na borkovićevu tezu o nedostatnoj podršci nadovezuje se i anton tus koji tvrdi da se u grad moglo probiti (i dostaviti pomoć). međutim čitajući dedakovićeve razgovore s tim istim tusom i dedakovićeve razgovore sa šuškom na temu razgovora sa tusom, vrlo je razvidno da je dedaković imao velikih prigovora na tusa, uostalom kad je u ovom razgovoru tražio tuđmana (i nije ga dobio jer ga je šarinić preusmjerio na šuška), dedaković je zvao upravo iz razloga što je bio sit i tusa i njegovih neispunjenih obećanja.

Glupi Kerum kad je vidio da je zasra sa Šuškom, da se uvuče Torcidi i navijačima zove Gorana Vučevića....

Početkom devedestih Hotko se intenzivno družio s predsjednikom Franjom Tuđmanom, Gojkom Šuškom i drugim istaknutim pripadnicima političke elite.

U korektnim odnosima bio sam i s ministrom Šuškom i generalom Bobetkom.

General Krešimir Ćosić, zajedno s ministrom Gojkom Šuškom, u rujnu 1994. potpisuje u Washingtonu sporazum MORH-a i američke tvrtke.

Bio je Matijaš na vezi i s pokojnim ministrom obrane Gojkom Šuškom koji mu je obećao odštetu.

prije par dana (dva tjedna cca). održavao se pad Vukovara, nitko se nije pitao što je Tuđman činio da spriječi pad grada heroja? nitko nije spomenuo, da je sa šuškom lumpao po svijetu, dok su vojnici krvarili i branili naše. nitko nije spomenuo da je primarni cilj bila obrana Hercegovine, a Vukovar Vukovar smo dali. jer šta je jedan grad naspram dobitka HErcegovine? o tome se ne govori

Dok je pokojni Tuđman bio postavljen u sedlo, amerikanci bi dogovorili sa Matom Granićem i Gojkom Šuškom, radi razumijevanja, ostalo nije bilo bitno.

Uostalom postoji i zapovijed generala Bobetka koji je odredio da Norac bude zapovjednik 9. gardijske brigade i on je zapravo bio na izravnoj vezi s generalom Bobetkom i ministrom Šuškom.

Gore od toga, zajedno s Gojkom Šuškom bili su ključne poluge vlasti

Za najveći dio dokaza o zločinačkom pothvatu u vrijeme Oluje tužiteljstvo je za optužnicu upotrijebilo transkripte iz Ureda predsjednika, 17 predsjedničkih transkripata s raznim datumima na 28 mjesta u optužnici: 12 puta transkript s Tuđmanova sastanka s vojnim vrhom na Brijunima neposredno uoči Oluje 31. srpnja 1995., dva puta transkript od 26. rujna 1995. sa sastanka ministra obrane Gojka Šuška s Tuđmanom, te po jedanput transkripte od 17., 22. i 30. kolovoza 1995., 11., 18., 22., 26. i 28. rujna 1995., 24. studenoga, 12. prosinca i 12. svibnja 1995., 8. siječnja i 29. kolovoza 1992., 17. studenoga 1994. i 23. ožujka 1999. Na njima su zabilježeni razgovori Tuđmana s Hrvojem Šarinićem, Šuškom, Nikicom Valentićem i Jurom Radićem.

S druge strane, upitan o Titu, novinarki će odreći pravo da Tita naziva Hrvatom, smatrat će to njezinom neupućenošću ili čak tvornom srpskom uvredom: " On se nikad nije izjasnio kao Hrvat niti smo ga ikad smatrali Hrvatom. " I dok tako pada u mistični zanos, možemo ga zamisliti kako na nekom svehrvatskom gumnu, nasred Markova trga, skupa s Tuđmanom, Šuškom, Maksom Luburićem i Antom Pavelićem razvrstava ljudske glave i razabire ih kao što se razabire grah, i kako naišavši na Brozovu glavu, Hebrang s pika veli kako ta nije i ne može biti hrvatska, i šta ga onda nekakva Ruža Ćirkovićeva provocira tvrdeći suprotno?

Pretvorili su ga u revanšističko čudovište, potvorili su ga da je u nekom hercegovačkom logoru silovao muslimansku zatočenicu, puštali su glasine da je bio suradnik UDB-e, okrivili su ga da je, s Gojkom Šuškom i Branimirom Glavašem, pucajući iz armbrusta po srpskim krovovima u Borovu Selu, izazvao srpsko-hrvatski rat.

Nobilo objašnjava kako se i u tim postupcima ' opisuje da su te osobe počinile zločine u dogovoru i organizaciji s Franjom Tuđmanom, Gojkom Šuškom i drugima, možda drugačijim terminima, ali taj zločinački pothvat već je opisan i postoji u pravomoćnim presudama, doduše, ne na ovako visokoj razini, jer je sada u pitanju vrh te paradržave Herceg-Bosne '.

On je u to vrijeme s čelnim ljudima gospićke obrane više puta odlazio u Zagreb i sastajao se s predsjednikom Tuđmanom, Gojkom Šuškom, Josipom Manolićem, Ivanom Vekićem, generalnom Stipetićem i to da bi prijavili nedopušteno ponašanje Merčepove skupine, predložili smjenjivanje Mirka Norca, odnosno premještanje na drugo ratište, a Kasumović i Dasović upozoravali su na Oreškovićevo preuzimanje ovlasti koje mu ne pripadaju jer je tražio da ga njih dvojica potanko izvješćuju o svojim aktivnostima koje je on onda dopuštao ili zabranjivao.

