U tom dijelu konferencije biti će održan niz interesantnih predavanja posvećenih riječkoj industrijskoj baštini, lučkim skladištima, revitalizaciji prostora industrijske zone Školjića, te područja nekadašnjeg " Rikarda Benčića ", a biti će iznesena i svjetska iskustva vezana uz očuvanje i valorizaciju industrijske baštine.

Dunatov koji inače, radi u komercijalnoj Službi za pomoć na moru EmergenSea pozvao je u pomoć i svog šefa koji je također, njihovim službenim brodom odmah krenuo u potragu, a nesretnu su 30 - godišnjakinju pronašli u moru negdje na poziciji ispred Školjića i grada.

Nakon prezentacije sa Školjića građani će krenuti prema Adamićevoj ulici pješke.

Situacija bi se mogla olakšati kada se završi kanalizacijski sustav u Ulici Franje Račkog, otvaranjem dijela Lujzijane na potezu između Školjića i čvora Orehovica.

Iza direktora Školjića d. o. o. i profesora na Veleučilištu Šibenik mr. sc. Drage Pirije pedeset je godina uspješnog rada u turizmu, od toga trideset u jezerskom Školjiću d. o. o., u čijem je sastavu i turističko naselje Lovišća.

Život se uglavnom događa uz luku u ušću Rječine, koje je sada bilo malo južnije, na mjestu današnjeg Školjića.

Zonom Školjića nazvana je prostorna cjelina uz porječje Rječine definirana prirodnim topografskim granicama Trsatskoga brijega i kozalske Kalvarije od trase Ulice Žrtava fašizma, translatiranoga sjevernog perimetra utvrđene stare Tarsatice, do nepresušnoga izvora pitke vode Zvir.

Bio je to početak suživota industrije i sportsko-rekreacijskih sadržaja na prostoru Školjića.

Prekrasna priroda gospodarskog resursa vodotoka Rječine, naselja, mlinovi i stupe uz rijeku, promišljani su kao lako dostupno izletničko zaleđe još 1866. kada Antonio Deseppi, projektira šetnicu uz Rječinu od Školjića do izvora u Kukuljanima.

Urbana ekspanzija zadivljujućih razmjera u zadnjoj četvrtini 19. st. zahvatila je i zonu Školjića koja postaje prava industrijska zona Rijeke s pogonima u podnožju brijega, najprije u Vodovodnoj ulici od Ružićeve Tvornice kože, Skullove Ljevaonice i kovnice, kasnije Tvornice strojeva, nekoliko tvornica tjestenine, tvornice parketa, sapuna, leda,... i sve to ponovo s vremenskim pomakom od nekoliko godina na sušačkoj strani u Ružićevoj ulici.

Kontinuirani tok prometa Ružićevom i Vodovodnom premošćenjem Rječine, pješačke mostne veze između obala rijeke, ulaz grada u prostore bivše Tvornice papira i prolaz kroz kanjonski procjep do rekreacijskih prostora i nove šetnice uz vodotok Rječine, žičara za Trsat samo su dio promišljanja prostora Školjića od kojih su neka i zakonski regulirana.

Posebno atraktivan dio projekta je izgradnja drvenog mosta duljine 150 metara do Školjića koji vodi do Tvrđave sv. Nikole. Misao vodilja je bila urediti kanal na način da ničim ne narušimo njegovu izvornu prirodnu ljepotu.

Jedna od postaja ovogodišnje kolonije bilo je i dugootočko odmorišno odredište Božava, idealno mjesto spokoja duše i tijela, gdje su tri mlade slikarice svoj talent i znanje primjenjivale na zelenožutom pejsažu nevelikog otočnog polja, kristalnoj modrini mora sa zrcalnim odrazom malenih školjića, debelom hladu stoljetnih borova, krošnjama nadsvođenim nad morem, standardnoj pozi masline i krške vegetacije...

Najstariji gradski drvored u Rijeci je drvored platana koji je zasađen 1875. godine, a proteže se od Školjića do Parka Mlaka.

Nedaleko od otočića Galevca (Školjića), brod se pod udarom orkanskog juga nagnuo te prevrnuo i potonuo na dubinu od tri metra.

Idući tjedan grupa američkih studenata stiže u Preko kako bi sudjelovali na čišćenju Školjića, ali i, ako bude potrebno, spremni su pomoći Prečanima u berbi maslina.

Oko otoka nalazi se veliki broj manjih otočića i školjića, koji uz brojne uvale i zatone pridonose neodoljivom čaru ' zelenog otoka '.

Budući da su neboderi karakterističan imidž grada Rijeke, njihovom izgradnjom prostor Školjića postaje zanimljiviji.

