sićan se onomad kad sam sjedio u luksemburškom vrtlu (za one koji nisu sigurni, to je u parizu) i čitao Maupassant-a, dođoše na klupu pored mene dvoje mladih s ruksacima. mlada izvadi žlicu ter vrećicu kafi i još jednu šećera, a mladić terms bocu.... napraviše oni sebi kavu na očigled francuskog senata, ispiše je i u pogledu uživaše (a i imade se u čemu uživati u tom vrtlu, luksemburškom). nisam zamjetio da je bilo tko od dotičnih francuza, a i nefrancuza, a bilo je svijeta na buljuke (da nije, ne bi ovi sjedili na klupi pokraj mene) makar okom krivo škicao na dotične. liberalizam, sloboda i pravo da živiš kako hoćeš dok ne ometaš drugogoga da i on živi u svom miru (ili nemiru) to je baština koju mi jednostavno nemamo. u nas se ovakav događaj smatra incidentom, provokacijom i u svakomslučaju nije poželjan. e, sad hoće li to netko od homo politicusa verbalizirati ili neće i kako će to mediji prenijeti, to je druga priča.... osnovica je jastna