Kada budem imala dvadeset godina, biti ću pleminti fakulteđija i prevodit ću bakice preko zebre koje dolaze s place i imaju pune vreće lignja i paradajiza, koje Tamara zove pomidori a plavuša iz fast fooda nije razumijela riječ rajčica, jer je glupa i gluha, a hamburger mi je bio od kurca i n isam joj ostavila napojnicu a kao dvadesetogodišnjakinja ću biti pametnija i farbat ću kosu i garnier smeđu boju svaki mjesec, nakon što kupim od Nivee bajan šampon za obojanu kosu i meni će se biti idilično i neću govoriti ljudima što da rade, nego ću naređivati jer ću biti kul zbog mekane kože i zelenih leća, i biti ću poželjna pa kada uđem u stereo stati ću u prvi red i plesati i plesati i plesati i zaboraviti sva sranja koja me okružuju i miris dreka koji se osjeća među nadrogiranom ruljom, a činjenica da jučer nisam očupala obrve a gledala sam jednog drekađiju u oči, on je stao kraj mene, zinuo i buljio mi u oči i bilo me strah, Ines se smijala ali ja ne znam kako nadrogirani ljudi postupaju prema malodrogiranim djevojkama bez frizure u košulji, no nađu se dječai kojima fale rizle i pitaju mene i onda se prikrpaš i glumiš pijavicu i ne puštaš, dok je mile udarao po pozornici ja sam vrištala jer se popeo na ogradu a ja nisam mogla skinuti oči s njegove ćelave male glave i čuti bilo što drugo osim zvukova njegovih riječi, gdje sam se bacala po ljudima kada je počeo s Ne voljenjem, a moje uši su onda prokrvarile od sreće, ali kao dvadesetogodišnjakinja ja neću biti takva i neću nositi ocufane marte i počupane starke, nego mokasinke i imati ću bijelu torbicu koja paše uz moje gucci-plac naočale, no jučer sam bila svoja i Mile me probudio jer sam se znojila i gušila i cjedila i na Šamaru više nisam mogla, morala sam kleknuti da osjetim basove po cijelom tijelu i da mi kosti plešu, a poslije sam pušila na lulu i osjećala se ko djed koji sjedi uz more i čuva svoju barku da ne ode na pučinu, a sad si mislim kako sam ja jedna barka, koja je zavezana i neće nikad otići i nestati u daljini vjetra, no rupa je počela puštati jer novine neće zaustaviti vodu i sad, ne dišući, tone, gine, utapa se na mjestu koje bi američki stafordi zvali kineskim restoranom, gdje elita dođe i kljucka moju mekanu utrobu, ne znajući da ću kao dvadesetogodišnjakinja i ja biti jedna od njih, i jesti ću štence oplakivajući svoju sudbinu, nakon čega ću ležati na delti s kruškovcem u ruci i pronalazit odgovore na svoje propuštene prilike, te ću tada plakati znajući da neću nikad biti dvadesetogodišnjakinja koja voli garnier, jer sjećajući se mileta i prvog reda i falirizlonoša i Ines kada se iz osobe pretvorila u stvora gladnog mržnje i laži i Roze koja se kao mala užasavala seksa, a jučer je imala samo jedno pitanje za Igora da li imaš sidu? i meni to nije dovoljno i ne mogu biti oštra, lažljiva ni nosiva, jer bi mi lice propalo među kosti i ne bi me bilo sram stopirat ni sjest u auto sa šiptarom, ali to ne bih bila ja, a činjenica da se ja neću nikad promijenit i da mogu sanjati o dvadesetogodišnjakinji koja neće čekati zeleno svjetlo na semaforu jer je predobra da joj auti ne bi stali, mi je nepodnošljiva jer ću uvijek biti djevojka koja će voljeti Školjke i Pol Metra Crijeva i bendove koji ne znaju što rade, mi tjera osmijeh na lice, jer je to djevojka koja će ležati na delti u poparanim hlačama, razmazane šminke i kruškovcem u ruci pitajući se pitanja koja nemaju odgovora, jer sam to ja.

A mislim da sam ti i ja, onako skroz laički, onim primjerima o šamaru i 100 kuna na pitanja odgovorio.

Saždrah pizzu kao gladni patuljak željan friške ovčetine, usput svjedočeći solidnom šamaru koji je bio udijeljen Leoni Paraminski u Običnim ljudima.

On mi je vratio šamarom po nadlaktici.. Mom šamaru je prethodilo njegovo histerično izderavanje u lice, ali jako, jako histerično.. onako da mi je odmah probudilo agresiju jer sam imala još samo jedan izbor - isotm mjerom izderati se i ja na njega... Nakon toga smo plakali.