S obzirom da su hrvatski političari u pripremi hrvatskog osamostaljivanja često posjećivali Ameriku i Kanadu, jeste li kada imali prilike razgovarati s Franjom Tuđmanom i Gojkom Šuškom?

Isto tako, Vučević nije sam sebe tu stavio nego su ga stavili oni kojima nije uspio test sa Šuškom...

Nešto više od godinu dana nakon što su se hrvatske snage povukle iz bosanske Posavine, 28. studenog 1993. predsjednik Tuđman je u razgovoru s ministrom obrane Gojkom Šuškom i predsjednikom Hrvatske zajednice Herceg Bosna Matom Bobanom govoreći o mogućnosti da se u vodstvo Herceg Bosne uključi i jedan čovjek iz Posavine rekao: Samo među nama rečeno, taj bi morao biti toliko razborit da će u krajnjem možda shvatiti da, ma koliko god nam ta Bosanska Posavina politički-ekonomski značila, ali radi rješenja, ako mi dobijemo granice Novi Travnik, Busovača, Bihać, i ako za to dobijemo očišćenu Baranju itd.., da mi možemo odustati od većeg dijela Posavine.

Te on je veliki borac protiv kriminala, pače, pravi Robin Hood; te on Tuđmanu pismo piše, te njega Pašalić proganja, a poslije plače za Šuškom pred TV kamerama kao da je Ivića bio instalirao Mesić.

Lukavi Tuđman je dobio rat strateški sa Šuškom jer nije smio dopustiti da se Hrvatska presječe po pola.

Sjećamo se hrvatskog slučaja s ministrom Šuškom i sub poenom kada je suočen s odlučnim stavom države isti ovaj Haaški sud svojim partnerima iskazao dužan respekt.

Spominje se da je Tuta bio u dobrim odnosima s predsjednikom Ujedinjenih Hrvata Europe Žarkom Odakom i kriminalcem Željkom Šuškom Đangom.

Politika tadašnjeg hrvatskog vrha našla se i u optužnici protiv bosanskih Hrvata Jadranka Prlića, Brune Stojića, Slobodana Praljka i četvorice drugih zapovjednika HVO-a koji čekaju na prvostupanjsku presudu, a koje Tužiteljstvo tereti da su učestvovali u UZP-u s ciljem etničkog čišćenja Muslimana i drugih nehrvata s područja tzv. Republike Herceg-Bosne, zajedno s Tuđmanom, hrvatskim ministrom obrane Gojkom Šuškom, generalom Bobetkom i predsjednikom Herceg-Bosne Matom Bobanom.

Sad, ako je Predsjednik pritom mislio da su pred tim sudom prije generala trebali odgovarati svi hrvatski warlordovi, na čelu s Tuđmanom i Šuškom, koji bi da su poživjeli sigurno bili prvi na listi Haaških optuženika s hrvatske strane, onda bi se čovjek i složio, samo poznavajući dr. Ivu Josipovića, on to nije mislio.

Dok se biološki stvari ne raščiste, kako to već biva u svim Kubama, stvari se ovdje neće pomaknuti ni za milimetar. " (http://knjizterorist.mojblog.co.yu/permalink.aspx?id=24050) 4. Opet na tvom blogu, u listopadu 2005. godine: " 1. Kako to da je predsjednik Mesić angažirao Perkovića juniora, kad je Perković senior radio sa Šuškom? 2. Koja je to moć obitelji Perković da ih moraju angažirati sve vladajuće nomenklature Republike Hrvatske, pa i takve koje se međusobno isključuju i potiru? 3. Kako je moguće da je Tuđman putovao po Europi u vrijeme kad su Gotovac i drugi robovali?

Zašto su to dobri momci nasuprot onim lošim momcima, za koje također treba kazati zašto su loši momci? (Recimo, Perković: Jebiga, ispada da je čovjek progonio Hrvate samo zato jer su Hrvati - možda, ne znam - štoviše da je sudionik organiziranja ubojstava Hrvata u iseljeništvu, a onda, odjednom, sa Šuškom kontrolira ulaz u Lisinski na Prvi opći sabor HDZ-a, da bi mu sinak savjetovao Stipu?

O. K., mogu skužiti tko je Perković: tip koji ima kojekakve dokumente, mikrofilmove, dokaze etc. protiv današnje nomenklature pa ga svi mogu povući za kurac, no, kaj je sa Šuškom i Mesićem?

Sve je počelo, ideološki gledano vrlo rano, još 1991., ako ne i ranije, ali, 1991. Manolić je već uvelike bio u sukobu s Vukojevićem i Šuškom.

Poslijepodne smo proveli u obilasku Frankfurta i ugodnom druženju s gospodinom Marijom Šuškom.

Svi navijači bilih od Županje do Molunta i od Slovenije do Kosova kao da fantaziraju kako će u Split iz SAD ili Čilea ili Katara aterirati neki Roman Abramovič i svemoćnom papirnatom šuškom prekinuti ponižavajuću, pljačkašku dominaciju Mamića.