odmalena sam mrzila svoj rođendan jer je bio usred ljeta, i nikad ga nisam mogla slavit jer bi svi klinci bili na školskim praznicima, neki na moru, neki kod bake i djeda, i sl. otkad sam počela ljetovat u pakoštanima, počela sam obožavat svoje rođendane. onaj 16., kad sam se s curama zapila u zadnjem separeu u gabri, kad sam plesala s najzodnijim dečkom tamo i sramežljivo zamolila za slikanje moju tadašnju simpatiju. onaj 17., moj najdraži ikad, sa onim preslatkim prstenom i najslađim poljupcem. također i 18., kad sam se vratila iz njemačke i s bratom pila samo njemačka pića. onaj 19., iako malo zakašnjelo, sa mojom đaxom na plaži i cerekanjem do zore. obožavam i 20., kada me uhvatila kriza srednjih godina i svima sam zabranila da mi čestitaju rođendan, a onda me moja đaxa natjerala da se zabavim, uz cubu libre u Sodi. i anamarija se pridružila pijanci, iako nije smjela draga, ti si heroj moje ulice