Nije tako drasticno kao u tvojem slucaju jer tata nije nikad tukao mamu ali rijeci koje joj izgovori kada mu proturijeci zbog njegove mame su ekvivalentne šamaru.

ne opravdavam šamar ni u kojem slučaju, ali možda i i nije stvar u " uzvraćenom šamaru "? dotični je napisao da je bio malo živčan i da je on kriv za svađu, ili tako nešto.... da li se itko pitao što joj je uopće rekao da zasluži šamar? možda cura ne može prijeći preko toga....? (09.05.2008., 15:50:37)

realno gledajući, u odnosu muškarca i žene kao jačeg i slabijeg spola, a govoreći o šamaru, ne možemo generalizirati pa reći da ne treba udariti slabijeg ili u ovom slučaju muškarac ženu. nije ju pretukao, vratio joj je istom mjerom i to u afektu i sada se kaje zbog toga. nije ni ona u pravu. otkud njoj pravo njemu opaliti šamar? po čemu su njezina prava veća? zato što je žena pa udri do mile volje??? i ja sam žena, ali svakako sam protiv bilo kakvog fizičkog obračuna ali ovdje govorimo o situaciji koja je isprovocirana i učinjena u bijesu, a mlada bi spomenuta gospođica svakako trebala preispitati i svoje ponašanje i priznati da je njezin postupak doveo problema. ili joj možda ovakva situavcija ipak odgovara? (maya 09.05.2008., 15:26:06)

Bilo je u tome šamaru, bijesu i galami, i izraza vlastite nemoći, očaja, nezadovoljstva zbog izgubljenog povjerenja prema pubertetlijama koje želiš nećemu podučiti, pripremiti ih za život.

... neki dan, u nekakvom razgovoru došlo je do teme o dragim osobama. mislim i mislim, i onda kažem da sam najdraže osobe s kojima sam uopće u kontaktu upoznala online. što je tu čudno? s obzirom na vrijeme u kojem živimo, na obveze i sve ostalo, net je jedan od opcija komunikacije sa drugim ljudima, da ne kažem istomišljenicima. jer oni su puno više od toga. neću nabrajati jer bi popis bio i više nego dugačak, ne govorim samo o Forumu već i o svim ostalim siteovima na kojima se može naći moje ime (nick, op.a.) sada... ime ili nick, pitanje je sad. dođe mi na isto. da, da, fotke su moje - to je najčešće pitanje i ne, online treninge i upuštanje u online bdsm veze ne podržavam. čak naprotiv, apsurdno mi je to da se upuštam u vezu na tom nivou a da ne mogu dodirnuti, bilo rukom ili bičem, naježenu kožu malog stvora.... malo o savjesti, bdsmu, moralu i normama. u prenesenom značenju, ingeniozna raspra sa samom sobom. savjest je po menzeru instinkt koji se prema moralnim zakonima donosi sud o sebi samome. no da li je uistinu tako? s obzirom da je ipak bdsm u pitanju, ne bih se složila s tom teorijom. ili činjenicom, kako bi me autor ispravio. sva sreća što ga više nema, pa me ne može ispravljati. crnjak. po drugoj teoriji, savjest je moralni sud o sebi kao o konkretnom etičkom subjektu. ovo potonje mi se više sviđa. zašto? jer ne postoji riječ " zakon ". kakav moralni zakon? postoji deset zapovijedi koja su u skladu sa moralnošću - ne ubij, ne laži, ne kradi i tako dalje - zar je to potrebno dvaput spominjati? smatram da nije. savjest - ne čini drugima ono što ne želiš da drugi čine tebi? bit će da je tako nekako, u praktičnom, jednostavnom dijelu van konteksta bdsma, u bdsmu je ipak nešto kompliciranije s obzirom da se tu u cijelu sliku upliće i bol kao neizostavni element. a bdsm - nemam adekvatne riječi za opisati ga. nemam dovoljno veliki fond riječi za to. bdsm je umjetnost. umjetnost boli, predanosti iljubavi. ja vidim ljubav u svemu. u udarcu bičem, u poljupcu na vrhu štikle, u šamaru, prodiranju strapa u analni otvor i u proba danju kože milijunima igala svih boja i veličina. vidim ljubav u opetovanom treningu discipline, poput klečanja na soli ili nipple torturingu do iznemoglosti. a moral - neki će spomenuti, tek ovlaš, kakve veze imaju moralnost i bdsm. možda će te sitne dušice reći da mi, koji smo into lifestyle, da nismo moralni. kako ne? zašto ne bi bili? možda zato jer imamo širi spektar, širi pogled na seksualnost itself nismo moralni? ja jesam moralna osoba. i družim sa isključivo sa moralnima. zašto? jer se dobro osjećam u njihovom društvu, bilo realnom ili virtualnom - premda to, po gorenavedenom principu - dođe na isto. no opet, moral i moralnost imaju dvije različite definicije, zar ne? moral bi po tome bio konkretni oblik ljudske slobode normiran određenim kodeksom ponašanja i djelovanja, a moralnost je načelo ili skup načela koji moralu daje obrazloženje i opravdanje. moral u bdsmu je ono što zovemo SSC. to je vrhovni zakon i od njega nema odstupanja ni milimetra. to su norme o kojima i govorim. koga bi smatrali dovoljno moralno kompetentnim da bi se držali tog načela? prvo svoju savjest. postavlja se pitanje - da si na njegovom/njenom mjestu - da li bi isto postupio/la? naravno, u bdsm kontekstu. dakle, formula bi izgledala moral i savjest sa bdsmom u nazivniku. zakomplicirala sam ga, zar ne? no tek sam počela......

