Da mogu od svojih bolova, ja bih odmah sa svojim drugom Morganteom natrag onom nevaljalcu Morskom kralju i naučio ga kako se poštuje neprispodobiva gospođa Dulcineja I bio bi nastavio da mu Sancho ne uvali drvenu žlicu među usta razmaknuta u maštanju, pa Don Quijote zaguca ovčetinu sa sikiricama i nekako mu se u mozak načas vrati razum. Gdje smo mi to dobri moj prijatelju i štitonošo?