Spašavaju šareno rublje od sredstava za izbjeljivanje i smanjuju blije đ enje boje.

Ona sama hodo č asti sa svijetom, donose ć i tomu svijetu božansko oslobo đ enje i spasenje.

Delegacija Europske komisije u Zagrebu (Hrvatska) tra ž i prijedloge projekata za unapre đ enje kvalitete i otvorenosti strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u Hrvatskoj kroz razvoj sna ž nijih regionalnih mre ž a š kola: - o premljenih za ponudu relevantnog i visokokvalitetnog osposobljavanja koje odgovara potrebama tr ž i š ta rada i pojedinaca, - š to ć e biti financirano sredstvima iz programa CARDS 2003 Europske zajednice.

Antun Knoll obnovio je kupališne zgrade i reorganizirao poslovanje uz uvo đ enje novoga na č ina lije č enja, č ime je položio temelje za ure đ enje Lipika u moderno balneoterapijsko središte Hrvatske, ali i Monarhije.

Nagrada je bila iznena đ enje za spisateljicu, koja ve ć dvadesetak godina objavljuje knjige kod malih izdava č a, a do polemika je posljednjih tjedana dovela č injenica da se najhvaljenija nova knjiga ameri č kog tržišta, Freedom Jonathana Franzena, nije našla ni na popisu finalista.

Takvo iznena đ enje bila je izvedba Krležine Agonije na na č in Stanislavskoga, koju je igralo kazalište iz Ma đ arske.

Srednjovjekovni grad Omanje srednjovjekovno utvr đ enje smješteno je na jednoj kamenoj kosi i izvanredno lijepu prirodnom ambijentu blizu nekoliko izvora koji zajedno č ine rje č icu Lišticu.

Njezini konkretni u č inci su vedrina, komi č nost, ironija, iznena đ enje.

Fragment naime ironi č ki prikazuje neugodnosti s kojima se grofica sa svojih osam putovnica suo č avala, isti č u ć i kako su nakon Drugoga svjetskog rata raseljene osobe i prognanici postali dokumenti, komadi ć i papira i puki brojevi. Boja, veli č ina i tekst tih dokumenata odre đ ivali su tvoju vrijednost (...) Ako nisi imao dokument ili si posjedovao samo onaj niže vrijednosti, prijetilo ti je trunuti u logoru za izbjeglice (...) skrivati se ili umrijeti od gladi. Slobodan Novak u novoj kratkoj prozi Bu đ enje uz ve č ernja zvona s podnaslovom U naslije đ enoj maniri živim jezikom ocrtava svoje plutanje u mla č nom moru rujanskog predve č erja po bonaci, oko Cresa i Lošinja, uz obalu kao u gustom sirupu, po mrtvoj utihi i na rubu tamna odraza naše velike šume, razmišljaju ć i je li sva ova ljepota naša ili je, razbaštinjeni, našom samo zovemo.

Mogli bismo ustvrditi da je sa sveu č ilištem jednako kao i s parlamentarnom demokracijom: ona nije savršen sustav, ali je najbolji koji dosad poznajemo za ure đ enje društva.

Prvi je navo đ enje glumaca na potpuno tjelesno i duševno razgoli ć avanje, a drugi (anti) komunikacija s publikom kojoj se obra ć a isklju č ivo žestokim psovanjem i vrije đ anjem.

Fragment nije vjerodostojan zbog toga što je Krleža vrlo jasno odredio razliku izme đ u Kraljevine SHS (1918 1929), Kraljevine Jugoslavije (1929 1941) i FNRJ, odnosno poslije SFRJ (1945 1991), a dao i sasvim jasno vlastito vi đ enje o povijesnim godinama kao što je 1921, 1924, 1928, 1939, 1942. itd, koje za Krležu ni najmanje nisu nikakav historijski vakuum, nego su duboki povod esejisti č kim razmišljanjima nad problemom i to prije svega hrvatstva, hrvatske povijesti i sudbine, ukoliko se Hrvatska opet ujedini sa svojim slavenskim susjedima.

Urednik izdanja i vicepostulator fra Miljenko Stoji ć u uvodniku izravno najavljuje privo đ enje kraju pripremnoga razdoblja u poslu, nastavljaju ć i kako svi vjerujemo da su ubijeni franjevci umrli mu č eni č kom smr ć u, ali treba to potkrijepiti dokazima i pri č ekati da ih Crkva prihvati.

Budu ć i da je šetalište trebalo omogu ć iti društveni život neometan lošim vremenom i provo đ enje propisane terapije bez prekidanja, do šetališta je dovedena termalna voda kako se cijenjeni gosti ne bi smo č ili šetaju ć i do obližnjeg izvora.

Ako vlast ipak ne stekne dovoljno hrabrosti za provo đ enje popisa stanovništva, BiH ć e se i dalje vrtjeti u broj č ano-bajkovitim me đ uetni č kim odnosima koji bi, naposljetku, mogli stvoriti bolesnika na Balkanu.

Potom je zapovjedni š tvo pre š lo na izvr š enje zada ć e in ž enjerijskog ure đ enja boji š nice pa je u vezi s tim 13. sije č nja 1993. zapovjednik 133. mtbr. napisao zapovijed za utvr đ ivanje objekata za borbeno djelovanje i za š titu, te stvaranje uvjeta za uspje š no izvo đ enje borbenog djelovanja u najte ž im uvjetima, tako da svi objekti budu ure đ eni na na č in da osiguraju minimalno drugi stupanj za š tite.

Gra đ enje forme stilizacijom i pojednostavnjenjem približeno je i neoklasi č nom, dekorativnijem poimanju figurativnosti (Indijka, 1928, ulje na platnu).

