Sruših se na tlo i začuh glas što mi govoraše: ' Savle, Savle, zašto me progoniš? ' Ja odgovorih: ' Tko si, Gospodine? ' Reče mi: ' Ja sam Isus Nazarećanin koga ti progoniš. ' Oni koji bijahu sa mnom svjetlost doduše primijetiše, ali ne čuše glasa Onoga koji mi govoraše.

Kad ukućani čuše krikove u vrtu, dotrčaše na pokrajna vrata da vide što se dogodilo.

Pijani ih glas ne smete: ne čuše ga.

A pred kraj jeseni, baš u zad nju njenu noć, čuše ljudi u gluho doba Ćosana gdje tuli.

Najmanje od tih silovitih momaka bojao se neki Sivopoljanin kojemu se pravo ime gotovo i zaboravilo; ne samo krajišnici nego i ukućani zvali ga jedino Đemo Brđanin o kome čuše u narodnoj junačkoj pjesmi.

Uoči Velikog petka cijelu noć lijevala kiša, tutnjilo, i samo gdjekoji blijesak parao tminu iz koje čuše neobične glasove, podobne jecanju i ropcu umirućeg čovjeka.

Dok su ga namještali na nosilima, učini im se da čuše šapat neke stare žene: Pažljivo, drugovi, samo pažljivo. Ko je to rekao? začudi se prvi bolničar. Čini mi se ova stara kapa dočeka drugi. Šta ona ima mene da uči u mom zanatu? naljuti se prvi bolničar. Zar mi ona nešto zna? I još kako zna javi se ranjenik. Ona me je poučila kako se brani otadžbina. Oho-ho, vidi ti začudi se prvi bolničar. E, onda je ta tvoja kapa zaslužila da pred njom čovjek skine i šešir, i cilindar, i šajkaču, i čakov, i šljem, i šubaru, i sve drugo što se nosi na glavi. Tako je, tako potvrdi drugi bolničar.

Svi ga čuše, i kao da im naviješta ne ono za njih nimalo važno doba, već dolazak nečiji ili što drugo na što nijesu mogli ni da slute.

Čuše ga Priscila i Akvila, uzeše ga k sebi i pomnije mu izložiše Put Božji.

No kad čuše ' uskrsnuće od mrtvih ', jedni se stadoše rugati, a drugi rekoše: ' Još ćemo te o tome slušati (Dj 17, 32).

Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali ne vidješe, i čuti što vi slušate, ali ne čuše« (Mt 13,16 - 17).

I ravnatelj i profesorski zbor i svi u mjestu koji čuše za stipendij radovahu se udovi pralji i njezinu sinu.

Sad se čuše koraci na hodniku.

Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, ali ne vidješe; čuti što vi čujete, ali ne čuše.

Daj mi se napiti i svi koji slušahu čuše kako zvecnuše sjekutići koji se nikad ne mogahu sastaviti.

A kako je Lida blizu Jope, učenici čuše da je Petar ondje i poslaše k njemu dva čovjeka s molbom: »Dođi k nama, ne oklijevaj«

Kad oni to čuše, obradovaše se i obećaše mu dati novca.

Dj.ap 2:14 - 39: ' ' Tada stupi Petar s Jedanaestoricom te povišenim glasom reče: ' Židovi i vi svi što boravite u Jeruzalemu... Bog [ ja ] učinio i Gospodinom i Mesijom tog Isusa koga ste vi razapeli ' kad to čuše, duboko se u srcu potresoše te rekoše Petru i ostalim apostolima: ' Braćo, što da činimo? ' ' Obratite se-reče im Petar. - Neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha; tako ćete primiti dar-Duha Svetoga.

- Tamo ih nekako poprijeko pogledaše kada čuše, da Lešić kani kupiti trista jutara rita i da bez daljega pogađanja nudi deset forinti po jutru, ukupno tri hiljade forinti.

Kako dojde, ta med žene side, da ju one svekolike vide, pak upita svoje snaše Ivke, od kog čuše tako zle prilike, da se Marjan i Marica ljube i po noći da poštenje gube.

