Šankara je bio čudo od djeteta.

Stoga je Šankara od svoje majke zatražio dozvolu da postane sannyasi.

Nakon što je utješio majku, Šankara je krenuo ostvariti misiju zbog koje se pojavio.

Priča kaže da je jednog dana Šankara plivao u rijeci i da ga je iznenada zgrabio krokodil.

Dok ga je vukao Šankara je zamolio prestravljenu majku koja je sve to gledala s obale dopuštenje da barem malo prije smrti postane monah

Majka je naravno pristala a Šankara se vješto oslobodio i tu kreće fascinantna priča njegovog života.

Šankara je živio kratko, mislim da su ga u 32 otrovali ali je u tom kratkom periodu ostavio djela koja se i danas s najvećim poštovanjem citiraju.

Šankara je studirao pod nadzorom Govinde, kojeg je i prihvatio za svog duhovnog učitelja.

S petnaest godina Šankara je otišao u Kashi (Varanasi), grad poznat po intelektualcima.

Slijedeći uputu svog duhovnog učitelja, Šankara je počeo pisati komentare na Vedanta sutre, Bhagavad-gitu i Upanišade.

Glavna Šaiva podsekta koju je uspostavio Šankara, Dasnami sanjasiji, poznati su i kao Vedik Šaiva.

Prema mimamsi, izvršavanje propisanih dužnosti (karma-kanda) je iznad svih drugih puteva oslobođenja, dok je Šankara zagovarao put znanja.

Ubrzo nakon toga par je dobio predivnog sina kojeg su nazvali Šankara.

Prema povjesničarima, Šankara se rodio 805. godine, a ima i mišljenja da se to dogodilo 788.

Svi veliki ačarye poput Madhavačarye, Ramanujačarye, Višnuswamija, Nimbarke i na kraju Gospodina Ćaitanye uvijek su nudili svoje poštovanje Šankaracaryi jer su znali da je on " svayam Šankara " - Gospodin Šiva, kojeg sveti spisi slave kao najvećeg vaišnavu.

Spoznavši opasnosti od teroriziranja i progona sljedbenika Sanatan Dharme od fanatika i agresora ostalih vjeroispovijesti, Adi Šankara je shvatio da samo duhovna snaga nije dovoljna.

I Šankara-sampradaya i vaišnava-sampradaya prihvaćaju da je Krišna Svevišnja Božanska Osoba.

Taj koncept je prvi naveo Hindu filozof Adi Šankara u 9 - tom stolječu nakon čitanja nekih hindu Vedanta, iliti hindu tekstova koji detaljnije objašnjavaju ezoterična učenja Aranjaka i Upanišad tekstova.

Adi Šankara je savjetovao akharama da se odupru silom, ako je to potrebno, progonu hindusa i oskvrnuću njihovih svetišta.

Tako su i brojni duhovni učitelji poput Mahariši Maheš Jogija, Šrila Prabhupada, Šri Ravi Šankara, Deepaka Chopre prilagodili tradicionalna učenja Joge i Vedante svatko na svoj način i radi svojih vlastitih potreba i ciljeva.

U današnjem je obliku poznata nakon reforme koju je poduzeo čuveni svetac, mistik i guru Adi Šankara u 9. st. p.

Šankara je nastavio putovati diljem zemlje pobijajući sve upitne duhovne puteve.

Dok je boravio u Kašiju, Šankara je jednom primijetio vrlo starog čovjeka kako proučava Paninijeva sanskrtska pravila.

S velikom samilošću za sve koji se prepuštaju intelektualnim ili osjetilnim zadovoljstvima, zanemarujući pritom božansku kontemplaciju, Šankara je citirao stihove " Bhaja Govinda ", " Obožavaj Govindu, obožavaj Govindu, obožavaj Govindu.

Ne samo zato što niz mislilaca (na primer Jađnjavalkja, Lao-ce, Plotin, Šankara, Eckhart) imaju mesto u istoriji mistike, u istoriji filosofije i u istoriji religije, nego i stoga što su oni koje istraživači svrstavaju u mistike različite osobe i govore o različitim iskustvima.

Da, al Šankara je osnivač te škole pa njegov stav ima najveću težinu i autentičan je.

Nebitno dal je Šiva u svojoj inkarnaciji Šankare u nekom istorijskom trenutku i mestu bio vaišnava ili ne, Šankara je samo njegova privremena zabava, privremena uloga koju je nakratko odglumio sa određenom svrhom, a izvorno on je Šiva, mahajana vaišnava bhakti.

Ako, kaže Šankara, čovjek stigne dotle, zapravo se ne dogodi ništa.

Dakle Šankara je vaišnava po tome šta kažu spisi u zaključnoj reči, po tome što je Šiva Vaišnava (i to mahajana) a Šankara je inkarnacija Šive - Njegova misija je bila da pobije Budizam i ponovo uspostavi izvestan vedski standard, ali vedski, a ne ne-vedski kakav je bio Budizam; da napravi prelaz sa budističkog i ne-vedskog voidizma na vedski impersonalizam (koji opet nije zadnja reč i konačan zaključak vedske objave, ali jeste njen sastavni i bitan deo.

A sličnost između budizma i šankarinog učenja mogu naći samo oni koji ne znaju razliku između nirvane i bezličnog apsoluta. (i naravno svega ostalog) Naravno da je Šankara pobijao budizam (a već bi i to trebalo biti dovoljno da se shvati da su vrlo različiti), uostalom njegovo učenje je vedsko, a budističko nije.