u nekoliko osinjih gnijezda nikada nije uputno dirnuti. ose te izbodu dok veliš rohatinski i ostaneš naotečen ko čobi na degustaciji domaćeg kulena. znamo svi o čemu pričam, al meni se živo hebe za ose, jer ionako se slična terapija otrovom tih malih beštija protiv boleštine koju imam grdo plaća. ovako ju dobiješ gratis, jedino riskiraš da ti se lijepe nelijepi komentari dežurnih dušebrižnika i onih koji svako jutro piju kapučino sa svetim Petrom. ako lupiš u osinje gnijezdo dakle ne znači da ne voliš ose, dapače, dobrodošle ste zujalice, ubadajte pasvammater, imate na to pravo. ljudski rod vas ionako smatra inferiornim bićima, naklapaju zašto u danom trenutku ubadate njih savršene, naklapaju, kenjaju. dakle, uvaženi komentatori nemojte mi vi kenjati o nacionalnoj svijesti, rodoljublju, vjeri i sličnim neupitnim stvarima koje bi trebali štovati a ne njima se " služiti ". eto, bozanićevim rotacijama (jer prije njega župnik je do smrti župil u jednoj župi) dobili smo u deset godina desetog župnika. s obzirom da mi je župnik susjed itekako mi je stalo imati dobrosusjedske odnose. do sada je išlo kako tako, bilo je svakakvih, od onih koji su doslovno prohujali s vihorom, no većina je došla tiho i otišla još tiše. nekidan pak došao je deseti župnik i odmah naredio da se ucmekaju dva stoljetna stabla ispred zgrade koja se naslanja na crkvu. drvca su rasla sto godina, a njihovo cmekanje trajalo je relativno brzo, recimo da je trajalo kao tekma bez produžetaka. upitasmo ga nas nekoliko " hrabrih " zbog čega ogoljuje još ono malo zelenila u kvartu i dobismo odgovor kako mu je korijenje " išlo " u kupaonicu. hm.... jučer dođem s puta i imam što vidjeti; ošla u povijest i stara magnolija čije korijenje nije " išlo " nigdje, jer je ljepotica tridesetak godina doslovno krasila brisani prostor odurne trafostanice. i sad nema više ničeg. sve je golo. čujem kako se priča da je izuzetno poduzetan i da je u staroj župi " čuda " napravio. o Bože, ne vjerujem. mislim vjerujem, al pojam čuda u ovom slučaju za mene poprima monstruozne obrise. kaj sad napraviti, sjesti i plakati. nitko ne može vratiti sto godina. sve je golo kao rit, al čovjek očito ima plan i može raditi što hoće. prigovori tipa: zakaj devastirate prirodu i kvart ili zakaj mi zvono već dvadeset godina ne da spat ni nedjeljom do šest, atak su na presveto Trojstvo? i usput, između ta dva rušenja, (ili kako bismo preveli na župnički - uređivanja) na putu, u gradu gdje se uz kavicu na rivi morah nasmijati čovječuljku s ustaškom kapom na glavi koji šalje turiste u pizdu materinu, u hotelu, u sobi, na noćnom ormariću, dočekala me Biblija. nisam provjeravala jesu li ih instalirali u sve sobe starog hotela u samom centru grada ili su doznali da sam raspuštenica koja ću gorjeti u paklu makar novom župniku za " uređenje " dala donaciju jacinih razmjera. di su ostale svete knjige, kuran, talmud... jel u taj hotel primaju samo katolike i one koji su malo " skrenuli " s puta. koliko licemjerja i sranja u zemlji koja se doslovno moralno raspala ne samo po šavovima nego i usred srca. nadam se da Bog ima beskrajno strpljenje, a dosad je imao, jer toliko zločestoće, svađanja, gnusa, ovog kretenizma od predizborne stenjaže teško da bi tolerirali svi bogovi s neba. biblija u hotelskoj sobi u kojoj noće ljudi raznih vjera nije u redu. nažalost, vjera dijeli umjesto spaja, to je činjenica, najžalosnija na ovome svijetu, svijetu koji puni želuce i prazni srca. prva bih bila da se na svakom praznom zidu, po fasadama, na cestama, umjesto hotelskog reda, u udžbenike svih zemalja, na čela taštih i nepismenih političara upišu redom deset božjih zapovijedi. kad ne možeš uspravno hodati nema tog štapa koji će biti bolji od njih, a upravo to nam se događa, s manjim ili većim amplitudama od stoljeća sedmog.

Ponudio si najvišu cijenu i, prije no što je itko stigao ponuditi više, gurnuo si novac čovječuljku u ruku i poveo me sa sobom u kočiji.

Kao što do sada nisam nikada, tako više nikada i neću javno progovoriti o tom tužnom, smiješnom malom čovječuljku, izjedenom od zavisti i muke, bijednom u svojoj dvoličnosti, pokvarenosti i zloći.

Cijeli svijet se klanja smiješnom, raskuštranom čovječuljku, židovu i ekscentriku koji je uveo revoluciju u modernu fiziku i doprinio napretku kvantne teorije i statičke mehanike.

Ako se uopće oporavi, više će sličiti napola uspravljenom čovječuljku.

