Od 1641. do 1853., u razdoblju šogunata, Japan je provodio politiku koja se ondje naziva kaikin.

Tada završava razdoblje Tokugawa šogunata; car postaje bog i batina te mijenja ime glavnog grada iz Edo u Tokyo.

Tosho-gu je drugo šintoističko svetište/mauzolej koje je posvećeno šogunu Tokugavi Iejasui, osnivaču Tokugava šogunata.

Na programu su i dva filma redatelja Shoheija Imamure jednoga od omiljenih novovalovaca iz šezdesetih: film ' Zašto ne? ' (1981.) povijesna je priča o prevratu šogunata Togakawa, dok je ' Zegen ' (1987.) groteskna satira o kolonijalnoj prostituciji.

On će nam predstaviti devet japanskih šogunata iz 16. stoljeća koji se bore za prevlast sa ciljem ujedinjenja Japana.

Koristili su ih Samuraji za vrijeme Šogunata u 14. stoljeću, a potom se uporaba mirisnih štapića raširila i postala popularna u visokim i srednjim slojevima japanskog društva za vrijeme Muromachi dinastije u 17. - 18. stoljeću.

U 19. stoljeću u Japanu, u vrijeme šogunata, priča prati mladog Jiroa, siroče, koji je ostavljen sam plutajući u brodu, zajedno s bodežom Kamuija koji dokazuje da je pripadnik plemena Ainu.

Moderne tradicije su osnovane nakon ili pred krajem Tokugawa šogunata (dakle od kraja 19. st.). tada je postojalo preko 2000 jujutsu škola.

Za razliku od šogunata Hojo Shiken ili Ahikaga, šogunat Tokugawa je pao tek kad su se Japanci 1868. okrenuli i priznali japanskog cara (Tenno) kao vladara.

Generalno govoreći najmanje je tri kategorije kata razvijeno u klasičnim sustavima: 1) one forme koje su osmislili ratnici koji, nakon što su preživjeli bitku i/ili osobni dvojboj, pretvorili svoju uspješnu strategiju kao unaprijed uređene scenarije borbe često viđeni kao nebeski nadahnuti nekim određenim božanstvom; 2) one forme koje su stvorili ratnici, uglavnom bez borbenog iskustva, u mirnim godinama Tokugawa šogunata ili kasnije; te 3) one forme koje su izvučene iz ranijih formi kako bi se poučavale osnovne i naprednije borbene tehnike ili da bi pohvatali varijacije u ranijim scenarijima borbe.

Izdali su zakon da daimyo (vladari pokrajina) moraju imati sjedište u Edu, u kojem su se morali zadržati određeno vrijeme, a ostatak vremena su morali ostaviti ženu i djecu kao taoce tako da se nitko ne može dići protiv šogunata.

Podmetnuo je pločicu sa slijezovim grbom, dakle šogunov simbol, u Ogamijevo obiteljsko svetište gdje su bili simboli svih osoba koje je umorio u ime šogunata, a gdje se za pokoj njihovih duša redovito molio.

Godina je 1850. Početak pada tokugawa šogunata...

I to u većini civilizacija - od japanskog šogunata do Henrikova dvora.

Iako to tada nisam znao, to me usmjerilo prema radu na filmu. Zwicka je naročito zanimalo razdoblje pod nazivom Meiji Restoration koje obuhvaća kraj vladavine starog šogunata i vodi prema prvom značajnom susretu Japana sa zapadom nakon izolacije koja je trajala više od 200 godina. To je bilo vrijeme tranzicije. kaže on. U svakoj kulturi taj trenutak promjene iz starog u moderno posebno je bolan i dramatičan.

Bivši Edo dvorac, sjedište šogunata, postaje 1868. g.

U bitci Toba Fushimi, u kojoj su se borili Rojalisti I Lojalisti Tokugawa šogunata netom nakon dekreta u povratku kraljevskog zakona 1886, ninje su se pridružili rojalistima, te su se pritom istaknuli

Nakon 1333. i pada šogunata pod carsku vlast, Kamakura ostaje važan grad i svojevrsna prijestolnica sjevernog dijela najvećeg japanskog otoka Honshua.

O klanu Šinkasa pričao mu je učitelj Kangora (A opisi učitelja Kagore su se uvijek pokazali tačni.) Čudno, pa zar klan Šinkasa nije istrebljen za vreme ere samuraja iz Tokugava Šogunata?

Učitelj Kangura predstavljao je 33 velikog majstora Togakure Riju ninđa tradicije koje je vuklo direktno nasleđe od majstora Hirokosave koji je prije 800 godina zauvek zatvorio poglavlje Klana Šinkase tijekom feudalnih ratova oko Šogunata.

Za vrijeme Tokugawa šogunata bushido je inkorporiran i u japanske feudalne zakone.

To ujedno znači i kraj tradicionalnih šogunata i samuraja, uz dolazak modernog oružja koje drevni ratnici teško prihvaćaju.

U istom parku je i Tosho-gu, jedan od 200 šintoističkih hramova posvećenih osnivaču šogunata Tokugawa, Ieyasuu Tokugawi. (Inače je glavni i najraskošniji Tosho-gu u Nikko, par sati vlakom sjeverno od Tokya, kojeg sam vidjela samo u maketi.) Do ulaza u hram vode nizovi svjetiljki, svaka dar nekog od velikaša (daimyoa) - nijedan se ne bi usudio ne počastiti začetnika šogunata

Nakon povratka pomogao je uspostavljanju trgovačkih veza s Europom i svrgavanju šogunata.

Za vrijeme Tokugawa šogunata dvorac je dodjeljivan šogunovoj svojti i inim prikladnim velikašima, i tako dočekao Meiji restauraciju.

Godine 1868, nakon gotovo sedam stotina godina vladavine šogunata, japanski car vraća svjetovnu vlast i uvodi ozbiljne društvene i gospodarske reforme.

Međutim, njihova nadmoć u nad civilnom administracijom je izgubljena sa uspostavom prvog šogunata (Kamamura bakufu) pod Minamoto no Yoritomo-om 1192. godine

Hosokawa se odlučio na djelovanje bez obzira na istinitost glasina te je cara Go - Tsuchimikada, umirovljenog cara Go - Hanazona i cijelu carsku obitelj preselio iz palače u sjedšte šogunata u Muromachi distriktu.

Njegov polagani uspon započinje u 17. stoljeću, kada tadašnji Edo postaje sjedište šogunata, da bi od sredine 19. stoljeća, nakon restauracije Meiji i japanskog otvaranja svijetu, nova Istočna prijestolnica To-Kyo bila izložena ubrzanoj vesternizaciji.

Jednom, kad je pješačio putem za Edo, kulturnu i političku prijestolnicu šogunata, našao se nadomak malenoga sela Takernake.