zajedništvo, u sve naše odnose s drugim ljudima i me đ usobno.

U romanu pišete o razlici izme đ u Riš ć ana, Srba i Bunjevaca, Hrvata, kako se me đ usobno tamo nazivate.

Temeljna zamisao organizatora bila je zbli ž iti mlade kroz sport i rekreaciju te im time dati povod za me đ usobno dru ž enje i upoznavanje, kao i mogu ć nost razvijanja duhovne osobnosti i vjerskog ž ivota.

Adaptiraju ć i roman jednoga od klasika dje č je književnosti autorica dramatizacije Ana Proli ć - Kragi ć sa č uvala je osnovne likove, prilagodivši ih ponešto, i u formi Č ipolinove pri č e, odnosno prikazivanja brojnih zgoda i nezgoda na njegovu putu protiv varalica, zlih, nepoštenih i okrutnih ljudi, preuzela osnovne epizode iz romana, nižu ć i ih, me đ usobno povezane, do sama završetka na kojem pobje đ uje dobro, odnosno Č ipolino i njegovi prijatelji.

Gotovo bi se moglo re ć i da je etika po svojoj naravi i svojim iskonskim sadržajima pozvana transcendirati sve što ljude me đ usobno dijeli.

Dijalog i normalne me đ uljudske odnose, me đ usobno uvažavanje i razumijevanje u takvim društvima zamjenjuju propaganda i polemika, za francuskoga pisca, samo razli č ite emanacije monološke svijesti.

Tako su pravoslavci i katolici bili protiv muslimana i Otomanskog Carstva; pravoslavni Srbi i muslimani protiv katoli č kih Hrvata i Austro-Ugarske; Hrvati i muslimani protiv Srba u prvoj Jugoslaviji; pravoslavni Srbi protiv muslimana i Hrvata u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj; ambivalentan, ali na prikriven na č in, odnos svih me đ usobno u socijalisti č koj Jugoslaviji; i na kraju Hrvati i Bošnjaci protiv Srba u nezavisnoj BiH, unutar č ega se dogodio kratkotrajan, ali iznimno poguban sukob Hrvata i Bošnjaka.

Miloš Đ ur đ evi ć) donosi pet konceptualno zaokruženih pripovijedaka, me đ usobno povezanih ljubavlju likova prema glazbi.

Njegovo je mišljenje da je Gr č ka rodila ideju demokracije upravo stoga što je imala golemo oto č je, a svaki je otok nje-govao svoje specifi č nosti, što je pak trebalo pomirivati smislom za dijalog i me đ usobno razumijevanje, podnošenje, podvrgavanje zajedni č kom interesu.

Kako to obi č no biva, djeca istovremeno urlaju, rade kolutove po velikom krevetu, ska č u u dalj do crte na tepihu ili se jednostavno sva đ aju jer su si me đ usobno u ž asno glupi.

Po č ast radiodrami kao radijskom umjetni č kom izrazu odao je i uvrštavanjem u kolaž Marinettijeve pjesme Tišine me đ usobno govore iz Radiofonskih sinteza, koja otvara pitanje rje č itosti tišine te ć e u budu ć im radiodramskim izvedbama biti vrlo zgodan metaumetak.

I ostali se motivi (pogled, tijelo...) me đ usobno prožimaju i ujedinjuju.

U strana č kim su se igrama dobro snašli i hrvatski politi č ari u BiH, me đ usobno se sva đ aju ć i i pokušavaju ć i prona ć i na č ine suradnje sa Sarajevom, ali i Banjom Lukom.

Rije č je o konceptualno zaokruženoj knjizi pripovjedaka koje me đ usobno povezuje ljubav protagonista prema glazbi.

Sukladno pripadaju ć im teorijskim spoznajama o obredima prijelaza, č ijim je temeljnim obilježjem tripartitna struktura u kojoj se predliminalna (separacijska), liminalna (tranzicijska) i postliminalna (inkorporacijska) faza me đ usobno uvjetuju i oslanjaju jedna na drugu, obredna se prijelaznost uskrsnih obi č aja u svjetlu takvih tuma č enja promatra u sklopu ceremonijalne cjeline poklade ⠀ korizma ⠀ Uskrs.

Uz fino jelo i sokove, u opuštenoj atmosferi, me đ usobno smo se upoznali i donijeli pravila ponašanja na susretu.

Pozornost privla č e jasne i izravno iznesene (te u šest to č aka me đ usobno uspore đ ene) odlike predromanike i romanike poput maloga zaklju č ka ili podsjetnika na koji se možemo vratiti tokom iš č itavanja knjige.