Kada ta ravna crta postane neravna i puna prepreka, krećete u pomoć spomenutom čovječuljku.

8. We The Robots Unatoč imenu, ovaj strip nije o robotima, već o Bobu, malom narančastom čovječuljku i njegovoj svakodnevnici.

Daljnje obavijesti ćemo, podsjećamo, objavljivati u " čovječuljku ".

Priča Jana o fascinaciji o tom čovječuljku, priča li ga, priča, a ispred mene nekoliko stolova sjedi prekrasna plavuša.

@mr.pravda - ti si ziher jedan od tih jadonja koji radi za 2 soma, jalan, nemoćan zavidni sirotan... od srca ti želim da i dalje radiš za siću i doprinosiš blagostanju onih koji su te u to stanje doveli mali isfrustrirani čovječuljku

3. Aaron Stempeler (Edward Norton) Pri mal Fear Uloga Aarona Stemplera vinula je mladog Nortona u elitu filmskog svijeta, priskrbila mu nominaciju za Oscara i pokazala kako se u tom slabašnom čovječuljku nalazi veliki talent.

Da bi u njima kupili nešto, morali ste doslovno sjesti na pločnik i obratiti se čovječuljku u rupi.

To ne bi bilo lako ostvariti ni nekom puno starijem čovječuljku, kako kaže Sara u svojoj zahvali za sve one starije ljude za koje se nada da će uz djecu pročitati njezinu knjigu.

U njenom zagrljaju u kutu sobe ispričao joj je o čovječuljku i pogodbi.

Uhvatilo moju ženicu gniježđenje iliti na uvriježenom anglo-hrvatskom nesting (znate ono trudna pa sve treba nabaviti i prirediti za novog člana obitelji puno prije nego što će malom čovječuljku sve to biti potrebno... uglavnom moguća tema za neki naredni blog).

Toplu priču o čovječuljku od tijesta koji oživi jednom u sto godina i krene u svijet kako bi tajnom moći usrećio nekoga, a potom nestao, režirala je Dunja Adam.

Nova se isprva od srca nasmije smiješnom čovječuljku, a onda se sjeti riječi fratara i časnih, da je diranje po pimpaču i gledanje Harry Pottera smrtni grijeh.

Predraga moja Marla, tata ti želi sretan rođendan, da mi budeš vedra, vesela i zdrava i da imaš strpljenja kad ti jednog dana budem pričao o malom čovječuljku koji živi negdje daleko, u jednom sasvim drugom svijetu

- V Ljobljanu... ja - doviknem sredovječnom čovječuljku na boku.

Uzvrpoljio se jedan vojnik pa otima neuglednom, sitnom čovječuljku kobasice što ih je sakrio u crveni rubac.

Ako je u Arcimboldovu čovječuljku od knjiga, glasovitom Bibliotekaru, čovječuljku od petrusimula, kapule, kupusa, luka i rodakve, koji, kao njegov suvremenik Cervantesov Don Quijote, na glavi nosi pliticu umjesto viteške kaciege, taj isti svijet velikih alegorija i simbola, još jednom je pristao valjano procijeniti svoj prostodušni, svakodnevni okvir, u zapanjujuće suvremenim porukama, punima nekonvencionalnosti, kojom se Arcimboldo služio dok se opirao svijetu uvijek pomalo zatamnjenih sobica čuda.

Eto opet u kratko... al tak sam mrtva umorna da se mislim u roku 5 minuta pridružiti čovječuljku koji je zanjonjao u našem krevetu... bude tata premještao kad se vrati, a ja još moram malo ostati budna.... antibiotik na redu u 23 valjda ću izdržat... sreća što postoje budilice...

Autorica Ivana Guljašević priča priču o čovječuljku snovuljku koji putuje kroz svemir te s neobičnih planeta skuplja sastojke za uljepšavanje snova.

Često je sličan nekom čovječuljku, đavolku, proročanskom biću koje pozna sve tajne.

čovječuljku danas i čovječanstvu uopće potrebna je alternativa bezdušnom globalizmu > a ta alternativa je globalizam na načelu (sveopće) ljubavi i općeg dobra, socijalnom nauku Crkve i socijalno-tržišnom gospodarstvu koje će otkloniti glad i siromaštvo i biti KONAČNO PRAVEDAN (i učinkovit) sustav?

da je Zoki arogantan znamo, ali da se ovako sadistički iživljava za zalutalom debilnom čovječuljku nije ipak red.Karačuljak mu je Božje poslanstvo koje treba poštivati, ovakav vođa oporbe je melem za nesposobnost crvenih papčina...

Tu sam uočila i razliku među klasama: jedri sinovi slobodne republike, poredani u red poput osuđenika, salutiraju svakom poručničkom čovječuljku u prolazu.

Prva premijera Pec Ivo priča je književnice Nade Iveljić o čovječuljku od tijesta.

Bio je na rubu odluke da prijatelju ispriča sve o čovječuljku i pogodbi, ali je odlučio ipak malo zaobići nevjerojatnu istinu.

Nisam mogla vjerovati da u tako malom čovječuljku uopće može stati toliko tekućine.