On je Bog moj, njega ja ću slaviti, on je Bog oca moga, njega ću veličati. 3 Jahve je ratnik hrabar, Jahve je ime njegovo. 4 Kola faraonova i vojsku mu u more baci; cvijet njegovih štitonoša More crveno proguta. 5 Valovi ih prekriše; poput kamena u morske potonuše dubine. 6 Desnica tvoja, Jahve, snagom se prodiči; desnica tvoja, Jahve, raskomada dušmana. 7 Veličanstvom svojim obaraš ti protivnike; puštaš svoj gnjev i on ih k ' o slamu proždire. 8 Od daha iz tvojih nosnica vode narastoše, valovi se u bedem uzdigoše, u srcu mora dubine se stvrdnuše. 9 Mislio je neprijatelj: ' Gonit ću ih, stići, plijen ću podijelit ', duša će moja sita ga biti; trgnut ću mač, uništit ' ih rukom svojom. ' 10 A ti dahom svojim dahnu, more se nad njima sklopi; k ' o olovo potonuše silnoj vodi u bezdane. 11 Tko je kao ti, Jahve među bogovima, tko kao ti sija u svetosti, u djelima strašan, divan u čudima? 12 Desnicu si pružio i zemlja ih proguta 13 Milošću svojom vodio si ovaj narod, tobom otkupljen, k svetom tvom Stanu snagom si ga svojom upravio. 14 Kada to čuše, prodrhtaše narodi; Filistejce muke spopadoše. 15 Užas je srvao edomske glavare, trepet je obuzeo moapske knezove i tresu se svi koji žive u Kanaanu. 16 Strah i prepast na njih se obaraju; snaga tvoje ruke skamenila ih je dok narod tvoj, Jahve, ne prođe, dok ne prođe narod tvoj koji si otkupio. 17 Dovest ćeš ih i posaditi na gori svoje baštine, na mjestu koje ti, Jahve, svojim učini Boravištem, Svetištem, o Jahve, tvojom rukom sazidanim. 18 Vazda i dovijeka Jahve će kraljevati. " 4. čitanje Iz 54 5 Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad Vojskama; tvoj je Otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zemlje svekolike on se zove. 6 Jest, k ' o ženu ostavljenu, u duši ucviljenu, Jahve te pozvao.

Kad čuše »uskrsnuće od mrtvih«, jedni se stadoše rugati, a drugi rekoše: »Još ćemo te o tom slušati« Tako se Pavao povuče od njih.

Oni odoše, a noću ga odvedoše, te o sudbini njegovoj čuše kasnije da je bio uz ostale uhićen i na grozan način pogubljen.

Strašan krik prekine Potrku, ustrepta kosti i naježuri kožu sviju koji ga čuše.

Kada čuše vukovi, šta mu se dogodilo, odmah pobjegoše glavom bez obzira; a kuća ostade jajetu i njegovoj družini, te se moje jaje i dan danas po vučijoj kući širi.

Zanimljivo je da Isus ne traži da se o tome ne raspravlja nego se dapače poglavlje završava sa razgovorom s onim koji je progledao kad Isus zaključuje raspravu sa: Ja sam došao na ovaj svijet da ispunim odluku: da vide koji ne vide, i da oslijepe koji vide; To čuše neki farizeji koji bijahu s njim te ga upitaše; Zar smo i mi slijepi?

Kad čuše što im se dogodilo, braća babu Anđuku primiše ne toliko od srca koliko zato što je primiti moradoše, tȁ ona se svoga dijela nije nikada odrekla ni, ko druge, braći križa učinila.

No kad čuše da ništa ne traži osim stare napuštene kužine ionako su je šišmišima prepustili laknu pri duši i njima i ženama njihovim.

A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih.

Ali kada čuše izjavu Valentina Pozaića, pomoćnog biskupa zagrebačkog, da Hrvatskoj trebaju nova Oluja i lustracija, svi se dignuše na stražnje noge. Lijevi Inoslav Bešker i desni Zvonimir Despot jednako vidješe u toj izjavi strahotu.