Kašićev iskorak iz rodne čakavštine prema štokavštini usmjerio je tijek razvoja hrvatskoga jezika prema bogatom nasljeđu dubrovačke književnosti, a preuzimanjem govora bosanskih Hrvata stvorio je preduvjete za integraciju hrvatske nacije.

Uglavnom, za većinu tekstova se može reći da su pisani na narodnoj štokavštini ikavskoga refleksa jata (npr., Stjepan Ostoja 8. kolovoza 1400. vojvodi Hrvoju: "... Mi Stipan Ostoja... dajemo viditi vsakomu človiku... virnim ' slugam ' za virna posluženia.. ".

Dakle, pravno-administrativni tekstovi su dobra slika jezika u Bosni i Humu u to doba: radi se o zapadnoj, tronaglasnoj štokavštini pretežito ikavskoj, protkanoj čakavizmima (izrazitije) i crkvenoslavizmima.

Slavonski je razvoj bio prirodan: šwa je dalo a, kao uglavnom i drugdje u štokavštini, stražnji nazal dao je u, kao i drugdje među štokavcima.

Redovito je u bačkih Bunjevaca đ refleks prsl. d, dakle ne dolaze primjeri tipa meja kao ponegdje drugdje u štokavštini, pa i u zapadnom dijalektu.

Više od povijesne uvjerljivosti, Kačić se u tom svom djelu nameće po čistoj štokavštini, probranom ikaviziranom, stiliziranom uzorku hrvatskog jezika koji on u samom naslovu svoje knjige naziva bosanski jezik.

Kajkavski i osobito čakavski pisci pribjegavaju i štokavštini, ali ne događaju se obratni postupci.

Istodobno je na sjeveru Hrvatske, u Zagrebu, pavlinski svećenik Tito Brezovački (1757. ⠀ 1805.) isključivo na kajkavštini pisao svoje komedije, a na štokavštini i na latinskome prigodne pjesme.

Međutim, ' otac moderne srpske nacije ', Ilija Garašanin svoje glasovito Načertanije (1844), program srpske državne osvajačke politike, piše, kako već i naslov svjedoči, na srpskom idiomu (crkvenoslavenskom, ruskoslavenskom, srpskoslavenskom), ne pak na štokavštini Tu tvrdnju autor smatra lako oborivom faktografskom besmislicom.

Učenici, inspirirani informatikom i računalima, su napisali pjesme i tekstove kako na štokavštini, tako i na čakavštini.

Za osnovu je odabrao ikavsku čakavštinu otvorenu prema štokavštini što je bio prvi korak prema normiranju i standardizaciji hrvatskog jezika a utjecaj te gramatike trajao je do vremena preporoda.

Ako su riječi nekog jezika odraz povijesti naroda koji njime govori, onda je naš sredozemni identitet izražen upravo dalmatskim posuđenicama u našoj čakavštini i obalnoj štokavštini.

Uz bogat kulturno-umjetnički program i nastup KUD-a Vidovec i djece OŠ Tužno, svoje pjesme čitali su vidovečke samozatajne pjesnikinje na vidovečkoj kajkavštini i štokavštini.

Što se kajkavskog govora tiče, već je Jagić dokazao da se tamošnje narječje odvaja u nekim svojim oblicima i izrazima od slovenske kajkavštine, tako ondje nema duala, kao bitnog slovničkog oblika u slovenskoj kajkavštini, pa da se jezične crte što više približavaju štokavštini.

Općina Bedekovčina raspisala je natječaj za ovogodišnju manifestaciju Susret riječi, za koju autori mogu slati do sada neobjavljeni poetske i prozne radove na čakavštini, štokavštini ili na kajkavštini.

Vidim da ste primijetili da sam bio kod frizera, nastavi doktor na čistoj štokavštini. Da upravo dolazim od njega.

Pritom ne bi bilo dobro pomišljati da je onodobna kajkavština, kao jezični sustav, bila inferiorna štokavštini; naprotiv, na njoj su ostvarena funkcionalno raznolikija djela nego na štokavštini, ali protiv njezina izbora za temelj hrvatskoga standarda bili su politički i zemljopisni uzroci.

Odatle je granica išla prema Neretvi, ali tako da je Neretva s okolicom bila u zapadnoj štokavštini; zatim je odijelila zapadnoštokavsko Dubrovačko primorje od zaleđa i izlaza na more u Boki kotorskoj.

Ponovno, i strukturalne razlike među idiomima često su stupnjevite: hoćemo li štokavski i kajkavski smatrati dvama jezicima zato što u kajkavskome ne postoji razlika između f u tura 1. i 2. kao u standardnoj štokavštini (razlika između ići ću i budem išao)?

Dakle, pitanje je svakako teško, a na pomoći nam mogu biti novije spoznaje o štokavštini, osobito ijekavskoj i naročito zapadnoj.

Tu već načinjemo pitanje našeg odnosa prema štokavskoj dijalektologiji i našem suvremenom jezičnom standardu, odnosa prema drugim jezicima utemeljenima na štokavštini (srednjojužnoslavenskome), no to je ipak jedna sasvim druga golema tema, i rekao bih također jedan od većih propusta naše filologije.

Dodatni udarac štokavštini u Hrvatskoj zadalo je pak to što većina ljudi živi u gradovima, a baš su najnapredniji gradovi oni u kojima se govori dijalekt: Zagreb, Split, Varaždin, Rijeka, Pula, Zadar...

Udruga Pinta, pod pokroviteljstvom Općine Bedekovčina, raspisuje natječaj za 43. susret riječi Bedekovčina 2012., za područja poetskih i proznih radova na čakavštini, štokavštini i kajkavštini.

Pristalice tog stava ukazuju da je jezični oblik toga doba potpuno moderan, čak i moderniji od onoga kako prije (1500 - ih), tako i kasnije (1750 - ih), te da je jezičku standardizaciju zapravo najvažnije djelo« Ritual rimski »Bartola Kašića, katolički obrednik od preko 400 stranica, napisan na štokavštini, i koji je služio kao glavni vjerski obrednik do 1929, u svim hrvatskim krajevima i kajkavskim i štokavskim.

Političko-povijesna i nacionalna dimenzija sporova o štokavštini

Blaž Tadijanović 1761. g. izdaje gramatiku i rječnik na slavonskoj ikavskoj štokavštini - Svašta pomalo iliti kratko složenje imena i riči u ilirski i njemački jezik. 1767. g.

Moližani imaju i riječi što su očuvane u čakavštini i na raznim stranama u štokavštini, npr. hiža, lačan, povidat, sadža, zabit, daždit, pot Âť znojÂŤ, vlasi.

Građa koja je u njemu obrađena jezično je pretežito čakavska i premda postoji određena otvorenost prema štokavštini, time on ne iskazuje neki sustavni pogled na zajednički jezik, nego odražava samo njegovu osobnu naobraženost i čitateljsku praksu.

Neki ističu da su to i suštinske karakteristike koje odvajaju hrvatski od ostala dva jezika također osnovana na novo štokavštini, srpskog i bošnjačkog više nego popis razlika na svim poljima, od fonetike do rječnika.

Podnaslov manifestacije je ča kaj što i glavna joj je ideja okupljanje pjesnika iz svih krajeva Hrvatske, koji svoje literarno djelo stvaraju na svim trima hrvatskim jezicima: čakavštini, kajkavštini i štokavštini.