Suvremeno poimanje fenomenologije zločina je kompleksno pa zločin ne podrazumijeva samo činjenje zla, nego je krimen i nijekanje počinjenoga zla, ali isto tako zločin je i nametanje zločina cijelom jednom narodu kad za to nema dokaza, zločin je i biti u službi tog nametanja i takve propagande pa kad novinar Bešker o Jasenovcu govori kao o tvornici smrti bez ikakvih argumenata, onda je on u službi velikosrpskog mita o Jasenovcu, u službi beogradske tvornice laži i u službi te vrste zločina protiv hrvatskoga naroda.

Svijesno = Namjerno = Sa razmišljanjem o posljedicama, ali unatoč njima Nesvijesno = Slučajno = Bez razmišljanja o posljedicama Jel me sad kužiš?:) Ne kažem da je to ispravan način gradacije činjenja zla samo želim dokučiti da li si pohvatao kako ja gradiram odnosno shvačam činjenje zla.

I to su po tome što na činjenje zla (ili na pasivnost prema djelima zla što je isto) navode druge.

Ako ljudi imaju potrebe uložiti toliki napor da bi si olakšali činjenje zla, onda valjda trebaju napraviti i napor da bi se tih vlastitih varki i riješili.

To je svjesno činjenje zla drugome.

Pa ne može činjenje zla biti ono što treba činiti.

Činjenje zla izvor je moći, snage i kontrole za problematične ljude.

Zašto je on to učenje tako shvatio, ne znam, ali znam da u kršćanstvu ima dosta iskrivljavanja Božjeg učenja i volje i to upravo zato da bi ti koji to čine dobili pokriće za vlastito činjenje zla ili za vlastitu ravnodušnost prema činjenju zla drugih te svoj vlastiti neangažman u sprečavanju tog zla drugih.

A onda se uzoholio Lucifer, Blogomoljac, Robinzon, Robinzonov tast i ono iz glave neodgovorno počeli koristiti za činjenje zla.

Kakvo zgodno objašnjenje, kakva prikladna dopusnica za činjenje zla i licemjerje

Zašto jednostavno nije potegnuo pitanje svih onih submotiva za činjenje " zla " koji su zajednički za sve ljude, nezavisno od njihove religioznosti?

Za osobni angažman dra Langa važna je sljedeća misao: ' ' Međutim, u sukobu koji je počinjao, činjenje zla je bio zločin, ali najveći propust je bio ne činiti dobro.

Je li vrijeme nakon petnaestak godina života u samostalnoj državi, naivnog oprosta gadovima za sve zlo koje su činili hrvatskom narodu, podvući crtu i ne dopustiti im daljnje činjenje zla?

I sada takvi ljudi da progone Crkvu: D Ma daj, pa njima takva Crkva koja na sve popustljivo gleda, koja nećže zabraniti pobačaj i koja daje dopusnicu za činjenje zla, može samo odgovarati.

Dakle, moje je mišljenje da svi zaslužuju sve dok ne čine zlo drugima biti što žele i ponašati se onako kako žele, pitanje je samo definicije što točno jest činjenje zla, a što nije.

Biti homoseksualac po mom skromnom stavu nije činjenje zla nikome osim po nekim definicijama raznih religija samom sebi, obzirom da ne pripadam takvim religijama, smatram da čak ni sebi homoseksualizam nije činjenje zla, no uvažavam pravo da drugi misle da jest.

Ako isključimo monstrume i psihološki poremećene ličnosti, obične ljude u činjenje zla, po mom mišljenju, najčešće gurne vlastiti strah, najviše strah od onih kojima su okruženi i pred kojima se moraju dokazivati, pred kojima moraju dokazivati svoju pravovjernost ili lojalnost.

Vjerujem da će ljudima otvoriti krmeljive oči i shvatiti da činjenje zla bližnjemu je tjeranje Boga iz svoje duše, a onome kome je duša prazna po Bogu, nije koristan ni sebi ni drugima.Taj postaje zao.

Premda je jasno da su sve vjerske zajednice suglasne da se činjenje zla, a svaki je pobačaj neprijeporno činjenje zla, zakonski ne bi smjelo legalizirati ni u kojem humanom društvu, one ipak svoje uvjerenje ne žele nikome nametati državnom zakonskom regulativom.

Znamo kako je predstava i činjenje zla završilo.

Te da je svatko tko ih upozori da to što čine nije u redu zapravo sam kriv jer ih osuđuje i jer je ohol u svojoj poziciji onoga koji ne čini grijeh i koji smatra da se čovjek može oduprijeti tome da učini zlo i da je to pozivanje ovih prvih na slabost samo njihov izgovor za činjenje zla.

Hej, ljudi, stanite malo, postoji zlo, postoje ljudi kojima je činjenje zla, pa i najtežeg, svjesni odabir, kao što unatoč raznim determinizmima osoba uvijek raspolaže dostatnom slobodom koja otvara prostor za NE

Ma, dajte, nikakvi bolesnici to nisu, već sluge sotone kojima je činjenje zla osobni izbor, kojima je uništavanje tuđih života misija.

U religijskom imaginariju, koji se smatra mračnjačkim, neznanstvenim, zlo je impersonirano u vragu, sotoni, kojem je zlo izbor, a ne determinizam, kao što postoje ljudi kojima je činjenje zla izbor, a ne posljedica psihosocijalnih determinizama.

To pokušavaju napraviti slični tebi - ljudi koji ne mogu prihvatiti da je RH časno, pošteno i hrabro porazila agresorske horde, a da su se oni koji su se pridružili hordama u tome zvjerstvu, osjetili pozvanima otići tamo odakle su im zatrubile trube za činjenje zla po RH.

Razmjeri te strahote i uzvišenost njihova herojstva mogu nam biti mjerilo u shvaćanju ljudskog potencijala za činjenje zla i dobra.

Ovaj se poslije odmetnuo i ponio sa sobom moć koju mu je Bog dao za činjenje dobra, a on je zloupotrebljava za činjenje zla.

Mislim da sam se i onda kada nisam bio vjernik, dosljedno držao Isusova načela: " Ljubite neprijatelje svoje, dobro činite onima koji vas mrze, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju. " I onda kada sam bio ateist držao sam se temelja kršćanske etike koja zahtijeva ne samo ljubav prema drugome čovjeku, bez obzira kakav on bio, ne samo ne činjenje zla nego i činjenje dobra i prema onima koji su zli.

Već prije svega vlastitim primjerom pokazivati što bi i kako bi trebalo, odgovoriti jasno i iskreno na pitanja onih koji mi s pitanjima dođu i upozoravati kad god mogu i gdje god mogu te sprečavati činjenje zla bez da pri tom sam učinim zlo.

Na zlo dobar čovjek neće odgovoriti zlom jednostavno zato što je DOBAR i što je činjenje zla (pa makar i osobi koja mu je nanijela zlo) nešto njemu sasvim suprotno.