Time prostor Školjića postaje atraktivniji za stanovanje i svojim sadržajima privlači turiste i građane iz drugih dijelova grada kojima je šetnicom između tvornice i Rječine omogućeno razgledavanje cijelog proizvodnog procesa, a potom kupnja čajeva i eteričnih ulja u specijaliziranim trgovinama.

Ovim projektom prostor Školjića postaje ekonomski i ekološki održiva četvrt grada Rijeke.

Udruga dragovoljaca HRM-a, u petak je obilježila dvadesetu obljetnicu pogibije pripadnika HRM-a: Nikole Perlete i Darka Jurišina, koji su poginuli na ronilačkoj barkasi, koja je naišla na podvodnu minu ispred ratne luke Lora, u akvatoriju otočića Školjića.

- Dragutin Parčić davne 1862. godine autor fotografije Preka, slikane sa Školjića sastavljene od pet dijelova u krugu je prvih fotografija nekog mjesta ne samo u Hrvatskoj već i u svjetskim razmjerima.

Prvi pogon plinare izgrađen je na području Školjića (nasuprot zgrade MUP-a), neposredno van gradskih zidina i svečanim ceremonijalom pušten u pogon 1. kolovoza 1852. godine kada je Rijeka bila osvijetljena sa 226 plinskih svjetiljki lepezasta plamena.

Kumpanjo i ja idemo lovit gofa, tamo između Ista i Škarde.. kod školjića Vodenjaka.

- susreo sam svoje tri rođene sestre - upoznao sam solisticu himne susreta - f otografirao sam menu na kamenu - bio sam udomljen kod obitelji Gregov - podijelio sam sendvič s psom čuvarom otoka Školjića - dao sam 100 kuna djevojci koja je preplivala od jednog do drugog otoka - primio sam " sitnicu " za poklon - jeo sam sladole don Vito - ispovijedao sam pokraj glasnog zvučnika - sjedio sam pokraj Anđelka Kaćunka - nosio sam kišnu kabanicu iz Međugorja - čuo sam dobar vic o Chucku Norrisu - jeo sam Belgijske praline - možda po prvi put jeo sam kroštule - razgovarao sam s mladima iz susjedne župe o seriji Izgubljeni - sudjelovao sam u velikoj procesiji mladih - čuo sam molitvu Očenaš otpjevanu na novi i vrlo lijep način - obukao sam vestu naopačke - vozio sam se u autobusu na kat kojeg je vozio obiteljski prijatelj - pomolio sam se za svoju mamu - probao sam napolitanke od Višnje na trajektu - spavao sam na bračnom krevetu - pomirisao sam kamen - poslušao sam životno svjedočanstvo Žarka - vidio sam tradicionalni ples Preka - besplatno sam dobio novu štolu - nasmijao sam se skakavcu samoubojici - naučio sam za što služi priješka spara,... a evo i jedne fotografije mene s ovog susreta:

Prolazim kroz uski morski prolaz i dolazim u Maknare, prostor omeđen sa sedam morskih prolaza, između Sestrunja, Molata, Velog i Malog tuna, i ti školjića Vrtlaca, Tratice i Kamenjaka.

