- Sanitarana inspekcija je rekla da je zadužena Inspekcija rada za ta pitanja, a tamo su se čudom čudili.

Pred samo nešto više od desetak godina, Poljaci su po tržnicama naših gradova nudili u bescjenje neku svoju robu koju smo mi plaćali jugoslavenskim dinarima i čudili se zašto im se to isplati.

I svi smo se, vjerojatno, čudili zašto (o, zašto) mi ne možemo ponoviti isto.

Rekao je: »Ja trebam jesti hranu koju vi ne znate« (r. 32), a oni su se čudili i pitali se: Da mu nije tko donio da jede?« (r. 33)

Tome su se, kako bi narod rekao, čudili k ' o pura dreku.

Neki su se turisti čudili što u poslovično poznato skupom Bolu ima nešto i besplatno, a drugi su pak hvalili potez pravog ugostitelja i komentirali da je šteta što se u to nije uključio veći broj njih.

Sjećam se, kako su se, dok sam ju gledao onako zamotanu u povoje toga toplog srpnja svi čudili što se lampe slavonskog sela gase na putu, dok je putovala a taj iznenadni nestanak struje meni je bio sasvim razumljiv.

Liječnici su se čudili i nisu mogli vjerovati da je to istina.

Politički stručnjaci tjednima su se čudili tolikim donacijama, čime je Obama rušio sve rekorde.

Često je dolazio u sukob s ljudima na vlasti koji su se čudili što knjižničar mora imati položeni stručni ispit za knjižničara te sukobe i neshvaćanja u vlastitoj sredini opisao je u neobjavljenoj priči ' David i Golijat ' - gdje mjesna knjižničarka svima treba, malo je plaćena, a svi je maltretiraju.

Zoffu smo se svi klanjali i čudili mu se, velik broj golmana u Italiji vjerojatno ga je iskreno mrzio.

- Svi su se čudili, što nije poludio ili se umorio.

Rimljani su se čudili, nisu shvaćali zbog čega takvo divljaštvo, decibeli neartikuliranih glasova...

Nakon položenih svečanih zavjeta u Družbi Isusovoj preuzima službu rektora u neznatnom gradiću Paray-le-Monialu. mnogi su se čudili što je čovjek tako visokih kvaliteta poslan u maleni gradić, ali prava je istina u tome što je tu živjela ponizna redovnica Margareta Alacoque, kojoj je Gospodin objavljivao blago svog Srca, a ona je bila u velikoj tjeskobi i nesigurnosti.

A i vi moji Dalmatinci, snježni dan je prošao, pretvorio se u snježni tjedan, ski odijela ste prošetali, poslikali neviđene prizore, čudom se čudili i previše, vrijeme je za lopate.

Francuzi i Nijemci čudili su se zašto se jednom brendu odjednom mijenja ime.

I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe.

ja? ja... od kud da krenem? pa dakle... od sad... doma sam.trenutno.ovo ljeto sam bila predodredila za šljakicu na moru i podebljavanje svog novčanika. skoro pa totalni fejl promjenila sam četiri birca i tri grada.radila sam u crikvi, skoro pa selcu i u dva birca u novom vinodolskom.jedino šta je dobro proizašlo iz svega toga je nešto super frendova, kupanje na moru, MORE, to šta sam napokon shvatila da hrpu stvari mogu i solo, osamostalila sam se i sazrijela u glavi. na kraju je moja turneja završila visokom temperaturom, jakim bolovima u plučicama i boravku na infektivnom odjelu.izvukli su iz mene litru krvi, pa se malo čudili zašto mi se vrti.četrdeset i sedam puta mi uzeli bris grla gurajuči mi onaj šugavi štapić za čistit uho skroz do pete.onda su se čudili zašto mi se povrača.gurali su mi reflektor kojeg se ni jedan prosječni koncert rolling stonesa ne bi posramio drito u facu svakih pet minuta kroz sat vremena.naravno, jaka glavobolja je i dalje bila neindentificirana... onda su odlučili da je najbolje strpat me u bolnicu na odjel. ondak sam si počorkila na odjelu, naravno još dva put su mi izvadili krv, da ne bi bilo viška, pa mi spucali braunili i šesnaest boca infuzije kako bi prividno nadoknadili svu onu krv koju su mi oduzeli i iskoristili ju za istrživanje superkulštrumpfastičnih ljudi kao što sam ja... pih... oni misle da ja to ne znam.da... navečer mi je došla nadrkana teta doktorica i rekla da budući da oni pojma nemaju šta je meni moram ostat do sutra.ja sam reko da neću.pa je rekla da moram, pa sam rekla da neću.i onda sam neš potpisala i otišla doma. i trenutno sam at obed viliđ, tooloomarim, izlazim, đabalebarim, super mi je, umirem od vručine, vucaram se okolo s frendovima, družim se s ljudima za koje nikad ne bi rekla da budem i zujim kroz jedno genijalno ljeto... jedna osoba mi strašno jako fali i jedva čekam da ju vidim... malo pauziram s capoeirom jer sam totalno švorc... fali mi ekipa, najbolja na svijetu. capoeira camarada hmmm... jebe me inspiracija... previše je toga za reč... sičuejšn s glavom je nešto bolja.što je stvarno super leđa su sve sprejebanija, al stvarno se više nemam snage opterecivat oko toga... stalno nešto novo... sad ovo, sad ono... laganini kužim da je najbolje ne razmišljat o tome uopće.jednostavno sve to treba stavit u neki 53629 plan i živjet.jednostavnije je, a ja sam sretna. prekvalificirala sam se.u nešto vezano uz klince.čak nisam ni zicer kak se službeno zove.nešto kao dadilja.uglavnom, to je ono šta mi je trebalo da mogu radit ono što želim radit... jupi jej nadam se da će bit sve po planu... tetovirala sam se opet... i opet... i opet... uglavnom, sad imam pet tetovaža... trenutno... ok, ako se tetoviraš jednom jako je mala šansa da ćeš ostat na toj jednoj... stvarno mala.volim svoje tetovaže...

