Pokojni Vjenceslav Čižek, koji su 1977. agenti UDBE silom oteli i koji je gotovo potpuno oslijepio čameći 12 godina u tamnici jugoslavenskog zatvora, jednom je rekao kako iseljenička pjesma nastaje kao krik ranjene duše.

Vjenceslav Čižek (1929 - 2000) jedan je od onih emigranata koji svoju bremenitu ljudsku sudbinu nisu nikada ni iskupljivali, pretvarali je u političku karijeru.

Čižek ne uzvisuje temu (trinaest godina u zeničkoj kaznionici, od 1978), koja je dovoljno tragična, da je ne treba još više dramatizirati patetičnim stilom ni parolaškim domoljubljem.

Čižek daje svom križnom putu i vedru notu, pa su tako opisi zatvoreničkoga društvenog života u Zenici katkada nalik pikarskim dogodovštinama (od karantene do ćelije), čime se Čižek sarkastično suprotstavlja politici.

Uzdaju se u kvalitetne centre Mija Klečka i Davora Rilovića (op.a. ove godine više igra na poziciji beka), na vanjskim pozicijama Milo Leoni, Dinko Rizzi i Vjeko Čižek, a na golu sigurni Bartul Vukojević.

Čižek nije komunističke progone opisivao kao povijesne objave (poput Solženjicina) niti ih je stilizirao emotivno i refleksivno, kao Vlado Gotovac, nego je svoj slučaj pretočio u čitljivu, kratku ispovijest u kojoj su s mjerom zastupljeni i dokumentarnost i literarnost, koja ostaje nepretenciozno osobno svjedočanstvo.

Iako je i oslijepio od mučenja, Čižek nije knjigu napisao da bi istaknuo ljutito svoj zalog tom razdoblju, nego da bi kazao što je i kako bilo, ne tražeći ni nagradu ni sažaljenje.

Čižek i njegovi učenici nisu nastojali veličati ili čak čitati mobilnost i pokret s političkim konotacijama.

Vidi kako ovaj hrvatski poeta Vjenceslav Čižek zbori onom " upravniku " u KPD-omu Zenica.. nek ' se puste izbori i njihovo je 10 % i tako " bi " i bit ' će kad razjurimo tu " masonsku bagru " iz DRŽAVE HRVATSKE.. a " ubijati ", moj Jusufe, samo onda kad budem vidio, da me ti Srbi ponovno hoće ubijati (zasad nam rade samo o glavi), a budi onda uvjeren Admin, a " šljivu " im ždere virusna bolest " šarka " (od 1934. god).. i kud će onda " SVI SRBI STATI "??

Čižek: Pa deset godina raspravljaju naprimjer o članu 133. (takozvani Zakon o verbalnom deliktu, op. a.) To je pokvareno.

Čižek: Tako je bilo nekada kada se trebalo boriti...

Čižek: Prvo ću pokušati liječenje, to mi je prva stvar.

Čižek: Nije riječ o Hrvatskoj i ja se ne borim protiv te Hrvatske.

Jedan od tih ljudi je Vjenceslav Čižek koji bi ove godine navršio 80 godina.

Ne tako davno dijelila sam svoju emigrantsku sudbinu s mnogim hrvatskim piscima, suputnicima u hodu " per crucem ad lucem " " po križu do svjetla " kao što su primjerice bili: Vinko Nikolić, Lucijan Kordić, Boris Maruna, Ernest Bauer, Vjenceslav Čižek, Mirko Vidović, Milan Blažeković, Bogdan Radica, Ivo Korsky, Hrvoslav Ban, Kazimir Katalinić, Katarina Pejaković, Zlata Ivezić, Marija Fabek i mnogi drugi.

Vukojević, Ivanković, Mage Mirić, Rizzi (1), Klečak (1), Španja, Ratković, Čižek, Spremić.

