Mladi su interpretatori, uz lagane zvuke gitare, čitali Ujevićeve, Tadijanovićeve, Matoševe, Šimićeve i Cesarićeve pjesme, te su na taj način predstavili bogato razdoblje hrvatske moderne književnosti.

Godinu dana kasnije, rekonstruira Vinković, Gradsko poglavarstvo dalo je suglasnost tvrtki Šimićeve supruge Katice i sina Hrvoja, a 2008. sklopilo s Autoplanom ugovor o izradi dokumentacije.

U uvodnom poglavlju Dorkin problematizira genezu časopisa, od same Šimićeve ideje o pokretanju i potrebi časopisa za pouku, književnost i kulturu, pa do temeljite razrade tematskog okvira časopisa i njegovih tendencija.

Iz porečkog HDZ-a, naime, smatraju kako su, s obzirom da je supruga našeg bivšeg vijećnika zaposlena u gradskoj tvrtci Usluga d. o. o, a koja je direktni talac lokalne stranačke politike IDS-a, i Šimićeve namjere istog karaktera.

Uz samog autora, zbirku su predstavili i recenzenti knjige pukovnik Damir Vinković te predsjednica Zajednice udruga udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Nedjeljka Balog, dok je Šimićeve tekstove čitao glumac Joško Ševo.

U okviru kasne Šimićeve poezije daju se uočiti i tekstovi koji u Baudelaireovu duhu osciliraju između odsutne transendencije i unutrašnjeg ideala (Prazno nebo i Nađeni bog), a u pjesmi Smrt i ja (Smrt nije izvan mene.

Iz Šimićeve vjetrosolane koja na pogon sunca i vjetra, proizvedena je najkvalitetnija morska sol tzv. cvijet soli koji ima vrlo nizak postotak natrij klorida.

Ručno punjena tegla soli od 450 grama iz Šimićeve solane, koštat će 25 kuna te će se zasada prodavati u trgovinama zdrave prehrane.

Cjelokupna investicija prema riječima Matije Šimić trebala bi stajati oko 2 milijuna eura, što je potvrda dobrog poslovanja Šimićeve tvrtke.

Polazeći dakle od Šimićeve metapoetike, bila tome sklona ili ne namjerno je odabrala Šimićev metatekst da bi njime tumačila tekst.

Svjesna da samosvojnost i samodostatnost književnoga teksta nije upitna, da je iskaziva njime samim, odlučila je konzultirati teorijske Šimićeve manifeste, zaključivši s punim opravdanjem da su i oni, osim što upućuju na autorsku poetiku, sami po sebi umjetnička djela.

Stanislav, pa se Šimićeve pjesme i drugi mu tekstovi već od tridesetih godina naovamo objavljuju isključivo u skladu s hrvatskom fonetičkom normom.

Upravo je fascinantna sposobnost Šimićeve predstave da svakog gledatelja vraća na ono polazište igre iz koje mogu poteći samo velike ideje i rezultati.

i mislim da nema ništa na svijetu što je sigurno i dobro poznato sve je promjenjivo, krhko i lomno ne postoji ni mjesto ni osoba ni pojam ni osjećaj koji stoji nepomično i vječno kao što stoji plavi brijeg iz šimićeve pjesme.

Mamić samo vješto koristi medijski prostor koji je osvojio svojim primitivnim ponašanjem kako bi se nabacivao blatom na one koji su mu trn u oku pa se tako dohvatio Malešovog cinkarenja, Šimićeve nekompetencije, policijskih prijava Boysima, usput nazvavši i budućeg ministra malim mišem i elementarnom nepogodom, ali u svim svojim višesatnim obraćanjima naciji nije ni riječ rekao o svojoj ulozi i odgovornosti u cirkusu nazvanom HNL.

Mladi su interpretatori, uz lagane zvuke gitare, čitali Ujevićeve, Tadijanovićeve, Matoševe, Šimićeve i Cesarićeve pjesme, te su na taj način predstavili bogato razdoblje hrvatske moderne književnosti.

Povodom 22. travnja - Dana hrvatske knjige, Dana škole i Dana planeta Zemlje organizirali smo literarni kviz na koji se prijavilo tridesetak učenika, ali je pročitalo potrebnu literaturu (romani Odgoj djevojaka u Češkoj ili Što je muškarac bez brkova; Šimićeve pjesme) njih dvadesetak koji su i pristupili pisanju.

