ajme hani,,, ako san ja više u išta sigurna,,, i znači mi masu viruj mi. a ja se masu preispitivan u zadnje vrime točnije, zadnju šetemanu. malo mi je glupo sve i sama sebi san glupa. zbog faksa, obaveza, nikakvog cilja u životu kojeg bi u ovin godinama već tribala imati a neman ga ni na vidiku, zbog stvari koje radin svakodnevno,,, i zbog ljudi kojima ih radin. ma ne znan više, otkantat sve i svih i ić za onin što trenutačno želin ili ne? samo me strah da će me želja ubrzo pustit a onda će naravno uslijedit razočaranje, ponovno beskrajno preispitivanje sebe same i svojih postupaka i vječno pitanje u mon životu: zašto san to morala napravit? uglavnom. u banani san. i uopće nema feeling da je već 9 uri. i što ako je to što trenutačno želin baš ono što mi zadnje triba? ali ja se u životu uvik kajen zbog stvari koje ne napravin nego zbog onog što napravin. jer pošto je već napravljeno nema smisla žalit za tin, što ne? ionako su ti to sve things behind the sun a meni nikako ne uspjeva doć in front of the sun i hrabro pogledat u njega makar od toga oslipin,,, ali se isplati,,,