Volim kada cijuću dok ih štipam.

Štipam se za butinu i uvjeravam da sam i te kako budan.

Vani ako nije bilo 0 stupnjeva... sjećam se da su mi se jaja uvukla u šupak... da sam peder još bi mi i pasalo:))) JA gledam na sat 3 sata u jutro ja nazad na šalter i velim onoj krupnoj nepoznatoj materiji da zašto nema vlaka.... a ta materija meni da vlak ide tek u 3.... Pas mater... pomislim ne ide mi sat, kad toj materiji iznad glave sat a na njemu isto 3. Ja sav sretan pokažem prstom i reko pa i kod vas je 3. Diže se materija i čujem ja« O jeba ti pas mater nisam sat pogurao/la unatrag »UNATRAG SAT????????... Koji qurac???... Onako pijan se štipam da nije ovo neka« ZONA SUMRAKA »... kaže ta materija« Momak.. sad je 2 u jutro a ne 3 »i zatvori ono staklo nekom zavjesom.

Štipam se za obraz i brijem da sanjam.: eek:: D

Usred Way Down in the Hole štipam se u čudu za raznorazne samo moje i ekskluzivno vlastite ekstremitete te preostalim postotkom očnog vida škicam dvoje mu sinova što je uveo na pozornicu da sviraju.

Štipam se za obraze, budan sam, mogu van reć da san se sad već sasvim pristojno usra.

Ja nekoga mogu jedanput štipati, ali kada ga drugim put štipam, to je onda odgovornost sustava.

Mičem prstima... mekano je, nježno... toplo... mislim da je krzno... škaklja mi kožu, gola sam.. glasovi, tiho mumljanje... bojim se otvoriti oči, bojim se pogledati istinu... Zašto se meni ovo uvijek događa?... ljuta na sebe, htjela bih se udariti, ošamarati... Zašto me poslao ovamo Da poginem još? Umrem od srčanog udara?... negdje duboko ponovo kipti onaj osjećaj sigurnosti.. Bit će sve u redu.. Samo se makni odavde... Mumljanje dalje postaje glasnije... Napola otvorih oči i onako kroz trepavice vidjeh da sam u samom kutu nekog ognjišta (barem me na ognjište podsjeća)... na sredini je vatra, na vatri kotao.. oko vatre u krugu, držeći se za ruke sjede ljudi... O moj Bože.... goli ljudi s krilima... Iznad njih nekakvi prozirni stožac... vrti se u krug, u spiralu... oni su sjedinjeni u mumljanju, u rukama, u sebi... stožac zlatne energije se diže... mumljanje je jače, i još jače, gubim se u glasovima.. tišina razbije se stožac.. nestaje... oni popadaju po podu, leže.... Jeli on jedan od njih?.. još mi ništa nije jasno... trepćem ne bih li se uvjerila da je sve samo san.... jedan se podiže... prilazi... ajme, neeeee, stisnem oči.... Vidio me Sigurno me vidio.. klekne kraj mene i osjetim dodir na čelu, ide preko nosa, polako do usana, pa sve niz bradu.... prelazi preko grudi, pupka.... nema ga više.. tako mi je ugodno.. tako se lijepo osjećam... sanjam... letim, vidim poznatu panoramu, poznate ljude, nasmješim se njihovim, uvijek istim navikama, promijenim smjer, lijepo uz vjetar, prevrćem se, param oblake.... pa sve do sunca.... osjećam vjetar što hladi mi obraze.. osjećam i toplinu sunca... grli me... miluje... topim se.... otvaram oči... onaj isti lik stoji kraj mene... s glavom na koljenima, sjedi i očito čeka.... kosa mu je prekrasna, presijava se onako ljubičastim sjajem, put bijela, mliječna, dugi prsti obuhvatili koljena, duge noge.... poviše sagnute glave luk, svijetlo ljubičasti luk... isijava... on se trgne.. bljesnu tamno modre, beskrajne oči... ja sanjam.. pod krznom kojim su me zamotali štipam se da dođem sebi.. ništa... Ah, došla si, mislio sam da ćeš dovijeka ostati tamo gore... lijepo, ha?... Ššš... t... št.... što....?... muk, zanijemila sam... Ma neboj se.., nasmješi mi se on, a tanka, grimizna usta razvuku se u najljepši osmijeh koji sam ikada vidjela.. ovo ti je sve od straha, znaš Ovdje ćeš se toga riješiti... Staha, kakvoga straha sada zaboga... nije me poslao ovamo zbog straha... Moram ići.. Moram je pronaći... Vjerujem da joj nimalo nije dobro ovdje... Ah, da, zamalo zaboravih da me upozorio kako ti nemaš pojma za ovo što je spremio za tebe... Nije ti ni rekao da si spremna? Mislim, taj starac je očito išumetao.. hmmmmm..., slegne ramenima kao da on tome nije kriv... A, ništa, morat ćemo malo izgubit vremena na razgovor... Pitanja po glavi se vrte, samo što ne iskoče kroz uši, oči, nos od silnog broja.... Ja ležim nepomično zamotana u krzno, širom otvorenih očiju i slušam... slušam... ovaj ne znam ni koga.... ne znam ni gdje.... ne znam NIŠTA

