"... kad bi bilo sve po zakonu, tu su paragrafi, pa zagrabi nek ' isto je i đavolu i đakonu " stihovi su jedne Balaševićeve pjesme, koji taman dobro pristaju ovoj situaciji.

Nalazimo jedino logo ima, bilbordima, gigantskim reklamnim fotosima opremljenim odgovarajućim znakovljem i sloganima, firmama, europskim i bjelosvjetskim globalistički nabrijanim i nabildanim brandovima opremljene, prenapučene, spektakularno preobražene i pretvor (b) ene vizure naših (metropolskih, zagrebačkih) urbanih prostora, sjajno i pronicljivo kadrirane i snimljene vedute u kojima se heraldika državnog, nacionalnog suvereniteta Lijepe naše odnosno Republike Hrvatske (grb, zastava, konjaničke skulpture: Kralj Tomislav, Ban Jelačić i, zna se, baš svo Ustavom RH i zakonima propisano ili pak samo u nas uobičajeno i omiljeno domoljubno znakovlje od slova U do Žuje i Ja (m) nice) suočava/križa/miješa/kibernetički vizualno spreže s ne manje moćnim i semantički itekako utjecajnim porukama sveprisutnih iz inozemstva uvezenih ili pak transnacionalnih ili nekoć hrvatskih pa bogu/đavolu Stranom Kapitalu rasprodanih tvrtki, banaka, trgovinskih lanaca, svakojakih mreža, platformi, telekomunikacija, te nesagledivog mnoštva znakova globalizirajuće kulturne industrije/životnog stila/ideologije.

U nju je nemoguće vjerovati, a to Đavolu odgovara.

Ovaj je ep stubokom promijenio odnos umjetnosti prema Đavolu.

Riječju " od iskoni " ukazuje se na to da je od samog početka laž poslužila đavolu kao oruđe za čovjekoubistvo, i stalno mu služi kao oruđe čovjekoubistva, upropaštenja čovjeka.

Iskupljenom čovjeku dana je sloboda da se pokorava ili Bogu, ili đavolu, a kako bi se ta sloboda izrazila bez prinude, đavolu je ostavljen pristup čovjeku.

Onaj tko nije vjeran učenju Kristovom, tko slijedi vlastitu volju i razum, podčinjava se neprijatelju, gubi ostatak svoje slobode i postaje potpuno podčinjen đavolu.

- Ako ti vraga potkivaš na ledu, ali je i đavolu lako u trski svirati

U ovom slučaju ne radi se o samom đavolu koji preuzima ulogu advokata, nego o crkvenom službeniku koji je zadužen da otkrije činjenice koje bi mogle diksreditirati slugu Božjega.

Prije svečane izvedbe publici su se poklonili umjetnici, koji su 1954. plesali na premijeri Sonja Kastl (Jela), Stane Leben (Mirko), Ivica Sertić (Đavo) i Zlatica Stepan Bašić (Đavolica), ali i mnogi drugi koji su tijekom proteklih desetljeća plesali u Đavolu.

Tobiđenja, dušo moja Ivana Tobića (takođe iz edicije Tripovetke) Knjiga opisuje pustolovine mladića koji ne može odlučiti hoće li dušu prodati Bogu ili Đavolu.

Bože večni, koji si rod ljudski izbavio od robovanja đavolu, izbavi i mene, slugu Tvoga, od svakog dejstva nečistih duhova.

Optužiš čovjeka da je prodao dušu đavolu, on to negira, pa ga baciš na muke i mučiš dok ne " prizna ", i onda se to priznanje smatra dokazom, da jest kriv?

Ulaznica u tajno društvo jeste totalna prodaja duše đavolu, a ritual je neprirodan čin koji se kosi sa zdravim razumom.

Dajem svoju vjeru Đavolu, svoje poštovanje i nudim Mu žrtvu.

Svećano se zaklinjem i obećavam sve svoje potomstvo Đavolu.

Kunem se Đavolu da ću dati njegovom društvu onoliko koliko mogu.

Znali su ga kao iscjelitelja, čarobnjaka, čovjeka koji je dušu prodao Đavolu i s njim potpisao ugovor, koji mu je omogućavao nevjerojatne stvari: pričali su kako mu je kesa uvijek puna zlatnika i kako ti zlatnici nakon nekog vremena postaju hrpice izmeta; pričali su kako njegovom voljom pehari se pune najboljim vinom a nakon nekog stajanja postaju puni mokraće; pričali su kako je dovoljno da samo jednim pogledom pogleda neku djevojku, pa da mu ona pripadne; pričali su kako leti zrakom i kako nema te stvari koju nemože napraviti.

Bijesna se bratstva isturčila; tek domaće napadnemo Turke, svoj svojega nikad puštat neće; razluči se zemlja na plemena, krvava se isklati plemena, vrag đavolu doći u svatove te svijeću srpsku ugasiti

Novac, nazvan Bogom (na američkoj moneti piše: U Boga vjerujemo, a na njihovim crkvama U Dolar vjerujemo), vlada ovim svijetom, koji pripada Đavolu.

San o Đavolu je san o nagoj ženi a pošto je žena toliko opsana kao iskušenje, onda je razumljivo da je ona personifikacija Đavola.

Đavolu bi dušu prodala da sam kao Dorijan Gray da slika stari mjesto mene

Znaš li da je u mene prijepis svih onih listova što ih pisah Milanu, onomu đavolu?

Propio se, nije prošlo mnogo, dušu svoju đavolu je prod ' o.

Jednostavno volim pričati viceve pa se događa da đavolu svoga pripovjedačkog dara za komad dobrog vica ponekad prodam komad dobra ukusa.

NACIONAL: Koje su vam baletne uloge bile najnapornije? Bili su mi užasno naporni balet Čudotvorni mandarin, zatim uloga Mirka u Đavolu u selu i Vragolasta djevojka u kojoj sam igrao žensku ulogu majku.

Tu su još neki novinar koji su " prodali svoju dušu đavolu ".

Današnje društvo, ipak, sve manje priča o demonu, o đavolu, no sve se češće govori o " spiritističkim seansama ", o magiji, crnim misama, dok je za katoličku vjeru " postojanje demona neupitno.

Bilo da su njegove priče naučne ili ne, on zapovijeda da se u njih vjeruje, inače će vas poslati đavolu (vlastitom konkurentu), koji je vrlo neprijatan.

Iskupljenome čovjeku ostavio je slobodu da se povinuje ili Bogu ili đavolu, a da bi se ta sloboda izrazila bez ikakve prinude, dopušteno je đavolu da prilazi čovjeku, bilo kroz pomisli, bilo kroz tjelesne strasti.