Na gore spomenutoj promociji izbjegao sam guranje oko stola s hranom i pićem tako što sam otišao u sporedne prostorije zatrpane neželjenim knjigama, jedna hrpa bila je i knjiga poezije neke babe Ane ili Kaje ili štotijaznam iz sela u okolici Vinkovaca, nikad nije završila osnovnu jer su njeni zaključili da je ženskom djetetu dosta što zna pisati i rađati djecu, unatoč tome ona je cijeli život nešto pisala i to u rimi a što je najgore od svega nije to ni pokušavala sakriti od bližnjih.