I u Pitomom radiju demantiraju Šimićeve navode. Razumljiva je njegova nervoza budući da je baš tih dana otkrivena njegova visoka plaća od 16.000 kuna dok u njegovoj županiji sirotinja kopa po kontejnerima, a velika većina umirovljenika živi na granici izgladnjelosti, a nezaposlenost je u rujnu iznosila 10 posto.

Jadranka Brnčić u svom je izlaganju Šimićeva zvijezda analizirala porabu te najznakovitije Šimićeve riječi u više konteksta.

Prethodno iznijevši niz pokušanih smjerova analiziranja Šimićeve poezije, počevši od (pra) fenomena svjetlosti, ispitujući kontekstualni položaj leksema zvijezda kao metafore-simbola, provevši ga i kroz niz drugih, nipošto nepoznatih analitičkih polja, autorica zaključno i bitno izvješćuje o leksemu zvijezda kao referentu.

Ova fascinatna knjiga u literarenom, esteskom, stilskom i vrijednosnom smislu u dosegu je Šimićeve, Makove i Šopove poezije. _______________________________________________ Informacije u vezi knjige na telefon: 091 - 5747 632 E-mail: [email protected]

3. Tematološke interpretacije, najveći broj priloga u Zborniku, njih dvanaest, svaka za sebe nov su individualni zahvat u neki od problema Šimićeve književnosti odnosno njegove poezije u užem smislu.

Dakle, Šimićevo su djelo iz različitih pobuda i motrišta interpretirali i svoja izlaganja naslovili: Miroslav Palameta, Šimićeve preobrazbe i »Preobraženja«; Borislav Pavlovski, Astralni simbolizam u poeziji Antuna Branka Šimića; Šimun Musa, Pjesnik likovnosti o likovnoj umjetnosti; Ivan Bošković, Šimićevo rano pjesništvo i mijene u ozračju estetskih, idejnih i svjetonazorskih sukoba u hrvatskoj književnosti na razmeđu dvadesetog stoljeća; Ivan Markešić, Ljubav i smrt u pjesmama A.

Šimića promatrane sa stajališta egzistencijalističke i sociologije svakodnevnog života; Antun Lučić, Uviri u dubine osjetilnog smisla; Zilhad Ključanin, I njihove oči velike i nijeme rastu pored stvari; Krešimir Bagić, »Drama svijeta« kao »drama jezika«; Venko Andonovski (profesor hrvatske književnosti na Sveučilištu Blaže Koneski u Skopju), Tijelo kod Šimića: nostalgična metonimija o apsolutu; Krystyna Pienążek-Marković (poljska kroatistica, inače autorica monografije o Šimiću), Krajolici, putovi, mjesta, vrijeme neki vidovi Šimićeve prostorne imaginacije u Preobraženjima; Tzvetomyla Pauly (Bugarska), Preobraženja vampira u pjesništvu A.

Počevši od postupaka prijetvorne zaručnice Tatjane Marinić i njezinih komunističkih ucjenjivača-naredbodavaca dvadesetih godina pa do devedesetih, kad je Pandžić kao zakoniti nasljednik (poslije Šimićeva oca Martina pa braće Stanislava, potom Jerka) konačno došao do njih, rukopisi Antuna Branka Šimića bili su, veli otprilike sin Šimićeve sestre Mile, »predmet brojnih novčanih ucjena, osobnih omraza i političkih potvora«.

Uostalom, ovaj je svijet i napustio okrijepljen otajstvima umirućih. (Kasnijim su interpretatorima, do dana današnjega, te prešućene sitnice bile očito nevažne, neću reći i mrske) U okružju Šimićeve ne samo žive nego i posmrtne osobnosti nalazio se, kao emocionalno vrlo privržen mlađi brat, divljenik i učenik Stanislav Šimić, kritičar, kulturolog, primijenjeni jezikoslovac i što sve ne.

Šimićeve je stavove Ružica Filipović podrobno primjerila izvornicima, koji su, uostalom, tada bili postali već opća mjesta, rekli bi današnji lovci na bizarnosti.

Posebna je vrijednost izložbe što su osim reprodukcija naslovnica ovih časopisa prikazana i njihova originalna, danas raritetna izdanja, a da i ne govorim o nekim knjigama poput nastupne Šimićeve zbirke Preobraženja, čiju je naslovnicu oblikovao Sava Šimunović.

Šimićeve pjesme tipa »Ljubav«, »Ljubomora«, ili »Zavodnik«, »Zavedena«, i niz sličnih, ikoničnom tvrdoglavošću oslikavaju neke tipične prizore ljubavničkog ophođenja.

No iz tog se neuspjeha rađaju stihovi možda najljepše Šimićeve pjesme, »Povratak«: