Ideju o obnovi katedrale u javnosti pokrenuo je još prije potresa đakovački biskup Srossmayer.

Spomenut ćemo samo neke: nadbiskup zagrebački mons. Franjo Kuharić, nadbiskup splitski mons. Frane Franić, đakovački biskup mons. Ćiril Kos, šibenski biskup mons. Josip Arnerić, zagrebački biskup mons. Mijo Škvorc.

Posvetu Gimnazije i svih učionica obavio je tadašnji đakovački biskup J. J.

Pokrovitelj i utemeljitelj Društva bio je đakovački biskup sa 1.000 forinti, a članovi utemeljitelji bili su još ban Josip Šokčević, obitelj grofova Khuen s vlastelinstva u Nuštru, zatim brojni graničarski časnici, te župnici, kanonici, vinkovački trgovci i odvjetnici.

Uime Hrvatske biskupske konferencije i njezina predsjednika kardinala Josipa Bozanića riječi je zahvalnosti izrekao pomoćni đakovački biskup Gašparović.

Unionisti su priznavali uniju s Mađarskom, prekinutu revolucijom i raskinutu zbog sukoba 1848., a narodnjaci su sanjali o federalizaciji Austrije za koju se ponajviše zauzimao njihov duhovni vođa, đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer (1815. ⠀ 1905.), kasnije veliki mecena hrvatske kulture i zagovornik ekumenističkih ideja u Crkvi.

U Europi su praćeni Strossmayerovi govori na Vatikanskom koncilu 1869./70. Đakovački biskup bio je zapažen zbog smjelosti svojih misli, osobito zato što se odupro prihvaćanju dogme o nepogrešivosti Pape.

U osmom mjesecu 1942. Đakovački biskup osniva novu župu sv. Josipa radnika.

Nju je posvetio đakovački biskup J.

Kakav je bio čovjek i svećenik bilo je vidljivo na oproštajnoj misu u crkvi Duha Svetoga koju je u nazočnosti mnogobrojnih vjernika, dekanom Stjepanom Belobrajdiće m, grkokatoličkim dekanom Ivanom Barščevskim i pedesetak svećenika Đakovačke biskupije kao i svećenika iz BiH predvodio pomoćni đakovački biskup mons. Đuro Hranić.

Tada je osuđen i kasniji đakovački biskup Ćiril Kos.

Sprovodnu misu u crkvi sv. Mihaela arkanđela predslavio je đakovački biskup Marin Srakić.

U njemu imamo katedralu koju je sagradio đakovački biskup Josip Juraj Štrosmajer.

Dio tekstova u ovoj knjizi posvećen je znanstvenim istraživanjima toga odsječka hrvatske kulture koje su obavili znanstvenici rodom iz Slavonije (Stjepan Ivšić, Josip Hamm) ili je riječ o udjelu ćirilometodske baštine u hrvatskoj kulturi i politici XIX. stoljeća, a u tim procesima glavnu je riječ vodio đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer.

Srijemske su se župe postupno praznile, u što se osobno uvjerio i đakovački biskup Ćiril Kos, koji je preko Mađarske nakon više od godine dana uspio ponovno doći u Srijem i ondje od 26. do 30. listopada 1992. posjetiti svoje svećenike i vjernike.

Njegovu je zamisao objeručke i oduševljeno prihvatio đakovački biskup mons. An tun Akšamović.

Zmaj-agi), a u XX st. đakovački biskup bio je Antun Akšamović.

U slavlju su sudjelovali pomoćni đakovački biskup Đuro Hranić, domaći župnik i čuvar svetišta Ante Markić, dvadesetak svećenika, predsjednici hrvatske Vlade dr. Ivo Sanader i Sabora Vladimir Šeks, ministar kulture dr. Božo Biškupić, saborski zastupnici, predstavnici županijskih, općinskih i mjesnih vlasti, te brojni hodočasnici iz đakovačke i drugih biskupija.

Tako ga je, primjerice, samo đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer podržao u odluci da od Banskog vijeća ultimativno zatraži proglašenje oktroiranog ustava, smatrajući da je bolje prihvatiti i nametnuti ustav, nego riskirati da Franjo Josip i u Hrvatskoj uvede vojnu diktaturu.

Naime, Petar Bakić (rođen 28.9.1670. g. u Splitu, umro u Križovljan Gradu 5.7.1749. g.), od 1710. g. bio je srijemski, od 1716. i bosansko-đakovački biskup.

Stalna opasnost od asimilacije koja je prijetila i hrvatskomu i makedonskomu narodu bila je još jedan razlog njihovu približavanju i podupiranju, što posvjedočuje, primjerice, i potpora što ju je đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer davao makedonskoj kulturi.

Đakovački biskup osnovao je g. 1970. u Novom Beogradu župu sv. Ivana Kapistranskog i povjerio je samostanskom bratstvu u Zemunu, ali kako se namjera o gradnji crkve više od trideset godina nije mogla ostvariti, g. 2004. franjevačka provincija sa sjedištem u Zagrebu donosi odluku o napuštanju župe.

Tadašnji đakovački biskup Đuro je (sa svojih 300 konjanika) 1526. godine pao u velikoj bitci na mohačkom polju.

Jednom prilikom, kada su bile neke teškoće i trebalo se zauzeti kod tadašnjega Pape, tadašnji đakovački biskup Strossmayer je napisao o vrhbosanskom nadbiskupu: Štogod vi budete potpisali, molim vas da i u moje ime potpišete.

Sasvim je shvatljivo da je ovakvu ustanovu zavolio đakovački biskup Strossmayer (Štrosmajer) od samog početka poklonivši sokolstvu punu pažnju i ljubav, ali i svoju pomoć kad god je stigao, poznavajući potpuno ciljeve i osnove na kojima je ono počivalo.

Autohtona Hrvatska stranka prava svoj program temelji na nauku Oca Domovine dr. Ante Starčevića koji je žestoko kritizirao sve one hrvatske političare koji su bili opijeni idejom jugoslavenstva koju je osobno zagovarao đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer.

" Ako jedan premijer može učiniti pritisak u Saboru, onda može jedan skroman đakovački biskup reći - molim vas neka se čovjek oslobodi, neka se brani sa slobode ", izjavio je biskup Srakić prije no što je istražni sudac Županijskog suda u Zagrebu donio odluku o ukidanju pritvora Branimiru Glavašu.

Pored toga darovao mu je dragocjeno faksimilno izdanje Liber Officii Beatae Mariae Virginis, popularno nazvan " Strossmayerov časoslov " koji je đakovački biskup Strossmayer darovao Galeriji na sam dan njezina otvorenja, popraćeno komentarom dr. Ive Pasini Tržec.

Kada su 1880. godine radnici skinuli krovište crkve, došao je u Mariju Bistricu đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer i predložio: " Kamo ste metnuli tolike hiljade, onamo dajte i stotine, te dižite svod ".

STROSSMAJERU NA SPOMEN, OSIJEKU NA ČAST Jedna od najznačajnijih i najutjecajnijih hrvatskih ličnosti 19. stoljeća đakovački biskup, teolog, političar, kulturni djelatnik - Josip Juraj Strossmayer dobio je u Osijeku spomen-obilježje.