Šuro je došao zaigrati, doživjeti uživo talent mladoga Šarića, kao predstavnik nogometne branše.

- Baš dobro da smo vas uh... uhvatili... - još zadihan kreće moj šuro, ravno na starog Juru: - Čuj, tata, onaj auto koji smo kupili...

- Ma nema ti tu, stari, više ni jednog gospodina - šuro grca od smijeha.

Moja najdraža sedmašica samo je frknula nosom, ali je Šuro otpovrnuo Jeli: - Hajd ', sestro, ne moraliziraj nam

Kad Šurjak spominje Zvezdu onda navijači Hajduka odmah u sjećanje prizivaju onu legendarnu utakmicu na Starom placu, pobjedu 2:0 kad je Šuro svojim driblinzima dovodio do očaja nesretnog Krivokuću da ga je Miljanić morao povući s terena.

Šuro je živio u zgradi Bombardelija, a ja možda pedesetak metara dalje ispod Marjana.

Te 1974. godine Šuro se vratio sa Svjetskog prvenstva u Njemačkoj, a njegova mater oprala je dresove u kojima je igrao i stavila na sušilo.

A našem župniku već je pun nos svega - žustro će šuro, a onda pomirljivije: - Dobro, možda je onda rješenje da roditelji malu djecu ostave na čuvanje baki i odu na misu...

Je nadoveže se šuro a nisu se vlasti pobrinule da svi imamo »pravo« na jahte, dobre aute i dionice...

- Kuc, kuc - bolje rečeno »bum, bum«, i na vrata uletava moj šuro, »sin Oluje« oboružan navijačkim rekvizitima.

Uostalom... - obrati se šuro Dori - reci nam, nesuđena državna maturantice, je l ' se iz tog filma vidi tko je tu, u tom našem ratu, bio agresor, a tko žrtva?

- Zato ćeš valjda i sad ići pa zaokružiti onoga moga, »petoga«, koji »nije u igri« baš kao što nije bio ni taj tvoj izmišljeni »Franjo Beštek« - prihvati igru šuro.

- Eto ti na - zdvaja moj šuro - jasno da će izgubiti kad su im ovi novinari prišili naziv »Pakleni«

I sve iz njih već prebacili na svoje stikove - dometnu ljutito moj šuro, »Sin Oluje«.

Ponajprije podagra, koja me nemilo štipa, za drugo Turci, koji nam se sve žešće prikučuju, a za treće moj mili šuro Nikola Zrinjski.

I dužnička kriza nastavi šuro, sad već listajući novine širi se iz Grčke poput peronospore, a nikako da pronađu pravu galicu...

- Tako je, mama - oglasi se odjednom s kauča moj šuro Damir dokazujući da pravi »sinovi Oluje« i »u snu« čuju.

A kad Šuro to kaže onda se nema što dodati.

Šuro je prodirao po livome krilu i nabacivao " u šesnaest ", a Slave je zabijao " sve u šesnaest ".

Zato Šuro danas zna potegnuti sve do San Diega, Žungulu u posjetu.

Je, stari moj, kad ljudi to vole javi se moj šuro, »Sin Oluje.« Hoće neku senzaciju, da je neki rekord oboren, da je prikazano ili napisano nešto što »baš nikad« dosad nije bilo viđeno

To su mogli smisliti samo ordinarni neradnici, oni koji će »od očuvanosti« doista dulje živjeti ukrade mi šuro riječi. E, jes uživanje: u mirovinu sa nepunih 70, sa nepune 2 tisuće, bez zuba i kose i bolovima u svakoj koščici, ha, ha

- Onda, stari, rugaš se ti drugom mirovinskom stupu i nama braniteljima? - iznenađuje me moj šuro, »Sin Oluje«, razotkrivajući se kako čita moju rubriku - I kažeš, moj suborac Štef u »punoj ratnoj spremi« krenuo na te koji su ga drugim stupom prvorazredno nasamarili?

Vi ćete brzo ozdraviti, gospojo Jelo, jer ste zrinjske krvi i jake naravi, ali moj dragi šuro - salva auctoritate banali - zaletio se glavom u te proklete susjedske zidine da mu se još i sad kvrga na čelu vidi, ko što meni na leđima.

I, što onda preostaje... samo »ribičija«? javi se moj drugi šuro, Zdenko zvani »sestrin muž«, s ribičkim štapom koji je upravo pronašao negdje u talozima izatrosjedne prašine.

- Hajd sestro - odvali joj moj šuro, znan kao »Sin Oluje« - lako meni za taj »Ples sa ' žlijezdama '«, veći mi je problem »ples sa telefonima«

U »zelenoj ponudi« skrivena »crvena podvala« nasmija se šuro. Eh, kako se tu prepoznaje ona stara samovolja »drugova«, baš kao kad su nas pozivali na izbore, na kojima smo imali pravo »izbora« zaokružiti jednoga od jednoga ponuđenog kandidata, ha, ha, ha

Zašto i ona, emanirajući istovrsni vlastodržački cinizam, između redaka naciji šalje poruku da je svejedno hoće li neki stranački prika, kumašin ili šuro biti veleposlanik u Maleziji ili šef Hrvatskih kanalizacija ili Agencije za laštenje kobalta, svejedno što, samo nek je on, a ne netko drugi?

Je li doista moguće da su i dvjema spomenutim ministricama i cijeloj vlasti (uključujući i predsjednika Republike, koji će ubuduće, slutim, jako teško preko usana prebacivati sintagmu " nova pravednost ", zampinjat će mu jezik svaki put kad je pomisli izgovoriti) nečiji tamo prika, kumašin i šuro važniji od četiri i pol milijuna drugih?

Ha... vrlo su slične ovim zadnjima, ali su ipak navodno hrvatske... odgovara mi šuro, znani »Sin oluje«.