Naime, sastanci s izdavačima, kako to obično biva s malim književnostima, samo su vizualni produžetak pismene korespondencije, no ono što komunikacija licem-u-lice nesumnjivo čini jest da otvara mogućnost šarmiranja i predstavljanje lica iza imena, osobito kroz susret izdavača i autora, gdje se igra na kartu čudljivih pisaca bez osjećaja za posao i izdavača koji najčešće samo takve osjećaje i gaje.