zauvijek propao, a koji bi on rado iskupio čitavom svojom budućnosti - činilo se da i samo sunce ima svoj šum - nešto nježno poput ljubavi i čisto poput molitve - divan vrat na kojemu bi čovjek poželio umrijeti, zagušen od ljubavi - čudnovata vjernost pamćenja koju nam daju samo sni - zašto je čovjekovo srce tako veliko, a život tako malen - iščezla iluzija ostavlja u nama svoj vilinski miris - treperiti pod dodirom svojih misli kao što i zvučni instrument, kad umjetnik već ode, još isparuje neki tajni miris zaspalih zvukova - umoran sam poput onih koji su prejako voljeli - snaga da i ona meni stisne ruku ostala je u njenu srcu - želja za ženom koju ste imali, nešto je okrutno i tisuću puta gore nego ikoja druga želja - tip žene koji gotovo svi muškarci traže možda je samo uspomena na ljubav - oh, kad bi čovjek mogao izvaditi iz sebe sve što je u njemu i stvoriti biće od same svoje misli - pamćenje zaboravlja, slika blijedi, dok tvrdoglavi bol ostaje u vama - da te cijene, moraš pokazivati samo svoje najružnije strane, samo tako možeš biti jednak svima drugima - ljubim samo neku zamisao svoga duha - kako je svijet prazan za onoga koji po njemu ide sam - gdje je čovjek koji se tuži da su dani kratki?

Dramatičnost ovih, često puta monoloških, priča počiva na kontinuiranoj linearnosti, iz koje istodobno smireno i divlje navire bol, čeznuće i očaj nade, a opisani prizor doživljava se na tragu uvodnog crteža tušem.

I koliko je to njezino čeznuće za odličnim društvom i zabavama što bi ih sad građani a sad časnici davali, bilo neobuzdano, opet ga je neumoljivo sapinjala tvrdokorna vlast oca.