Napokon pomislila sam, a onda sam odjurila na naš tavan.Stvarno ne razumijem ljude koji se boje tavana.Ja naš obožavam.Nije nešto posebno lijepo uređen, ustvari nije uopće uređen.Neke stvari potrpane su u kutije, a one koje su prevelike za to " nabacane " su po tavanu.Na zidovima su neke prastare sive tapete, a pod čine stare škripave grede.Dočepala sam se jedne od kutija i počela kopati dok nisam našla jedan od obiteljskih albuma.To je bio najstariji album koji smo imali.Odvukla sam se do prozora i sjela na antiknu ljuljajuću stolicu koju sam obožavala kada sam bila mala.Sjećam se kako mi se bilo teško popeti na nju i kako sam se satima znala ljuljati na njoj.A onda je jednoga dana moja majka odlučila preurediti kuću.Rekla je da izgleda prestaromodno i da bi nam promjena dobro došla.Danas ta ista kuća izvana i dalje izgleda kao vila iz 18. stoljeća, ali je iznutra toliko moderno uređena da dobijete dojam da ste ušli u neki novo otvoreni klub.Uglavnom, uvalila sam se u svoj ljuljajući stolac i počela listati.Najstarija slika bila je slika vjenćanja moje majke i oca.Zatim su sljedile njihove slike kao mladog para, i onda, pojavljujući se niotkuda, bile su slike mene s mog trećeg rođendana.Djevojčica sa slike bila je preslika djevojčice sa stranice o neriješenim ubojstvima.