Svi se čudili kako san živa ostala, pitaj Gospe drage.

Svi su se čudili kako si to ne mogu priuštiti, a sada kada idem, čude se još više.

E pa jesu = P Nebi se čudili da igra izađe za par dana: - P No s druge strane pak, govore da igru ove godine nećemo ugledati... a tko će ga znati sad

Mi smo se pak njima čudili kad su jeli pizzu s krumpirom, lukom, aurorom i salatom.

Međutim, kad je sve krenulo, kad je utakmica počela svi su se čudili od kuda Siščanima pet pobjeda?

Nemožeš povjerovati da nam najluđi čovijek u Hrvatskoj mora izgovoriti istinu i da bi se onda mi na to čudili.

Četiri stoljeća ljubitelji pastrva čudili su se pastrvama iz Zlatne obale, sve dok tek 1842. neki Vosgijanci iz obližnje pokrajine nisu uspjeli na prijevaru otkriti tajnu redovnika iz samostana Reome i tako nesvjesno proširili uzgoj ovih riba brzih voda na cijelu Francusku, a poslije pogotovo nakon uvoza američkih vrsta, na cijelu Europu i Sjedinjene Države.

nego da se vratim na temu, daklem dođoh evo danas na forum - država nam vrije, apsolutno je jasno i očito da se oko nas nešto događa, kakve će i kolike promjene uslijediti teško mi je reći, ali nešto se valja i samo treba čekati da vidimo. istodobno vidi naš forum, ovdje se " raspreda " o jeziku, pišu pjesmice i da ne dužim možda ću nekoga nepravedno izostaviti, ali ovdje se dangubi. čudili smo se u filmu onima koji su večeravali dok je titanik tonuo, a gospodo draga danas ovaj forum tone iako se događaju stvari koje su za našu budućnost drastičnije i dalekosežnije nego je bilo potonuće titanika. na ovom forumu nema rasprave, nema stava nema se što reći ni što kazati - ma koji je onda smisao trošenja vremena na takvom mjestu?

A kada su oni, presenećeni lomljavom i praskom, brže-bolje dohrlili vidjeti što je na stvari, zapanjeno su se čudili kako je gromada nada sve čvrste hridi tako neočekivano, bez ikakva ljudskoga udaranja, prepukla, dok su za raku što su je vidjeli gdje je srnula nizbrdice mislili da će ondje stati nepokretna zbog goleme težine.

Tamo gde se prospe srpska krv i gdje padnu srpske kosti to mora biti srpska zemlja, izjavio je vladika Nikanor 1991. godine, a vi ste se čudili njegovoj telepatskoj usklađenosti s mnenjem državnog vrha.

Tako da se i sad ne bi čudili nekom novom predsjedniku uprave, bezimenoj desnoj ruci Radimira Čačića.

Najviše su se čudili kako smo uspjeli izvesti tako kompliciranu stvar: Tomislav elektrotehničar, a ja apsolvent veterine.