U pustinji se priča francuski, na sjeveru zemlje stariji se ljudi pomalo služe talijanskim jezikom, no čovjek se ipak najbolje osjeća ako poznaje barem neke od arapskih riječi iz svakodnevnoga života kao npr. šukran (hvala), afuan (molim), maja (voda), džibna (sir), hobza (kruh), halib (mlijeko)

Za kraj svima vama koji ste ovo čitali šukran što je hvala i selam alejkum što je doviđenja.

Još dok sam bila dijete, u Istanbulu, pa išla u goste kod Nigan, Turkan i Šukran, slušala sam jedan roman preveden s francuskog koji su mi one redom čitale: kršćani imaju samostane; ne želiš biti grešan pa se popneš na brijeg, uđeš u samostan i čekaš; ama kako je to čudno i ružno, mislila sam ja dok sam slušala tu knjigu koju je Nigan čitala; oni su ondje, sve jedan kraj drugoga, jedan kraj drugoga, kao lijene i trome kokoši koje ne žele nositi jaja.

Tako riječ aslema znači dobar dan, riječ šukran hvala, rijeć la znači ne.

Potom je došla i Šukran, treća kćerka Šukru-paše.

Šuker, šukran, salam aleikum, brojke do 20, tvrdnja da ste u Egiptu 15 dana ili drugi put pa znate cijene snižava sve, i rješava lešinara.