Najvažniji dijelovi su fotoreceptivne stanice (stanice koje primaju svjetlosni podražaj) čunjići i štapići od koji se preko bipolarnih stanica prenosi svjeltlosni signal na nervne niti koje se zajedno skupljaju u području glave vidnog živca.

Takvim oštećenjima osobito su izloženi fotoreceptori mrežnice (štapići i čunjići) zbog visokog sadržaja nezasićenih masnih kiselina i stalne izloženosti svjetlu.

Novi model dijabetičke retinopatije, komplikacije šećerne bolesti koja može dovesti do sljepoće, koji su ponudile zebra ribice ukazuje kako stanice u pozadini oka koje su osjetljive na svjetlost (čunjići) odumiru na početku bolesti, te štite one koje stanice koje bi moglepomoći usporavanju gubitka vida, tvrdi doktor Brendan Kennedy sa Sveučilišta u Dublinu i čelnik Conway instituta koji provodi istraživanje.

Obje vrste stanica sadrže vidni pigment (štapići rodopsin a čunjići jodopsin) koji se pod utjecajem svjetlosti aktivira i tako započnu kemijske promjene.

U mrežnici se nalaze fotosjetljive stanice čunjići i štapići koji svjetlosni podražaj pretvaraju u odgovarajući električni impuls koji se dalje prenosi preko bipolarnih stanica prema ganglijskim stanicama koje dalje kroz svoje nastavke (aksone) koji tvore vidni živac prenose signal prema centrima u mozgu.

Mirisni štapići i čunjići služe i za pročišćavanje prostora, aure i kristala od negativnih energija, a također su izvrsni prirodni osvježivači prostora koji unose profinjenu energiju u naš prostor.

U najpovršnijem sloju uz pigmentni se list nalaze osjetilne stanice - čunjići i štapići, a ostale slojeve oblikuju živčane stanice i živčana vlakna, te krvne žile.

U području stražnjeg pola, u sredini očne pozadine nalazi se žuta pjega gdje su samo čunjići koji reagiraju na jaku svjetlost i njihova je funkcija središnji vid i osjet boja.

Fotopični ili dnevni vid kada je oko adaptirano na svjetlinu 3 cd/m2, glavnu ulogu vrše receptori čunjići i zato se vide boje

Specijalne filter leće apsorbiraju specifično odabrani dio vidljivog spektra, stoga fotoreceptori (čunjići i štapići) osjetljivi na taj dio spektra dobivaju manju količinu svjetlosti.

Mrežnica naime ima identičnu funkciju kao film u fotoaparatu, tj. služi za primanje (percepciju) podražaja pomoću visokospecijaliziranih fotoreceptora (čunjići i štapići).

Bolest je nasljedna, pa iako su zahvaćeni štapići, a dijelom i čunjići, bolest se više manifestira nemogućnošću boljeg vida noću, tzv. noćnim sljepilom.

Čunjići su osjetljivi na boje, a štapići samo na svjetlinu.

Ovu se tuku gura do nagrade, a ostli pijuni su samo čunjići koje ona ruša na tom putu.

Slika koja se stvara u ljudskom mozgu oštra je samo u središtu vidnog polja (čunjići), međutim s obzirom da je mozak koncentriran na to polje slika je oštra.

Mrežnica sadrži dvije vrste receptora za svijetlo, a to su štapići (važni za gledanje u mraku) i čunjići (važni za gledanje po danu).

Štapići omogućuju crno-bijeli, odnosno noćni vid, dok su čunjići zaduženi za raspoznavanje boja, odnosno vid danju.

U mrežnici oka posebni fotoosjetljivi receptori (štapići i čunjići) svjetlosni podražaj pretvaraju u električne impulse i šalju ih u mozak.

Štapići se uglavnom aktiviraju kod slabijeg svjetla u sumraku i noću te osiguravaju crnobijeli vid, a čunjići osiguravaju vid danju i opažanje boja.

Mrežnica sadrži receptore svjetlosti poznate kao čunjići i štapići.

Štapići su zaduženi za percepiranje veličine, osvjetljenja i oblika slike, dok su za boju i fine razrade slike odgovorni čunjići.

Dakle štapići i čunjići su sastavni dio mrežnice i sadrže vidni pigment rodopsin.

Čunjići su samo dio oka koji funkcionira pri jakom svjetlu, postoje i štapići koji najbolje funkcioniraju pri slabom svjetlu, a osjetljivi su na plavi i zeleni dio spektra.

Čunjići su zaslužni za dnevni vid i osjet boja.

Sve su popularniji i mirisni čunjići koji, za razliku od mirisnih štapića, nemaju u sredini drveni štapić, već su cijeli od mirisne smjese oblikovane u samostojeće čunjiće.

Istina postoje neki mali, jedva vidljivi čunjići, ali oni bi trebali biti vidljivi samo onima koji određuju hendikep.

Od kineskog razvio se i japanski soroban na kojem su unutar okvira na štapićima bili nanizani dvostruki čunjići (4 1 na svakom štapiću).

U prvoj igri vođenje lopte između čunjeva većini je najviše poteškoća zadala " neposlušna " lopta, ali uz puno smijeha i pomoći navijača uspješno su savladani svi čunjići.

Čunjići su najzastupljeniji u centralnom dijelu mrežnice žutoj pjegi na koji se fokusira slika a prema periferiji njihova gustoća opada.

Štapići za noć, čunjići za dan Mrežnica ili retina sadrži 2 vrste receptora za svjetlo: štapiće (važni su za gledanje u mraku) i čunjiće (važni za gledanje po danu).