Više nerazrađen nego jednostavan, film nudi plošne likove, drveno odigrane uloge (Bata Živojinović, Ljubiša Samardžić, Rade Marković, Jovan Janićijević, Husein Čokić, Zaim Muzaferija..., a epizodisti su poput najgorih glumaca u amaterskim kazalištima), bezvezno patetične replike i neduhovite šale (uglavnom štosevi za malu djecu), a k tome je iritantno neuvjerljiv (diverzanti bi se kriomice trebali kretati neprijateljskim teritorijem, a hodaju na hrptu brežuljka) i često mu nedostaje elementarne preglednosti (primjerice, u okršaju na mostu ne razaznaje se tko je gdje, tko koga, zašto i kako) što ostavlja dojam popriličnog nemara, baš kao i nizanje događaja prema diktatu scenarista, a ne prema nekoj unutrašnjoj logici.