Već je 1928. godina označila kraj analitičke umjetnosti i povratak štafelaju.

Treće je soba u kojoj se slika, na štafelaju položena, nalazi.

U sobi se, uza sliku na štafelaju, na podu nalazi kugla, odnosno krug.

To je jedini sadržaj koji je, uza sliku na štafelaju, u sobi prisutan.

Ilustracije su prvotno nastale na slikarskom štafelaju, naslikane uljenim bojama na drvenim podlogama dosta velikog formata (za ilustracije, barem).

No najsnažnije fotografije su njezini crno-bijeli portreti Juana Guzmána koji je prikazuje u bolesničkoj sobi kako slika u ležećem položaju na specijalnom štafelaju pričvršćenom na krevet, dok joj je tijelo zategnuto gipsanim korzetom.

Ono što se nalazi izvan sobe posredstvom slike na štafelaju ulazi u sobu.

Slika kao cjelina prikazuje četiri različite razine stvarnosti: - prvo je slika na slici kao prikaz fizikalne realnosti, ukoliko se tretira kao puki odraz fizikalne realnosti. (Tako je možemo samo privremeno i uvjetno tretirati, jer u sklopu nadrealističke slike kao cjeline ono što je na njoj prikazano tu fizikalnu realnost nadilazi i podiže na treću razinu.) - drugo je ono što slika prikazuje - fizička realnost, more - treće je soba u kojoj se slika, na štafelaju smještena, nalazi.

U sobi se uza sliku na štafelaju na podu nalazi kugla odnosno krug.

To je jedini sadržaj koji je, uza sliku na štafelaju, u sobi prisutan.

Ovako na štafelaju, s njim u nerazdvojivom sklopu, ona je sasvim nešto drugo.

Tada nastaje i slika na dan kada je umro Chagall na kojoj legendarna osobnost svjetske umjetnosti na štafelaju slika splitski Peristil sa slikom botterijevske procesije ispred sebe, a kroz prozor ulazi vizura Pariza, grada ponekad i mistično bučnog, ljupkog, oku ugodne dekorativnosti.

Pa ja sad ne razumijem, na primjer, Tomislava Čadeža koji na paginama Jutarnjega lista poput boje na štafelaju razvlači zadnja dva desetljeća u kojima splitsko kazalište, kao, gaca po dnu dna gliba, valjda kakve bare ili kaljuže, tražeći oslonca za svoje otekle tabane.

... samo duhovitiji, bolji, monokromni rembrandtovski portret Žapca koji mi stoji sučelice, na malom štafelaju desno od zaslona kompjutera, kao moja osobna anamneza, ironična inačica Doriana Graya ili jednostavno podsjetnik da sam i ja samo čovjek, i mislim si: Dobro, Nemanja, je li to to?

Jedna od slika triptiha nađena je na štafelaju kad je Sava odveden u raciji 1942. i kada su prekinuti svi njegovi plodni snovi.

Jezik mu je živ i autentičan, a s podjednakom spretnošću bio je kadar na svojem poetskom štafelaju oslikati i kampanilističku naročitost kojeg bivšeg mještanina, kao i podebljati orise nekog od svekolikih svjetskih fenomena.

U svakom slučaju pred nas sada izlazi autor neosporne kreativne osobnosti, slikar koji spaja intuitivno reagiranje pred motivom i zrelo promišljanje na štafelaju.

A oni što bi malo na štafelaju mrčili konture modela do neprepoznatljivosti, za mene su ipak samo faturetaši.

U atelijeru splitskog akademskog slikara Zvonimira Mihanovića na štafelaju počiva tek dovršena slika na koju je iznimno ponosan: Bogorodica na škojiću okružena drvenim kaićima, a čitatelji će je dobiti sa Slobodnom Dalmacijom uoči svetkovine Vele Gospe, najomiljenijeg blagdana Dalmacije.

Na štafelaju se nalazi mala slika koja nalikuje Beli Čikošu, to je jedan od argumenata da je krivotvorena zbog priče o ljubavnoj vezi Čikoša i Slave.

U tzv. Catinoj sobi, salonu umjetnice koja je rođena kao Katarina Gattin, središnje mjesto zauzima njezin markantni autoportret na štafelaju, na kojem je prepoznatljiv njezin prednji bijeli pramen.

Svoje likovno izražavanje započeo je kao kipar, a preokret k štafelaju tumači riječima: Neko sam vrijeme radio kao kipar, ali kako sam Crnogorac i ne volim se mučiti, uvidio sam da je slikarstvo mnogo lakše.

Zamračena soba... svijetlost s prozora na krovu pada samo na jedan oblik - tijelo.. a nasuprot inspiracijska mirnoća, zadržava dah... veliki papir na štafelaju je jedino što vidi, u ruci ugljen brzim potezima skicira nježno presijecajući bjelinu cjeline... tijelo isto miruje, raduje se što će se objesiti na zid... da ga svi vide, da mu se dive... na čavlu oblikuje poluosmijeh, namješta pogled nametljivo... vrti u mislima pjesmicu, boji se progovoriti da ne raspara gusti zrak sa sjenama oko sebe... umjetničko oko suzilo se u gledanju, nečujnim trzajima odmiče pogled i koncentrira se na dubinu... prodire kroz svjetlo... u mislima su oblici bez pokreta, zaustavljeni, ali jako živi... izgaraju

Na njegovu ekranskom štafelaju u Štafiliću (prvom i zadnjem od sedam Kaštela) bujaju koprivasti aforizmi, epigrami, humoreske, satireske, skečevi, montažni fotostripovi i ostale montipajtonovske i misterbinovske subvrste slikopisanog humora.

Na zidovima sobe ovješen je veći dio njezinih slika nastalih od 1919. do 1990. godine, a među njima se ističe Autoportret (1948) na štafelaju.

Na Markovu sajmu sudjeluje i slikar Ivan Andrašić koji se transforimirao u renesansnog slikara i na štafelaju slika starim tehnikama te sitar i rešetar Stjepan Čižmek koji " glumi " kmeta.

Fasade i najmanjih sela bile su, poput slikarskih platna na štafelaju, u službi političke bitke za Istru.

Sve svoje ilustracije on slika kistom na štafelaju.

Na leđima tegli torbu, a u rukama nosi veliki karton na štafelaju.

Kući, u stankama kuhanja i ostalih poslova, uvijek na štafelaju stoji slika koju trenutno radim.