U razgovoru s Jaroslavom Čižek generalnim direktorom i Danielom Bartoš direktorom sajma i ostalim suradnicima, koji su predstavili ovaj i sve ostale sajamske manifestacije i aktivnosti, Milan Vanđura je predstavio sajam Viroexpo i županijsko gospodarstvo.

" Ukradeno djetinjstvo " Među naše najpoznatije pisce emigrante u Njemačkoj spadaju Vjenceslav Čižek, Hrvoje Lorković, Malkica i Božo Dugeč te Jozo Mršić, dok se Zvonko Plepelić, Srđan Keko, Irena Vrkljan, Aleksandra Stipetić, Ivan Ott, Zdravko Luburić, Mirna Jovalekić, Nada Pomper i Pero Mate Anušić mogu pribrojiti gastarbajterskom dijelu hrvatskog iseljeništva koji je pretežito na hrvatskom, ali i njemačkom jeziku objavio pjesme, novele i romane uglavnom s naglaskom na useljeničkoj/iseljeničkoj problematici ili, kao u slučaju Ivana Otta i njegova romana Ukradeno djetinjstvo, o biografskim podacima poput proživljavanja križnoga puta.

Jedan od njih je i Vjenceslav Čižek, poznat po svojim pjesmama koje je pamtio u jugoslavenskim zatvorima, ali uvijek ostajući smiren i bez mržnje.

Čižek: Ja sam o tome dugo razmišljao, a šta biste uradili da se to recimo desilo?

Čižek: Za mene je ta odluka s jedne strane iznenađujuća, a s druge strane očekivana.

Primjerima iz svakidašnjice opravdane crne prognoze zamagljuju um, usporavaju korake prema snivanim vidicima Dobrote, " bratstva u svemiru ", prema miru u čovjeku i po mjeri čovjeka pa me spontano počinju zaokupljati nova pitanja: Što činiti, kako uspostaviti ravnotežu između čovjeka u sebi sa sve očitijim spoznajama da suvremeni globalizacijski trendovi, izvan moći pojedinaca, sve više prijete bezdomnošću ljudi, ali i pjesme koja je ne samo " krik ranjene duše " (Vjenceslav Čižek), već i hrana, melem patnjama, zrcalo najiskrenijih poniranja u ovozemaljski pa i i u onaj u Vječnosti očekivani život?

Možda upravo zato što pjesma i jest krik, i hrana, i melem, izrcalo čovjekova bitka, " danas neophodna svijetu da bi se vratio svome iskonu, svrsi svoga života " da " kao najdublja ljudska težnja, nazočna u svim kulturama, nadvisuje smrt kao fatum i vječnost, kao obećanje " (V. Čižek) - i ja pjesmom na hrvatskom jeziku neumorno tragam za odgovorima na pitanja namtnuta mi dobom ukojem živim.

Pisac i profesor Čižek ove godine bi imao 80 godina, ali ih je nije uspio dočekati.

Šop iz bolesničke postelje, a Čižek iz zatvora.

Nepoznato je pa i prešućeno, što piše Malkica Dugeč, da je Čižek jednostavno bio azilant u Njemačkoj, imao svu potporu, ali da je naivnošću i lažju bio pozvan 1977. godine, 11. XI. kod mjesta Lago di Como, kamo ga je dovezao neki Hasan Milić, agent Udbe.

Gotovac je izravno spominjao svoje neprijatelje, ali je prevagnula filozofska nit snažnog zamaha, dok je Čižek tonuo u tišinama poezije, pa će o njemu Mijović Kočan o knjizi »Bosonoga prašina« napisati da su njegove pjesme nježne lirske prisnosti osim kada piše, kao što bi rekao Kočan, »ključem koji otvara vrata«: »Sve oteše podlo, samo dušu nisu.../sve uzeše zemno, a mi smo na visu.«

Čižek: Nisam imao sa njima posla.

Čižek: Ne znam, gdje budu bolji uvjeti.

Dr. Jan Čižek prevodio je prve knjige o ekološkoj poljoprivredi sredinom osamdesetih.