O vjerodostojnosti starijega DB-a, autora »Historije SFRJ« koja je svojedobno spadala u obaveznu fakultetsku literaturu iz koje je štrebao i mlađi DB, najbolje govori lakoća s kojom se 1990. netom po promjeni vlasti javno odrekao svojih dotadašnjih knjiga i njihov sadržaj proglasio nevažećim, pa nikoga tko se sjeća tog televizijskog istupa neće iznenaditi ni ova etapa njegove evolucije od pragmatičnog titoista do još pragmatičnijeg konvertitoista, dosegnuta pod stijegom konzervativne revolucije.