kao da sam ima neki predosjećaj o ovome što se dogodilo. naime, sinoć mi je pala napamet ideja da pišem o svom gradu kao mjestu di se najlipše osjećam i koje najviše volim. htio sam zapostaviti mjesta koja sam naknadno upozna i koja su stekla posebno misto u mom srcu. tako je bila trilema između knina, zadra i zagreba. a mista poput Taizea, Školjića kod ugljana... koja sam posjećiva na raznoraznim susretima sam htio staviti u neku drugu kategoriju. međutim, ovo me opomenulo da ne mogu tako. kako cili život nekud seljakam, bilo zbog rata, bilo zbog faksa, posla... sam doša do te situacije da ni sam ne znam otkud sam i ne znam koje bi misto zva svojim. u svakom od njih sam se osjeća dobro, ali ponekad i loše, posramljeno, jer nisam onaj " fetivi " što bi rekli splićani. zbog toga volim Taize. tamo sam iz hrvatske i nema potrebe više precizirati misto. pa čak i za ljude iz hrvatske koji su bili tamo sam bio samo još jedan čovik iz hrvatske. zbog toga sam se jako dobro osjeća svaki put tamo, jer sam ima neki osjećaj pripadnosti nekome, odnosno nečemu. cila priča je počela 1995. kad sam prvi put otiša u taize. moj prvi susret mladih. fascinantna činjenica da 5000 većinom mladih ljudi se druži, veseli, upoznaje... bez ikakvih tenzija ili bilo čega lošeg. nemalo iznenađenje mi je bilo kad sam prvi put doživio da je neka osoba " iz čista mira " sjela do mene na ručku i započela priču kao da se znamo godinama. ali to je bio znak kakvi su ljudi tamo. nakon toga sam i sam često prakticirao " tu vještinu ". nakon toga, svake godine do 2002. sam iša priko ljeta bar tjedan dana u taize. upozna razne ljude, kulture, običaje.. toliko ljudi koji su te spremni saslušati, koji nisu nametljivi, koji su tamo da budu sve ono što tebi treba... te priliku da budeš isti takav prema njima. to je postalo, za mene, misto koje je bilo puno onih pravih dobrih primjera koje čitamo u bibliji i bilo kojoj drugoj svetoj knjigi. di svak sedam dana pokušava biti dobar. iako su rijetki nastavili tako živiti na povratku kući, pa i ja sam, ipak je svakim novim susretom nešto ostalo usađeno u meni, a pretpostavljam i svima ostalima. osim toga, upozna sam i puno cura... bio zaljubljen... ali ne na " standardni " način. nije tu bilo seksa, nekih eksplicitnih odnosa, nego više zaljubljivanje u samu osobu, u ono što ona zapravo je i što se krije ispod one vidljive vanjštine. da, upozna sam i đurđicu tamo. vidio onu dobru stranu, zbog koje se uvik isplati boriti. tamo sam doživio i svojevrsne duhovne obnove. preša sam preko nekih stvari koje bi jako teško uspio da sam osta doma. zamislite npr. kako je za vrime rata sresti čovika iz srbije i biti s njim u dobrim odnosima, a totalno se ne slahati u nekim stajalištima. pogotovo, kad znam da ne mogu svojoj kući zbog rata. ali naučilo me je to poštovati sve ljude. zatim susreti s afrikancima koji predstavljaju totalno " naopaki " svit za mene. i mnoštvo drugih primjera. kako sam bio često, zna sam i pojedinu braću, koja su ili bila zaduženi za hrvate ili su mi bili " šefovi " taj tjedan dana. jer filozofija samog mista je da ti svojim dolaskom tamo dobivaš svoju ulogu, bilo to čišćenje wc-a, podjela hrana, spremanje u kuhinji, rad u Oyaku.... a s druge strane imaš i mogućnost potpunog posvećivanja sebi, odlaskom u grupu šutnje. dva puta sam bio i na večeri s bratom Rogerom. pozdravili smo se. na spomen da sam iz " Croacie " se posebno nasmiješio i stavio mi ruku na glavu. takav osjećaj se ne da opisati. premalo je ovo što sam napisa o taizeu, ali puno toga se ne može riječima opisati. to je jednostavno trebalo doživiti. oni koji su bili tamo vjerojatno znaju o čemu govorim. oni koji nisu, još vam nije kasno jer ostat će taize i nakon svega ovoga. puno ljudi na sami spomen, da sam tamo bio s crkvom odmahnu rukom i kažu nije to za mene. ali moram priznati da je za njih još i više nego za mene. jer ja sam tamo doša s nekim " usađenim " uvjerenjima, a " slobodan " čovik je pušten upoznavati, otkrivati.... i biti dobar. današnji dan mi je dokaz da taize i dalje živi u svakom od nas, mislim na ljude koji su bili tamo sa mnom. cilo jutro stižu mi poruke. pa zar je moguće da se tako nešto dogodi i to u taizeu? ostat će taize ono što je bio i bit će još bolji

Eh kakav dan... prvo je došao frend sa svojim autom, a ja glupan, iz neke glupe zajebancije nogom udarih po faru, a ono far popuca... pa mislim stvarno... nije da sam ga ja jako lupio, već je bio napuknut pa sam ga samo uspio dokrajčiti, ali ipak... nije prošlo sat vremena, vozim se ja gradom i sad trebam napraviti manji prometni prekršaj i s Školjića skrenut u Vodovodnu, bacim luk na ono veliko ogledalo kod drugestorea, vidjeh da je slobodno iz tog smjera, udrim po gasu, zamotam hrabro u desno i.... BAAAAAAAAM

U ovom trenutku kada bi netko izgradio novi hotel s 200 kreveta, teško da bi, zbog nedostatka kadrova, mogao kompletirati potrebno osoblje, kaže Drago Pirija, član Poglavarstva i direktor jezerskog " Školjića ".

Zbog održavanja maratona, u središtu grada će u nedjelju, 17. travnja od 8 do 13,00 sati biti uspostavljena posebna prometna regulacija privremeno se zatvara promet od Školjića do Preluke, a sav promet odvijat će se sjevernim koridorom.