Nije stvarno ni kad se glumci me đ usobno hvale, zadovoljno trljaju ć i ruke dobrom interpretacijom uloge, ni kad si predbacuju ili uzdišu nad komadom koji im je dodijeljen.

Pritom je važno istaknuti da su bošnjaštvo i islam me đ usobno bitno povezani, i zapravo se izjedna č avaju. c) Važno je uo č iti da nova afirmacija i bošnjaštva i islama uživa prešutnu europsku potporu, jer se ni nacionalno formiranje, ni religijska afirmacija ne mogu sprije č iti, ali zato vrijedi: Qui tacet consentire videtur. d) Bitna je osobina svake inicijalne politogeneze o č uvanje/stjecanje životnog prostora: Hrvatska je to (najve ć im dijelom) ostvarila u Oluji i zatim integracijom Hrvatskog Podunavlja, Srbi su to u BiH obavili etni č kim č iš ć enjem uz pristanak me đ unarodnog č imbenika i sada red je na Bošnjacima da i oni obave tu zada ć u, što zna č i: borba za Lebensraum na ra č un hrvatstva je u tijeku i nastavit ć e se.

Vjerojatno je to razlog što tako često posežemo za crnom bojom, posebice u svečanim prigodama, kada je na jednom mjestu okupljeno mnoštvo ljudi koji se me đ usobno (neopazice) promatraju.

Zato bi se moglo re ć i da struktura romana koliko ostvaruje toliko i poništava iskustvenost života, a život sa svoje strane jednako uskra ć uje strukturi koliko joj i nudi, te se ti entiteti me đ usobno pune i glo đ u.

S jedne su strane klasici i zvijezde u me đ usobno prožetim statusima, s druge (ne) zgodni noviteti; na jednom je polu queer koji nije art, a na drugom art koji (i) nije queer; pa zajedno č ine program koji uspješno izbjegava klasifikaciju, dok se kvalifikacijom ponosi.

Predstavljanje djela iznimno je zahtjevno ne samo zbog spomenute komplicirane geneze romana koji je Musil s prekidima pisao od 1921. pa sve do smrti, objavivši 1932. prvi dio romana i ostavivši drugi dio zauvijek neautoriziran zbog objektivnih okolnosti sloma književnoga života u Njema č koj nakon dolaska nacista na vlast te privatnih i zdravstvenih problema nego i zbog č injenice da Musil u romanu daje razgranatu sliku epohe bogatu motivskim i tematskim kompleksima što se me đ usobno višestruko ispreple ć u fokusiraju ć i se u svijesti glavnog junaka Ulricha, č ovjeka bez osobina.

Zbog mnoštva me đ usobno isprepletenih motiva, svjetonazorskih elemenata i digresija kao što je primjerice u 68. poglavlju: Moraju li se ljudi podudarati sa svojim tijelom?, roman se tuma č i kao krunski dokaz za propitivanje mogu ć nosti pripovijedanja u suvremenom romanu.

Pritom se svjetonazorski okvir radnje ne raspada na odve ć ljudsko zbivanje i ravnodušnu metafizi č ku pozadinu (kao, recimo, u prizorima molitava od Rossinija do Mascagnija), nego se dva plana me đ usobno uvjetuju: o ishodu sukoba izme đ u Gralsburga i Klingsorova carstva ovisi i dobrobit transcendentne sfere, a o Parsifalovoj sposobnosti da odoli Kundrynu zavo đ enju ovisi ho ć e li se njegov dualisti č ki dizajnirani kozmos nadrediti svjetonazorskim implikacijama njezine erotike, koja, u vitalisti č ko-monisti č koj maniri, spaja boga i tjelesnu ljubav (u mom zagrljaju dosegnut ć eš boga).

Smiju li se one me đ usobno uop ć e ikako vrednovati ili treba re ć i da svaka zna č i druk č ije č itanje?

U me đ uvremenu, piše Vojinovi ć, Tito je izdejstvovao da se Srbi me đ usobno ubijaju, jer su gra đ anski rat izazvali komunisti predvo đ eni Brozom, a č etnici su samo pod pritiskom komunista bili prisiljeni sura đ ivati s okupatorima.

Jedina smjernica bio je konop kojim su me đ usobno bili privezani.

Pri svemu tome javnost se ne bi smjela zavarati tezom kako se Srbija distancira od Republike Srpske (svibanj 2011) i ne pristaje ni na kakvu protutdaytonsku podjelu te države, jer mora biti uo č eno njihovo sve ja č e i raznolikije me đ usobno povezivanje.

Istina je, da nismo odvojeni, svi smo me đ usobno povezani i ovisni jedni o drugima.