šȅh (

šȅjh) m <N mn -ovi>

DEFINICIJA

1. poglavar tekije, prvak derviškog reda
2. šah razg. izraz za napad na kraljicu

ONOMASTIKA

pr. (prema službi): Šéhić (140, Zagreb, Moslavina, Istra, Turopolje), ili od imena: Šȇhović (Zagreb, Dubrovnik, I Slavonija, Crikvenica)

ETIMOLOGIJA

tur. şeyh ← arap. šayḫ: starac, starješina

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

peride, onur, kerem, fusun, jasemin, mirhiban, seval, nadida, onura, firdevs, burhan, šehi, benu, kerema, onuru, nilufer, sezen, bennu, zejnep, gumuš

PRIMJERI U REČENICAMA