Kontradikcija oplošnjavanja pozadine, svo đ enje pejzaža i likova dviju žena na geometriju, plošnost, te nasuprot tome prikazivanje mladoga muškarca s punim interesom za njegovu put, tijelo, materiju koja ga obavija...

Knjigom Oslobo đ enje životinja (Animal Liberation) iz 1975. filozof Peter Singer priskrbio je konceptu specizma široku pozornost.

No, ono što ovdje nedostaje (ako izostavimo nedostatak op ć enitijeg bavljenja razdobljem kojemu možemo zahvaliti prete č e techna, ro đ enje globalnoga rap pokreta, pojavu neovisnih diskografskih kompanija, afirmaciju diletantizma kao umjetni č ke heuristike te novih ekstremizama i beskompromisnosti) jest bilo kakav pravi kona č ni zaklju č ak, bilo kakav pokušaj dovo đ enja u red i evaluacije tih doga đ anja.

Prikazan je lov, bu đ enje neandertalca iz kome, posmrtni ritual, gubitak ruke č lana zajednice uzrokovan napadom medvjeda, ali i trenuci dje č je igre.

I dok je Peter Singer na hrvatskom tržištu prijevoda zastupljen trima knjigama (Oslobo đ enje životinja, Prakti č na etika, Jedan svijet), Tom Regan, profesor emeritus filozofije na Sveučilištu North Carolina State, a gdje predaje od 1967., na žalost, zasad još nije zauzeo mjesto na policama u našim gradskim knjižnicama, iako uz Singera slovi kao vodeći intelektualni vođa pokreta za prava životinja.

U analizi je poseban naglasak na frazeologiji štokavsko-ijekavskog književnog idioma, što je posebno zanimljivo u kontekstu hrvatske književnosti u kojoj se uvo đ enje štokavskog narje č ja za osnovu standardnog jezika u nekih pisaca ve ć od preporodnih vremena vidi kao udar na književnosti na č akavskom i kajkavskom narje č ju, zapostavljaju ć i autore koji su ostajali uz štokavski idiom.

Ako je kastiljanski u Španjolskoj imao imperijalni položaj, okretanje prema francuskom bilo je i oslobo đ enje i proširenje vidika, no i talijanska se blizina uvijek osje ć ala kao izbor po srodnosti.

Većina ove energije troši se na neefikasno grijanje i hla đ enje.

Podsjećamo da je Prvi kongres kulturnih radnika Hrvatske održan u jeku borbe za oslobo đ enje zemlje u lipnju 1944. godine.

Istraživanja akademika Mutnjakovi ć a bila su, dakako, temeljita i višegodišnja, pa njihov doista impozantan rezultat nikomu od upu ć enih ne bi trebao biti iznena đ enje.

Dakle, glavni akter nisu samo pojedinci, nego institucijski sustav koji je u razli č itim povijesnim okolnostima razra đ ivao, pripremao i prilago đ avao operativno provo đ enje velikosrbijanskoga projekta.

Naime, oni se kre ć u od klasi č nih (Monteverdi) do suvremenih i vrlo popularnih melodija, kojih ponekad vrlo disonantno izvo đ enje ponekad ironizira pokret, a ponekad ga č ini apsurdnim i nerealnim.

I upravo su u tomu za njega ležali deficiti takozvanih obrazovnih ustanova njegova vremena: Op ć enito: gimnazija je dosad lišena svojega prvog i najbližeg objekta, na kojem po č inje pravo obrazovanje, naime materinjeg jezika; a time joj nedostaje i prirodno plodno tlo za sva daljnja obrazovna nastojanja. Zato Nietzsche može, anticipiraju ć i time Karla Krausa, gimnazijama svojeg vremena podrugljivo doviknuti: Uzmite svoj jezik ozbiljno [... ] A ne bude li on od vas zahtijevao da spram odre đ enih rije č i i jezi č nih obrata naših novinarskih navada osjetite fizi č ko ga đ enje, tad slobodno odustanite od nastojanja za obrazovanjem... U suvremenijoj verziji, bez Nietzscheove razorne polemike, ta bi se misao rije č ima Petera Bierija mogla formulirati ovako: Op ć enito je obrazovan onaj tko spram odre đ enih stvari osje ć a ga đ enje: spram lažljivosti reklame i izborne borbe, spram fraza, klišea i svih formi nepoštenja, spram eufemizama i cini č ne informacijske politike vojske, spram svih formi pravljenja važnim i sljedbeništva na kakve se nailazi i u novinama gra đ anstva koje se smatraju mjestom obrazovanja. Zato je Nietzsche u djelu Ljudsko, odviše ljudsko mogao jednostavno i ujedno izazovno napisati: Škola nema važnije zada ć e od te da u č i strogome mišljenju, opreznom su đ enju, konzekventnom zaklju č ivanju: zato ona mora odvra ć ati pažnju od svih stvari koje nisu podobne za te operacije. [... ] Ona može mirno ra č unati s tim da ć e ljudska nejasnost, navika i potreba kasnije ipak ponovno otpustiti luk odviše zaoštrena mišljenja. U tim se razmišljanjima pokazuje i poznavanje č ovjeka koje mnogim današnjim navodnim stru č njacima za obrazovanje tako bolno nedostaje: upravo zato što ć e svakodnevnica života, upravo zato što ć e zahtjevi prakse ponovno ublažiti to č nost mišljenja, koja može uspijevati samo u dokolici, u relativno bezbrižnoj igri, to se mišljenje mirne savjesti smije uvježbavati u školi i samo u školi.