U najtežim trenucima svoga života Isus tješi druge, svoju Majku, ali i prihvaća pomoć Šimuna Cirenca te rubac od Veronike.

I prinude nekog prolaznika koji se vraćaše s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ.

Tebi je bila potrebna pomoć Šimuna Cirenca kako bi nam pokazao da nitko ne može sam nositi svoj križ.

U Evanđelju po Marku, u kojem se govori o tome kako su vodili Isusa da ga razapnu, kaže se: I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ (Mk 15,21).

I još je, između ostaloga, istaknuo: »Ne može li se reći da je svaki Afrikanac na neki način član obitelji Šimuna Cirenca?

Poput šimuna Cirenca pomagale su sve do 1949. svakom bolesniku nositi njegov križ bolesti.

Slike ili kipovi prikazuju prizore iz Isusove muke, i to: Isusovu osudu pred Pilatom, preuzimanje križa, prvi pad po križem, susret s majkom, pomoć Šimuna Cirenca u nošenju križa, sućutnu gestu Veronike koja Isusu pruža svoj rubac, drugi pad pod križem, Isusovo tješenje jeruzalemskih žena, treći pad po križem, skidanje odjeće s Isusa, pribijanje na križ, samu Isusovu smrt, skidanje s križa i polaganje u grob.

Pomozi mu da prihvati pomoć bližnjih kako si Ti prihvatio pomoć Šimuna Cirenca.

I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ.

Pa iako svatko od nas nosi u sebi djelić duha toga povijesnoga Šimuna Cirenca, nekako smo ga zatrpali raznim drugim prioritetima.

Političari bi se putu dobra i poniznosti trebali učiti od Šimuna Cirenca, jer je svaki, kako bi oni rekli, »mali čovjek«, najsličniji Kristu.

Zahvaljujemo ti, Gospodine, za svaku osobu koja je bolesna i trpi, koja zna biti svjedok tvoje ljubavi, i za svakog Šimuna Cirenca kojeg nam stavljaš na naš put.

Prati okrutnost krvnika, bol učenika koji su se razbježali, nevjeru žena koje su pratile Isusa, a sada ga gledaju ranjenog i na umoru, prati strah Šimuna Cirenca kojega izabiru da Isusu pomogne nositi križ i razularenu svjetinu željnu razonode i spektakla.

I dok tako idemo prema tjednu najvećih otajstava naše vjere susrećući Isusovu Majku, Šimuna Cirenca, Veroniku, jeruzalemske žene i mnoge Isusove prijatelje čija imena nisu zapisana, ali su ga sigurno pratili i tijekom hoda na Kalvariju, lako je prepoznati se u nepreglednoj masi i živo gledati kako se i danas pred našim očima događa isto.

Mene je zapala časna dužnost Šimuna Cirenca - ovih dana pokušavam pomoći Sanaderu da nosi svoj teški teret.

Postaje križnog puta mogu se u motivacijskom smislu prenijeti i u sadašnjost i poistovjetiti s osobnim sudbinama, ili sudbinom našeg naroda, od slika i doživljaja osobnih osuda, preko raznih životnih padova pod teretima vlastitih križeva, pomaganje drugome u nošenju križeva kao u slici Šimuna Cirenca koji pomaže Isusu nositi križ, otrti znoj s čela bolesnome kao u slici Veronikinog rupca kojim briše krv s Isusova lica, pa do proživljavanja vlastitog raspeća i susreta s neizbježnom smrću.

Takav dijalektički obrat napravljen je i na primjeru Šimuna Cirenca kojega su, dok se bio vračao s polja, primorali da nosi Isusov križ (kako Isus, radi pretrpljena bičevanja, ne bi umro prije raspeča) te koji je u po evančeljskim interpretacijama uzet kao paradigmatski primjer služenja (usp.

Pogled na ljude bez ruku i nogu, na tisuće bez posla, trebalo bi ih navesti da porade na svojoj skromnosti i pokušaju biti poput Šimuna Cirenca, jer je križ ove zemlje sve teži, a njihova, ali i naša odgovornost sve veća.

Kad ga odvedoše, uhvatiše nekog šimuna Cirenca, koji je dolazio s polja i stave na nj križ da ga nosi za Isusom.

U prizoru Isusa koji posrà ¦ e i ide naprijed, te izbija na ulice ovoga à ovještva, otajstvo je susreta s Bogom, poput Šimuna Cirenca, simbola tajanstvenoga zagrljaja izmeà u Božje milosti i à ovjeà jega djela.

Isuse, hvala Ti što u primjeru Šimuna Cirenca mogu naučiti da je i moja uloga važna, da je moja snaga duha i uma i moja fizička snaga nekom obećanje da neće biti kušan iznad vlastitih snaga.

Može li se uopće zamisliti, prispodobiti moj i tvoj jezik, moj i tvoj put kroz stoljeća i tisućljeća, moja i tvoja sudbina, stopa neba, od iskona do Križa; možemo li se čak i dijelom prepoznati i odrediti: - bez posljednje večere, kruha i vina, Tijela i Krvi Kristove i najponiznijega Učiteljeva pranja nogu učenicima; - bez Getesmanskog vrta, Maslinske gore i bdjenja i krvavog znoja; - bez Jude izabranoga, bez Jude izdajnika i Judina poljupca mača izvan korica, odsječena uha doušnikova; - bez raspjevanog pijetla i Petrove zataje i lažnih svjedoka; - bez Pilatova pranja ruku, Barabe, Križnog puta vijenca od trnja, pljuvanja i ponižavanja, Šimuna Cirenca i Veronikina rupca; - bez Golgote i Kalvarije i bačene kocke za haljine Njegove; - bez pretužne Majke, Marije Magdalene i svetih žena; - bez pribijanja na Križ, Raspeća i smrti Sina božjega na križu čovječanstva.

Zar se ne može reći da je svaki Afrikanac na neki način član obitelji Šimuna Cirenca?

Molim, draga bolesna braćo i sestre, da uspijete prepoznati u tome Šimuna Cirenca.

Unatoč iscrpljenosti, izazvanoj ponajprije bičevanjem, Isus Nazarećanin je uz budnu pažnju ne samo rimskih vojnika, nego i židovskih svećenika, ali uz nagovorenu pomoć Šimuna Cirenca, osobe koju on osobno možda nije uopće poznavao (veoma često u životu pomognu nam oni koji nam nisu ni-rod-ni-pomozi-Bog, oni koje nismo osobno poznavali i kojima mi osobno nismo ništa dobra učinili) uspio na Golgotu donijeti svoj križ, ili samo njegovu poprečnu gredu, što je tada, kako već rekoh, bilo uobičajeno.

Isus je do kraja sačuvao svoju potrebnost za drugim (Marije i Josipa, pastirâ, Mudraca, Veronike, Šimuna Cirenca, i dr.).

Kako je osuđenik okrvavljen i iznemogao od bičevanja posrtao po putu Oni koji su ga vodili, kaže Evanđelje, uhvatiše iz sredine mnoštva nekog Šimuna Cirenca, koji se vraćao s polja, I prisiliše ga da stavi na se križ da ga nosi za Isusom.

Zato su prisilili Šimuna Cirenca, čovjeka koji je tuda prolazio vraćajući se kući, da mu pomogne.

Kad ga odvedoše, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj križ da ga nosi za Isusom.

Tijekom ratnih godina imao je izložbu u Dubrovniku, a njegovi vitraji s motivima Šimuna Cirenca i Svete Veronike krase kapelicu Gospe od zdravlja u Općoj bolnici Dubrovnik.