Već me oblijeva znoj, štipam se, brišem naočale, dobivam temperaturu.

Štipam se svaki dan, pogotovo nakon ljubavne scene koju sam snimio s Nicole.

Trljam oči, štipam se.... sanjam li??

Onda mi nešto psuju, a ja ih štipam, no ne jebu živu silu.

Sinoć sam sanjao kako je štipam za bradavice na onim gotovo nepostojećim sisama.

Svojim velikim klještima štipam tvoju kožu

Rano jutro pola šest.... cijeli dan vožnja..... dolazak u hotel..... lift, soba, krevet, 30 minuta spavanja, palim tv aaaaaaaaaaaaaa tv ne radi...... nema signala...... silazim dole.... poprijeko gledam mladu curku kako mi se smiješka....... u sebi joj hjeb.. em majku aj lažem nju........ hoću drugu sobu u ovoj ne radi tv.... žao mi je nema druge sobe, titra okicama...... opet joj u sebi hjebem majku tj nju........ ok zovi majstora gle u 19 počinje tekma......... i opet titra okicama, žao mi je nema ni majstora....... e sad joj već hjebem i oca..... odo u sobu, čupam sve iz zida, kablovi lete hjebeni digitalni stick od 139 kuna viri iza tv-a rrrrr jebeni hotel s 2 zvijedzice..... spajam... palim tv.... aleluja aleluja uvatio sam drugi veeeeeeeeee....... Dinamo, Sammir, Rukavina gooollllll....... Cufre koji si pak sad ti, nema veze samo ti trči, Sammir i golllll 2:0 Dinamo vodi, sve čekam da mi mobitel počne zvoniti buđenje.... štipam se.... lupam glavom u zid... boli glava znači ne sanjam ale ale ale ale i od tada počinje diskusija, zamračivanje sivih stanica u mozgu, pranje i prozivanje čelnih ljudi repke od suludog, napačenog Maminja

Objašio sam vas i počeo u stalnom ritmu nabijati, nagnut i privijen uz vaša leđa, dok vam rukama stiskam grudi i pljuskam ih umjerenom jačinom, te vam štipam bradavice.

Između krikova i uboda te štipam i lupam po goloj stražnjici ne bi li maksimalno produljila tvoj boravak u meni.

Dobro slušam ja predavanje, štipam se svako malo da ne zaspem i čekam pauzu da zbrišem doma.

Snimila ga kamerom da mu dokažem da ga ne okrećem, guram, udaram, štipam, mičem... bez razloga.

Prijatelje ljubim za rođendane, obično ih samo grlim, tapšam po leđima, gladim po glavi, štipam za obraze, lupkam malo šakom iz milja, a one koje mogu malo dignuti, pokušavam nosati naokolo kad se napijem

Uvijek se s njima ponašam ko s velikima, ne tepam i ne štipam ih za obraze, to mi je jadno.

Još uvijek se štipam i ne mogu shvatiti da je zaista nestala '

Vidim žutog golfa, ee to nosi sreću, uštipnem nekog, trudnica prođe ja opet štipam..

Ono, probudila sam se iz polusna u nekom čudnom stanju i štipala kožu a bilo je ko da štipam neko drugo meso: eek: Trajalo je to par minuta