Javna HTV kuća proteklu je godinu provela u unutarnjem kolinju, gdje su se novinari, urednici i rukovodstvo sukobljavali kao da ih plaćaju po verbalnom šamaru, javnoj prijetnji, uvredi i posljedičnoj sankciji.

Posebno Šamaru i još se vrti.

O šamaru ili udarcu u glavu nema ni govora.

Đavao je u osveti prijatelju koji je lijegao s tuđom ženom, đavao je u preljubnici koja se hvali drugim preljubnicama, đavao je u muškarčevom šamaru što ranjava majku svoje djece, đavao je u plinskim komorama i logorima smrti, đavao je u centrima vlasti što osiromašuje narode, đavao je u bogataševoj kući što propada od škrtosti i ne vidi ruku prosjaka, đavao je s ženom koja od svoje kćeri čini bludnicu, đavao je s ocem koji bludniči nad svojom djecom, đavao je u popularnosti, jer naivne odvlači od skromnosti, đavao je u lakim obećanjima i lažnim vrijednostima, đavao je u očima silovatelja, u rukama lopova, u srcu čovjeka koji služi samome sebi i živi da bi zadovoljio samo sebe da bi na kraju zbog sebe i propao.

Da zahvaljuje na jutarnjem šamaru ili hladnoj zobenoj kaši za rođendan.

Po šamaru došao do svjesnog hrvatstva

Nedvosmislena je to poruka ovih dana upućena javnosti putem medija, a utemeljena na službenom šamaru kojeg je Ankici Majetić, pročelnici brodskog Upravnog odjela za gospodarstvo, uputio, ne bilo tko, nego prvi čovjek najviše ovdašnje sudbene vlasti, predsjednik Županijskog suda i Županijskog izbornog povjerenstva, Zlatko Mirković.

Sigurno neće ostati samo na jednom šamaru nego će se intenzitet nasilja povećavati iz dana u dan.

Dopisnik ARD-a iz Beča Ralf Borchard u svom radijskom izvješću pod naslovom " Kancelarka kvari Hrvatskoj slavlje povodom ulaska u EU ", objavljenom i kao tekst na internetskoj stranici tageschau.de također govori o diplomatskom šamaru za Hrvatsku.

Kako prenosi Deutsche Welle, voditelj emisije Sven Lorigu u najavi priloga se pitao radi li se tu o " diplomatskom šamaru " Hrvatskoj.

Ovdje govorimo o čistom šamaru (da stručno kažem iz rječnika: udarac otvorenim dlanom u obraz) koji ne ne ozljeđuje ništa nego ostavlja isključivo psihološke posljedice - > zasto postoji razlika; zbilja bih volio cuti jedno razumno objašnjenje. (i nadam se da nece biti ono, kod muskarca je to znak da ce prijeci na šake; to objašnjenje je u stilu onoga da ako popusis joint povremeno, da ces se navuci na heroin na kraju) (komentator 09.05.2008., 11:29:47)

Pričao mi je pokojni otac kako je upravo zahvaljujući šamaru zauvijek zapamtio godinu i dan smrti kralja Aleksandra Karađorđevića.

Tom vezom izlažete se neviđenom stresu, pa i ponekom bijesnom šamaru supruge pred vašim kolegama.

Nekoliko dana kasnije, protiv Mamića je, nakon što je priča o šamaru Mandekiću završila na naslovnicama svih medija, podignuta prekršajna prijava i to zbog " narušavanja javnog reda i mira ", ali ne i prijava zbog napada na službenu osobu.

Šuti Ova naredba je ravna šamaru, čak je i gora jer još dublje emotivno ranjava dijete.

Ne mislim da je to nešto čime se trebam ponositi iako je se radilo o šamaru a ne prebijanju.

Ilija se dobro sjeća kako ga je otac tada pošteno ošamario, ali ističe da je po tom šamaru došao do svjesnog hrvatstva.

Riječ je o nečuvenom bezobrazluku i šamaru u lice javnosti.

Ćaća je najavio da će unatoč šamaru na svoj takujin ipak otvoriti bocu šampanjca kad moja kilaža spadne na samo dvije znamenke.

Zapravo je riječ o prvom pravom šamaru bivšem stranačkom šefu, zadanom točno takvom snagom i manirom koju bi ranije jedino Sanader mogao primijeniti na političkom partneru ili protivniku.

To je jedan od onih šamara koje čovik zapanti za cili život, ne zbog boli, nego zbog neshvaćanja povoda tom šamaru.